Povijest
Od školskih nadzornika do Agencije za odgoj i obrazovanje
Agencija za odgoj i obrazovanje kao samostalna javna ustanova pod današnjim nazivom djeluje od 2006. godine. Počeci njezine djelatnosti sežu u drugu polovinu 19. stoljeća kada se Mažuranićevim školskim reformama uspostavlja obavezno javno osnovno školstvo i stručni nadzor nad radom škola. Taj je nadzor obuhvaćao kako „metodičku okretnost“ učitelja i rezultate njegova pedagoškog rada tako njegov administrativni rad. Objedinjeno provođenje stručnog i administrativno-upravnog nadzora trajalo je od sredine 70-ih godina 19. do sredine 50-ih godina 20. stoljeća. Provodili su ga školski nadzornici odnosno školski inspektori. Od 1959. godine stručni i upravni nadzor u domeni je zavodâ koji su obavljali poslove prosvjetno-pedagoške službe sve do 1973. godine, kada upravni nadzor preuzima prosvjetna inspekcija koja djeluje u okviru Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu, odnosno ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja. Zavodi za unapređivanje obrazovanja, pod različitim imenima, nastavili su djelovati kao institucije za praćenje, unapređivanje i razvoj sustava odgoja i obrazovanja. Agencija za odgoj i obrazovanje pravni je sljednik Zavoda za školstvo Republike Hrvatske i baštini njegovu povijest.
U nastavku slijedi povijesni pregled razvoja Agencije za odgoj i obrazovanje.
Školski nadzornici
Školski zakon iz 1874. godine propisuje nadziranje rada škola na tri razine – mjesnoj, županijskoj i državnoj. Mjesni školski nadzornik, ujedno i predsjednik općinskog školskog odbora, bio je zadužen za nadziranje propisane obuke i općeg odgoja djece. Zakon nije propisao njegove stručne kvalifikacije, nego tek da je „čovjek inteligentan i prijatelj škole“. Županijske školske nadzornike imenovala je Kr. zemaljska vlada među učiteljima koji su proveli barem deset godina u školskoj službi ili među drugim poznatim školskim stručnjacima. Dužnost im je bila nadzirati sve javne i privatne škole svoga područja, savjetovati učitelje u didaktičko-pedagoškim pitanjima, brinuti za znanstveno i moralno stanje škola, nadzirati rad školskih odbora, predsjedati učiteljskim sastancima svoga područja te izvršavati naredbe vlade i podnositi joj godišnje izvješće o stanju škola. Vrhovni nadzor nad svim školama imala je Kr. zemaljska vlada koja je rješavala sva načelna didaktičko-pedagoška i disciplinarna pitanja, propisivala nastavni program i udžbenike, imenovala učitelje te svake godine izdavala izvješće o stanju svih pučkih škola. Zakonom o ustroju vrhovnog nadzora srednjih i pučkih škola u Hrvatskoj i Slavoniji iz 1887. godine ustrojena su dva mjesta za zemaljske školske nadzornike koje je na prijedlog bana imenovao kralj. Zemaljski školski nadzornici trebali su se posebno isticati svojim znanstvenim ili pedagoško-didaktičkim djelovanjem.
Školski zakon iz 1888. godine ne donosi važnije promjene u pogledu školskih nadzornika. Godine 1894. održana je u Zagrebu Prva konferencija školskih nadzornika na inicijativu tadašnjeg predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Izidora Kršnjavoga. Na konferenciji se raspravljalo o različitim aspektima rada školskih nadzornika i općenito o problemima pučkoga školstva.
Naredbom Narodnog vijeća u Zagrebu od 12. studenoga 1918. godine ukinuta je institucija mjesnih školskih nadzornika koji često nisu imali zadovoljavajuće stručne kvalifikacije. Ministarstvo prosvjete u Beogradu donijelo je 1925. godine Pravilnik o organizaciji nadzorničke službe. Stručni nadzor obavljali su sreski i oblasni nadzornici, a vrhovni nadzor stručni organi Ministarstva prosvjete. Školski zakon iz 1929. godine propisuje isti model, s time da su umjesto oblasnih sada banski nadzornici. Sreski nadzornici nisu bili samostalni organi prosvjetne uprave nego su bili pod neposrednom ingerencijom sreskog načelnika.
Školska / prosvjetna inspekcija
Prijeratnu nadzorničku službu nakon Drugoga svjetskog rata zamjenjuje školska inspekcija (djeluje u okviru Ministarstva prosvjete NR Hrvatske) koja je do osnutka Zavoda za unapređivanje nastave i općeg obrazovanja (1955) skrbila i za poboljšanje kvalitete odgojno-obrazovnog rada te pružala stručnu pedagošku, ali i ideološku, pomoć nastavnicima. U svrhu stjecanja stručnih, osobito pedagoških kompetencija, pokrenut je školske godine 1952/1953. jednogodišnji studij za inspektore pri tadašnjem Pedagoškom institutu Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Studij je sljedeće akademske godine pretvoren u dvogodišnji i premješten na Višu pedagošku školu u Zagrebu, no ubrzo je ukinut.
S obzirom na to da poslovi školske inspekcije prelaze u domenu prosvjetno pedagoške službe, ona formalno prestaje postojati nakon donošenja Zakona o prosvjetno pedagoškoj službi (1959). Ponovno se uspostavlja Zakonom o prosvjetnoj inspekciji (1972). Prosvjetna inspekcija danas djeluje kao Samostalan sektor za inspekcijski nadzor u okviru Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Zavod za unapređenje nastave i općeg obrazovanja (1955–1959)
Temeljem Rješenja Izvršnog vijeća Sabora Narodne Republike Hrvatske (NRH) osnovan je 1955. godine Zavod za unapređenje nastave i općeg obrazovanja. Zadaće su mu bile proučavanje sustava, organizacije, oblika, metoda i sredstava nastave te davanje prijedloga za unapređenje nastave u svim vrstama škola i na području obrazovanja odraslih. U tu je svrhu Zavod prikupljao, obrađivao i objavljivao odgovarajuću dokumentaciju, davao prijedloge za poboljšanje prostornih uvjeta rada i opremanja škola, predlagao mjere za stručno usavršavanje nastavnika te organizirao rad na pripremanju udžbenika i pomoćnih knjiga za nastavu. Na čelu Zavoda bio je direktor kojeg je imenovalo Izvršno vijeće Sabora NRH, dok je proračun Zavoda bio u sklopu proračuna Savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu NRH koji je propisivao poslovanje i unutarnju organizaciju Zavoda.
Prosvjetno pedagoška služba (1959–1989)
Savezni Opći zakon o školstvu iz 1958. godine propisao je osnivanje prosvjetno-pedagoške službe i načela njezina ustroja u svim republikama. Sabor NRH 1959. godine donosi Zakon o prosvjetno-pedagoškoj službi prema kojem je djelokrug rada prosvjetno-pedagoške službe: praćenje rada odgojno-obrazovnih ustanova, rad na njihovu organizacijsko-pedagoškom usavršavanju i međusobnom povezivanju, praćenje dostignuća na području pedagoške teorije i prakse i pružanje pomoći nastavnicima u njihovoj primjeni, pomaganje nastavnicima pri rješavanju odgojno-obrazovnih problema i ideološkom usavršavanju te obavljanje sustavnog pedagoškog nadzora nad provedbom nastave i izvršavanjem propisa o organizaciji i radu škola. Prosvjetno-pedagoška služba objedinjavala je savjetodavni rad, stručni i upravni nadzor nad odgojno-obrazovnim ustanovama. Poslove prosvjetno-pedagoške službe obavljali su prosvjetni savjetnici u 27 kotarskih i dva republička i zavoda za školstvo – Zavod za unapređivanje školstva i Zavod za unapređivanje stručnog obrazovanja. Prvi se odnosio na predškolske i sve ustanove za opće obrazovanje i obrazovanje nastavnika, a drugi za strukovne škole i sve ustanove za strukovno obrazovanje.
Zakonom o prosvjetno pedagoškoj službi iz 1966. godine nije se u osnovi mijenjao sadržaj rada nego ustroj. Njime je propisano da poslove prosvjetno-pedagoške službe obavljaju dva republička i četiri regionalna zavoda. Na republičkoj razini bili su: Zavod za unapređivanje osnovnog obrazovanja Socijalističke Republike Hrvatske u Zagrebu (predškolski odgoj i osnovno obrazovanje) i Zavod za unapređenje stručnog obrazovanja (opće obrazovanje drugog stupnja i stručno obrazovanje). Regionalni su zavodi bili zaduženi za unapređenje osnovnog obrazovanja, a osnovani su u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu.
S obzirom na to da je od 1973. godine nadzor nad primjenom zakona i propisa te standarda i normativa kojima se uređuje djelatnost odgoja i obrazovanja preuzela prosvjetna inspekcija (Zakon o prosvjetnoj inspekciji, 1972), djelovanje prosvjetno-pedagoške službe odnosno zavodâ za unapređivanje obrazovanja usmjerava se pretežito na stručno-pedagoški rad, što će potvrditi i Zakon o prosvjetno-pedagoškoj službi iz 1976. godine. Ovim se zakonom uspostavlja jedan republički zavod – Zavod za prosvjetno-pedagošku službu SRH – koji osniva Sabor, dok se na nižoj razini osnivaju zavodi za prosvjetno-pedagošku službu, u pravilu, za više zajednica općina.
Posljednji u nizu zakona o prosvjetno-pedagoškoj službi donesen je u svibnju 1986. godine. Uvjete za obavljanje poslova prosvjetno pedagoške službe osiguravaju sada samoupravne interesne zajednice odgoja i obrazovanja. Poslove obavlja Zavod za unapređivanje odgoja i obrazovanja SRH koji više ne osniva Sabor nego ga kao radnu organizaciju osnivaju savezi samoupravnih interesnih zajednica iz područja odgoja i osnovnog obrazovanja, usmjerenog obrazovanja i društvene brige o djeci predškolskog uzrasta. Zavod za unapređivanje odgoja i obrazovanja trebao je preuzeti sva prava i obveze regionalnih zavoda koji su u roku od godine dana trebali prestati s radom. Izmjenom Zakona o prosvjetno-pedagoškoj službi u studenome 1988. godine taj je rok pomaknut do 31. srpnja 1989. godine. Zavod je imao radne jedinice u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Varaždinu.
Zavod za školstvo (1990–1995)
Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj je 1990. godine u sklopu Ministarstva prosvjete i kulture utemeljen Zavod za školstvo, odnosno preustrojen dotadašnji Zavod za unapređivanje odgoja i obrazovanja. Vlada RH imenovala je 11. prosinca 1990. godine direktorom Zavoda Hrvoja Vrgoča. Reorganizacijom je smanjen broj zaposlenih za više od polovine (s 360 na 168 djelatnika). U izazovnom razdoblju Domovinskoga rata Zavod je radio na organizaciji nastave i škola, prilagodbi i izradi novih nastavnih planova i programa, udžbenika i pedagoške dokumentacije te na prijedlozima izmjena cjelokupnog sustava odgoja i obrazovanja. Istodobno se pokušavao unaprijediti i rad Zavoda čije aktivnosti tijekom 1993. i 1994. stagniraju, a početkom 1995. godine Zavod prestaje s radom.
Do stupanja na snagu Zakona o stručno-pedagoškom nadzoru (1997) dio poslova stručnoga nadzora obavljala je Prosvjetna inspekcija, sukladno Zakonu o prosvjetnoj inspekciji (1995). Stručno-pedagoški nadzor obuhvaćao je sustavno i organizirano praćenje ostvarivanja propisanih nastavnih planova i programa, organizacije i izvođenja nastave i drugih oblika rada u odgojno-obrazovnim ustanovama. Provodili su ga školski nadzornici. Poslove Prosvjetne inspekcije obavljali su prosvjetni inspektori, a obuhvaćali su nadzor izravnim uvidom u opće i pojedinačne akte te uvjete, način rada i postupanje odgojno-obrazovnih ustanova.
Zavod za unapređivanje školstva (1998–2002)
Od 1998. godine ponovno u sklopu Ministarstva prosvjete i športa djeluje Zavod za unapređivanje školstva. Njegov je ravnatelj do 2000. godine Mijo Cindrić, a nakon njega Zlatko Miliša (2000–2001.) i Josip Milat (2001–2003). Zavod ima svoje područne jedinice i dva odjela – Odjel za nastavne planove i programe, unapređenje stručno-pedagoškoga rada, stručni nadzor i stručno usavršavanje te Odjel za istraživanje, razvoj i izdavačku djelatnost. Reorganizacijom su 2001. godine ustrojena četiri odjela i šest odsjeka stručno-pedagoškog nadzora – u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu, Varaždinu i Zadru. Imao je ukupno 85 djelatnika – 77 savjetnika / nadzornika i 8 administrativno-tehničkih djelatnika – te oko 120 vanjskih suradnika.
Zavod za školstvo Republike Hrvatske (2003–2006)
U prosincu 2002. godine Hrvatski je sabor donio Zakon o Zavodu za školstvo Republike Hrvatske. Zavod, kao samostalna ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, počinje s radom u prosincu 2003. godine, a dotadašnji Zavod za unapređivanje školstva, koji je djelovao u okviru Ministarstva prosvjete i športa, prestaje postojati. Zakonom propisana djelatnost Zavoda za školstvo RH-a obuhvaća utvrđivanje i razvoj kurikuluma za pojedina područja, zatim metodologije poučavanja i učenja te kataloga postignuća učenika, sudjelovanje u izradi obrazovnih standarda, davanje mišljenja o nastavnim programima, pružanje stručno-pedagoške pomoći odgajateljima, učiteljima, nastavnicima i stručnim suradnicima, obavljanje pedagoškog uvida u ostvarivanje nastavnog plana i programa, analizu stanja i vođenje primijenjenih istraživanja u sustavu odgoja i obrazovanja, suradnju sa srodnim ustanovama i dr. Zavod ima četiri obavezna odjela: Odjel za razvoj kurikuluma i istraživanja, Odjel za stručno-pedagošku pomoć i trajnu izobrazbu, Odjel za strukovno obrazovanje i Odjel za informacijsko-dokumentaciju djelatnost (INDOK) i nakladništvo. Podružnice Zavoda su u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Vršitelj dužnosti ravnatelja Zavoda u početku njegova ustroja (2003/2004) bio je Vlado Luburić. U studenome 2004. na čelo Zavoda došao je Vinko Filipović.
Dio djelatnosti novoustrojenoga Zavoda za školstvo RH preuzele se nove ustanove, osnovane u razdoblju od 2004. do 2006. godine – Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (2004), Agencija za strukovno obrazovanje (2005) i Agencija za obrazovanje odraslih (2006) – što je rezultiralo potrebom nove reorganizacije Zavoda.
Agencija za odgoj i obrazovanje (2006. – )
Agencija za odgoj i obrazovanje osnovana je 2006. godine temeljem Zakona o Agenciji za odgoj i obrazovanje, kao pravni sljednik Zavoda za školstvo RH-a. Osnivač Agencije je Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Osnovna djelatnost Agencije je obavljanje stručnih i savjetodavnih poslova u odgoju i obrazovanju, odnosno sudjelovanje u praćenju, unapređivanju i razvoju odgoja i obrazovanja na području predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, obrazovanja odraslih te školovanja djece hrvatskih građana u inozemstvu i djece stranih državljana. Agencija ima podružnice u Splitu, Rijeci i Osijeku.
Vinko Filipović je bio ravnatelj Agencije do siječnja 2015. godine, kada je ravnateljicom imenovana Jadranka Žarković-Pečenković. U lipnju 2019. godine ravnateljicom Agencije imenovana je Dubravka Brezak-Stamać.
Ravnateljica Hrvatskog školskog muzeja dr. sc. Štefka Batinić