Državni stručni skup Život i djelo Josipa Pupačića – od Slimena do Sljemena namijenjen učiteljima i nastavnicima hrvatskoga jezika, organizirala je Agencije za odgoj i obrazovanje 22. svibnja 2023. u Omišu, u trajanju od šest sati i trideset minuta. Skup je sastavni dio prosvjetno-kulturnih događanja Tjedan Josipa Pupačića koji već tridesetu godinu organizira Osnovna škola Josipa Pupačića njegujući tako uspomenu na pjesnikov život i stvaralaštvo.
Skup je započeo hrvatskom himnom Lijepa naša u izvedbi Školskoga zbora učenika OŠ Josipa Pupačića, Omiš, a pod ravnanjem učiteljice Glazbene kulture Marije Didović.
Nakon pozdravnih riječi uzvanika i najave programa rada, skup je otvorila i nazočne u ime dr. sc. Dubravke Brezak Stamać, ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje, pozdravila mr. sc. Jasna Pandžić, viša savjetnica AZOO-a, naglasivši važnost i utjecaj djela hrvatskoga književnika, književnoga kritičara i povjesničara književnosti Josipa Pupačića na hrvatsku kulturu i hrvatski jezik te najavila program rada skupa. Sudionicima skupa prigodnim se riječima obratila ravnateljica Davorka Deur, prof., iz Osnovne škole Josipa Pupačića, Omiš, koja je predstavila školske aktivnosti tijekom tri desetljeća vezano za održavanje Tjedna Josipa Pupačića i istaknulča da su sve te godine stvarani dječji likovni i literarni radovi inspirirani Pupačićevim stihovima u Hrvatskoj i inozemstvu, održani brojni književni susreti u Slimenu i u Gradskoj knjižnici, stručni skupovi i niz drugih događanja kojima se promicalo pjesnikovo djelo.
U organizaciji Škole domaćina skupa priređen je kulturno-umjetnički program. Učenica 6. r. Osnovne škole Josipa Pupačića, iz Omiša, Bruna Bašić krasnoslovila je Pupačićevu pjesmu Nemirno srce, a učenik 8. r. Marko Kolovrat, Pjesma moje sestre. Školski pjevački zbor izveo je pjesmu Kaleto moja draga. Glumac Robert Kurbaša kazivao je Pupačićeve antologijske pjesmu More, Tri moja brata, Moj križ svejedno govori imonolog iz dramske predstave More.
U radu je skupa sudjelovalo šezdeset učitelja i nastavnika iz osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske. Na skupu su održana tri plenarna predavanja, a izložili su ih doc. dr. sc. Tin Lemac, Sveučilište u Zadru (Pregled poezije Josipa Pupačića); dr. sc. Nada Babić, Zagreb, (Pjesnik zavičaja ili zavičaj pjesnika); Ivica Prtenjača, književnik, Rijeka (Nagle smrti Josipa Pupačića).
U uvodnom se izlaganju dr. Tin Lemac osvrnuo na temeljne književnopovijesne i književnoteorijske odrednice pjesništva Josipa Pupačića i njegove pozicije u kanonu suvremenoga hrvatskoga pjesništva koju je definirala dosadašnja kritička recepcija. Slijedeći zasade iz svoje znanstvene monografije Poetičke simetrije u pjesništvu Josipa Pupačića i nekih još neobjavljenih radova, govorio je o Pupačićevoj poetici kao dominantno tanatološkoj te o mogućoj podjeli na rano i kasno pjesništvo. Rano pjesništvo obuhvaća zbirke Kiše pjevaju na jablanima i Mladići, dok kasno obuhvaća Cvijet izvan sebe, Ustoličenje i Moj križ svejedno gori. Između ranog i kasnog pjesništva pojavljuju se stanovite poetičke, subjektne i svjetonazorske promjene, no tanatos ostaje poveznom niti. Unutar ranog pjesništva postoje dva bitna značenjska kompleksa: animističko-panteistička slika čovjeka i svijeta i obiteljski kompleks. U kasnom su pjesništvu prisutna tri slična kompleksa: decentrirani subjekt, metapoetički i autoreferencijalni signali i konačno usidrenje u tanatos. Svi su značenjski kompleksi bili objašnjeni i potkrijepljeni pjesmama. Posebno je usmjerio pozornost na interpretativne novine triju Pupačićevih pjesama prisutnih u srednjoškolskoj praksi, a to su Tri moja brata, More i Moj križ svejedno gori.
Dr. sc. Nada Babić govoreći o hrvatskom pjesniku Josip Pupačić (1928–1971), rođenom u selu Slimenu, nedaleko od Omiša, u arkadijskom prostoru negdašnje Poljičke Kneževine ili Poljičke Republike, istaknula da je taj prostor omeđen dvjema rijekama, visom Mosora i pučinom Jadrana svojevrsna mediteranska matrica. U Pupačićevu zavičaju stasali su vrsni ljudi pera, književnici, pjesnici, pripovjedači. Dvije Pupačićeve zbirke Kiše pjevaju jablanima i Mladići (1955) na različitim su razinama opečaćene snažnom zavičajnošću. Taj pečat, u manjoj mjeri, može se naći u pjesmama izvan tih dviju zbiraka, kao što se može osjetiti i suzvučje s pjesnicima njegova zavičaja – Jure Kaštelana i Nikole Milićevića.
Književnik je Ivica Prtenjača kroz esej Nagle smrti Josipa Pupačića govorio o temi smrti u pjesništvu ovog autora čiji je životni i pjesnički ciklus prekinut tragičnom smrću u zapaljenom zrakoplovu. Pupačićev lirizam jednako je snažno ukotvljen u zavičajnost, vitalizam djetinjstva i u slutnju skore smrti i njezino predskazanje. Ta smrt o kojoj pjeva Pupačić paradoksalno je neumrla činjenica njegove pjesničke snage i spremnosti da toj smrti pogleda u, naravno, mrtve oči. Pjesništvo ovog autora izdvaja i sumorni podatak o preplitanju životne i one poetske sudbine, tragičnih ishoda u stvarnom životu kao i snažni kovitlac smrti u stihovanom svijetu Josipa Pupačića.
Na skupu su predstavljena i tri primjera dobre školske prakse učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika (Josip Pupačić, Tri moja brata – spomenik bratskoj ljubavi, zajedništvu i sreći, Ankica Pokos, prof., Osnovna škola Brestje, Zagreb; Vodama Cetine narod moj mrmori, Branimir Romac, prof., Tehnička i industrijska škola Ruđera Boškovića, Sinj; Ja malen, / a mi visoki, dr. sc. Zrinka Perković Dodig, Osnovna škola Strožanac, Podstrana i Ivona Hrvatica Perković, Ivičević, Osnovna škola, Plokite, Split). I ovaj su put primjeri školske prakse poslužili kao dobar poticaj učiteljima i nastavnicima za unaprjeđivanje nastavničkoga rada.
Ostvareni su planirani ishodi stručnoga skupa: istražiti važnost i utjecaj djela hrvatskoga pjesnika Josipa Pupačića na hrvatsku kulturu i hrvatski jezik, primijeniti kanonske i suvremene interpretacije Pupačićeve poezije u nastavi hrvatskoga jezika i književnosti te istražiti mogućnosti učeničke recepcije. Učitelji i nastavnici usvojili su nova znanja i vještine o načinima poučavanja Pupačićeva pjesništva u nastavi hrvatskoga jezika.
Više puta tijekom stručnoga skupa naglašena je potreba nastavljanja obilježavanja života i djela hrvatskoga velikana Josipa Pupačića. Na kraju je skupa zaključeno da je Josip Pupačić podario antologijska književna djela hrvatskoj književnosti. Njegovo pjesništvo obdareno je snažnom poljičkom i mediteranskom zavičajnošću, sjećanjem na djetinjstvo i lirskim oblikovanjem i očitovanjem proživljenoga, a pesimističan osjećaj života prouzročen tragičnim događajima, u obiteljskom i osobnom životu, uzdigao je Pupačićevo lirsko obzorje do svemirskih razmjera, do smisla vlastita i općega opstanka.
Evaluacija
(docx: 24,93 KB)
Preuzmi