Državni stručni skup – Katehetska škola za odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama pod nazivom Uloga vjerskog odgoja u kurikulumu vrtića održala se 10. i 11. studenog 2023. godine u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu i OŠ Miroslava Krleže u Zagrebu u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije.
Na početku otvaranja stručnog skupa djeca iz dječjeg vrtića “Brat sunce” sa zagrebačkog Pantovčaka duhovnim recitalom i molitvom uveli su u rad okupljene sudionike.
Nakon molitvenog uvoda izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin uputio je pozdrave i uvodnu riječ. Pozdravivši najprije okupljene u ime nadbiskupa đakovačko-osječkog mons. Đure Hranića, predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju, pozdravio je i u ime generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije, vlč. Krunoslava Novaka.
U nastavku je prof. Ivica Pažin objasnio da “se kurikulumsko planiranje, odgojni postupak, ne odvija nikada jednosmjerno, od odgajatelja prema djetetu. Posebno ne kada je riječ o djeci u predškolskim ustanovama jer smo mi kao odgojitelji istodobno pozvani biti djeca, oni koji bezuvjetno ljube Boga poput njih. Oni nam omogućuju kročiti putem vjere koja je u našem životu često samo pitanje razumijevanja i oglavljenosti. Dragi odgajatelji i odgajateljice, obezglavljenost u vjeri, drugim riječima ne razmišljati o vjeri samo kao o intelektualnom važećem sadržaju ipak nas poziva uglaviti gramatiku odgojnog procesa kurikulumskog planiranja kako bismo ostali na dobrom putu prema djetetu i našem bližnjem”, istaknuo je izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin.
Potom je u ime ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje i u svoje osobno ime kao organizator stručnog skupa, okupljene pozdravila Ankica Mlinarić, viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje i obratila im se:
“Promišljajući o temi katehetske škole – Uloga vjerskog odgoja u kurikulumu vrtića – na prvi pogled može se učiniti kako odgojitelj nema puno toga za reći jer je osiguran krovnim temama Programa katoličkog vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi HBK, no činjenica je da integraciju vjerskog odgoja u kurikulum vrtića sa svim specifičnostima življenja vjere i kulture te hrvatskog nacionalnog bića u određenom gradu, mjestu, prigradskom naselju ili selu u kurikulum vrtića mogu utkati upravo odgojitelji, točnije vi, poštovane i drage odgojiteljice. Sadržaji ove katehetske škole žele vam u tome pomoći.
Odgojiteljsko umijeće staro je koliko je star i čovjek, a prvi odgojitelj sam je Bog Stvoritelj. Kako je Njemu za naš odgoj potrebno jako puno strpljenja, zahtjev za strpljenjem nije ništa manji niti u odgoju djece rane i predškolske dobi koja su vama povjerena. Stoga vam želim da upravo Gospodin bude pomoć i inspiracija u vašemu radu.
Plodovi odgoja u vjeri, posebice u predškolskom razdoblju, ostaju skriveni za sve odgojitelje, ali je za vjerovati kako će ono što je u korijenu bogato zasađeno jednog dana iz žira postati hrast. Svima vama želim iskrenu dobrodošlicu te uspješan rad stručnoga skupa”, zaključila je Ankica Mlinarić.
Nakon uvodnog dijela i pozdravnih govora, prvo predavanje na temu Duhovna dimenzija cjelovitog odgoja ljudske osobe održao je prof. dr. sc. Tonči Matulić. U uvodnom dijelu predavanja prof. Matulić je istaknuo kako Crkva uči da obitelj ima izvorno, prvotno i neotuđivo pravo na odgoj vlastite djece, no i da Crkva po svom božanskom poslanju Majke i Učiteljice ima pravo i dužnost svoj djeci pružiti odgoj koji odgovara čovjekovom pozivu u Kristu.
Elementarno ljudsko iskustvo nutrine i srca govori i svjedoči o čovjekovom dubokom duhovnom i transcendentnom određenju, to jest o čovjekovoj usmjerenosti na Boga, a ta se činjenica neposredno očituje u čovjekovoj moralnoj savjesti. Moralna savjest u čovjeku, stavlja ga pred pitanje o Bogu, to jest pred pitanje o smislu dobra i zla koji svoj krajnji odgovor nemaju u pukim biološkim, kulturnim i povijesnim uvjetovanostima, nego u Bogu kao autoru moralnog zakona upisanoga u čovjekovo srce. U kršćanskom shvaćanju punina moralnog zakona upisanog u čovjekovo srce je ljubav koja nam je očitovana i darovana u Isusu Kristu. U tom smislu možemo konstatirati da božanska ljubav u Kristu istovremeno cjelovito ozdravlja ljudsku osobu i potvrđuje istinski smisao cjelovitosti ljudske osobe, naglasio je prof. Matulić
Govorivši o smislu ljudske osobe istaknuo je kako duhovna dimenzija proizlazi iz realnog ustrojstva čovjekovog bitka ili ljudske naravi koja je konkretno određena kao utjelovljeni duh i oduhovljeno tijelo. Zbog toga ljudsku osobu nije moguće integralno shvatiti bez duhovne dimenzije. Cjelovitost ljudske osobe uvjetuje i zahtijeva takav odgoj i takvu odgojnu aktivnost koji ispunjavaju sve aspekte cjelovite dobrobiti ljudske osobe.
Na kraju je zaključio kako odgoj u ustanovama rane i predškolske dobi obećava, a obećava zato jer smo utvrdili da mu je opredjeljenje i cilj cjeloviti osobni razvoj djeteta, a taj cilj se postiže poticanjem rasta i razvoja intelektualnih, društvenih, moralnih, duhovnih i motoričkih sposobnosti djece kako bi se zaogrnula plaštem kulture koja njeguje i razvija znanje, identitet, humanost i toleranciju, odgovornost, autonomiju i kreativnost, a smijemo dodati također i smisao transcendencije o kojem ovise konačni smisao i sreća ljudske osobe kao takve.
Prof. dr. sc. Vladimira Velički otvorila je službeni dio drugoga dana predavanjem Koje vrijednosti živimo? Logoterapija u ranom i predškolskom odgoju. Na početku je predstavila uvodne postavke Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje koji promiče planiranje i djelovanje odgoja i obrazovanja utemeljenog na vrijednostima koje bi iz perspektive povijesti, kulture, suvremenih događaja i projekcija budućnosti trebale unaprjeđivati intelektualni, društveni, moralni, duhovni i motorički razvoj djece, a to su: znanje, identitet, humanizam i tolerancija, odgovornost, autonomija i kreativnost. Humanizam i tolerancija podrazumijevaju prihvaćanje i poštovanje živog bića i njegova dostojanstva te ostvarivanje pravednosti kao životnog načela. (…)
Afirmacija humanizma i tolerancije podrazumijeva oblikovanje odgojno- obrazovnog pristupa temeljenog na suosjećanju, prihvaćanju i međusobnom pružanju potpore, kao i osposobljavanju djeteta za razumijevanja svojih prava, obveza i odgovornosti te prava, obveza i odgovornosti drugih. U vrtiću djeca uče prepoznati i prihvatiti svoje i tuđe potrebe, poštovati različitosti i graditi skrbne odnose s drugima te zajedno organizirati aktivnosti koje mogu moralno, materijalno i duhovno podizati kvalitetu života cjelokupne grupe tj. zajednice. Objasnila je kako odgoj i obrazovanje trebaju poticati aktivno sudjelovanje djece u društvenom životu i promicati njihovu odgovornost prema općem društvenom dobru, prirodi te prema sebi samima i drugima. Djecu treba poticati i sustavno osposobljavati na samoprocijenu vlastitog djelovanja, mišljenja, učenja, komunikacije s drugima i sl., kao osnovne alatke razvoja odgovornosti.
Odgoj i obrazovanje pridonose izgradnji osobnog te kulturnog i nacionalnog identiteta djeteta. Doba globalizacije, koje obilježava miješanje različitih kultura, svjetonazora i religija, zahtijeva odgoj i obrazovanje koje djetetu omogućuju da oblikuje identitet »građanina svijeta«, a pritom sačuva svoj nacionalni identitet i svoju kulturu te društvenu, moralnu, jezičnu i duhovnu baštinu. Prof. Velički se u drugom dijelu predavanja usmjerila na doprinos logoterapije i značenja smisla te smislenosti u riječima i postupcima odgojitelja kojima je za cilj odgojiti sretno i samostalno dijete koje će moći izgrađujuće upravljati svojim životom. Nakon predavanja uslijedila je vrlo aktualna tematska rasprava.
U nastavku programa održalo se deset pedagoških radionica s ponavljanjem od kojih je svaka odgojiteljica sudjelovala u dvije. Pedagoške radionice održane su u prostorima OŠ Miroslava Krleže, a ponuđene su različite teme od kojih su odgojiteljice mogle sudjelovati na dvjema: Uloga tradicije kao kvalitetna podloga za razvoj religiozne dimenzije djeteta kroz kurikulum ustanove, Martina Franičević Feregja i Marija Zvono, Otvorenost i suradnja s roditeljima kao alat za unaprjeđenje odgoja u vjeri, Maja Cigić i Tea Linares Hoyos, Vrline kao univerzalne vrijednosti odgoja za život, Katarina Jurčević, Biblija kao temelj humanitarnog djelovanja DV Rusulica Split, Hani Čargo i Danijela Dujmović Šućur, Izgradnja kulture ustanove na evanđeoskim vrijednostima, Petra Mrduljaš i Ivana Šarić, Sveti Mihovil – zaštitnik grada Šibenika i Šibenske biskupije, Ivana Mamić, Doprinos odgojitelja u vjeri vrtićkom kurikulumu, s. Jelica Đuzel i Marko Kapular, Vjersko – odgojna praksa prema Kett – metodi: “Legenda o svetom Martinu“, s. Ružica Golik, Kutak koji daruje osmijeh – Prostorno i materijalno okruženje vrtića, Monika Maslać, Timski duh vrtića vidi se iz kutića, Diana Dorma Duvnjak.
Nakon održanih pedagoških radionica, uslijedio je završni osvrt te provedena evaluacija. Odgojiteljice su iskazale visoku razinu zadovoljstva održanim stručnim skupom.
Evaluacija
(docx: 274,70 KB)
Preuzmi