Agencija za odgoj i obrazovanje, u suradnji sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske, jedanput godišnje organizira međunarodni stručni skup za odgojitelje, učitelje i nastavnike pripadnike hrvatske nacionalne manjine i hrvatskog iseljeništva. Radni jezik skupa je hrvatski, a teme su vezane uz hrvatski jezik i književnost, povijest te kulturnu i prirodnu baštinu.
Nositelji programa stručnoga skupa su viši savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje, znanstvenici iz akademske zajednice te vrsni učitelji praktičari promovirani u zvanje savjetnika. Sastavni dio programa bili su vođeni posjet tvrđavi Klis uz program povijesne postrojbe Kliški uskoci te vođeni obilasci Dioklecijanove palače i Galerije Meštrović, kao i arheološkog lokaliteta Salona te Gospinog otoka u Solinu.
Ove godine, stručni skup se održavao od 17. do 20. srpnja u Splitu, na Filozofskom fakultetu, a sudjelovalo 33 odgojitelja, učitelja i nastavnika koji rade s pripadnicima hrvatske nacionalne manjine u okviru redovne osnovnoškolske i srednjoškolske nastave u sustavima odgoja i obrazovanja država u kojima Hrvati imaju status nacionalne manjine. Sudionici stručnog skupa ove godine bili su odgojitelji, učitelji i nastavnici iz Kanade, Mađarske, Srbije i Kraljevine Švedske.
„Različiti pristupi nastavi – početna procjena na primjerima nastave hrvatskog jezika“
Sudionicima skupa izrazito je važno kako što učinkovitije unaprjeđivati komunikacijske vještine svojih učenika u hrvatskome jeziku. Ove godine jedno predavanje i radionica bili su posvećeni početnoj procjeni u nastavi hrvatskoga jezika. Cilj predavanja bio je osvijestiti učiteljima važnost početne procjene učeničkih interesa i znanja radi kvalitetnijeg planiranja aktivnosti učenja, a u skladu s kurikulskim pristupom poučavanju i učenju. Učitelji su na konkretnim primjerima početnih procjena mogli razmotriti i predložiti njihovu primjenu u svakodnevnom radu s učenicima. Cilj drugog predavanja bio je upoznati učitelje s osnovnim jezičnim djelatnostima i međudjelatnostima zbog planiranja aktivnosti učenja da bi učenici stekli osnovne komunikacijske kompetencije na materinskome jeziku.
S područjem Dalmacije sudionici su se upoznali kroz njezinu prirodnu raznolikost te tradicijsku glazbu. Predavanje „Između otoka i planina – prirodna raznolikost Srednje Dalmacije“ dalo je uvid u prirodno-geografska obilježja Srednje Dalmacije, s naglaskom na klimu, vode, reljef, tlo i biljni pokrov. Opisani su različiti vremenski, životni i radni uvjeti kao posljedica primarne i sekundarne zračne cirkulacije te važnost i utjecaj Jadranskog mora na klimatska obilježja i život na prostoru Srednje Dalmacije. Analiziran je utjecaj geomorfoloških i hidrografskih obilježja na stanovništvo i gospodarsko vrednovanje i njihov doprinos na jedinstvenost ovog prostora. Krška područja, sa svojim jedinstvenim hidrološkim značajkama, doprinose ekološkoj raznolikosti i turističkoj privlačnosti regije. Rijeke poput Cetine i Neretve, zajedno s brojnim izvorima i krškim jezerima, igraju ključnu ulogu u opskrbi vodom, poljoprivredi, te proizvodnji električne energije. Kombinacija klimatskih, hidroloških, geomorfoloških, pedoloških i bio-geografskih čimbenika čini Srednju Dalmaciju jedinstvenim područjem s bogatim prirodnim resursima.
„Tradicijska glazba Dalmacije nekada i danas“
Ono što prostorno i vremenski označavamo Dalmacijom ili pak shvaćamo pod pojmom ‘dalmatinskoga’ nipošto nije monolitna ili jednostavna, lako shvatljiva pojavnost već, naprotiv, višeslojna, višeznačna i nadasve izazovna stvarnost. Tradicijska glazba na prostoru Dalmacije, kao uostalom i svekoliki tradicijski i baštinski fenomeni, kako materijalni tako i nematerijalni, povezana je s načinima života te društveno-povijesnim gibanjima i promjenama. Ono što danas sačinjava korpus tradicijskoga glazbovanja na dalmatinskom geografskom i kulturno-duhovnom prostoru odjek je negdašnjih, dugogodišnjih praksi i navada, pri čemu se razaznaju manje ili više „autohtoni modeli“, prakse i shvaćanja s onima koji su nadošli te su se s njima (naknadno) proželi. Ovim predavanjem prikazani su najkarakterističniji elementi pjevačkih, sviračkih te vokalno-instrumentalnih i plesnih iskaza, uz naglaske na glagoljaškom i klapskom pjevanju u Dalmaciji u prošlosti i danas.
Osim predavanja i radionica, program stručnog skupa obuhvaća posjete važnim lokalitetima kulturno-povijesne baštine vezane uz Split i njegovu okolicu. Organiziran je posjet Kliškoj tvrđavi uz stručno vođenje. Također, sudionici su se detaljnije informirali te upoznali s važnošću Dioklecijanove palače te antičkog lokaliteta Salona.
Dioklecijanova palača
Dioklecijanova palača jedan je od najvažnijih spomenika iz vremena Rimskog Carstva. Njezin graditelj bio je car Dioklecijan, porijeklom Dalmatinac. Zahvaljujući brojnim provedenim reformama uspio je spasiti Carstvo od unutrašnjih i vanjskih prijetnji čime mu je produžio život. Poslije dvadeset godina vlasti koju je predao svojim nasljednicima, doselio se u palaču nadomak Salone. Njezine monumentalne dimenzije, snažne zidine sa kulama umirovljenom su caru pružale sigurnost. Nakon prestanka života u Saloni, palača je postala utočište za brojne Salonitance koji su sa sobom donijeli relikvije svojih svetaca. Tako je carev mauzolej postao mjesto održavanja kulta biskupa Domnija – svetoga Duje.
Povijest i važnost Salone
Prije dvije i pol tisuće godina na prostoru današnjeg Solina postojalo je ilirsko naselje u čijoj su neposrednoj blizini bili grčki gradovi. Rimljani su na tome mjestu sredinom 1. stoljeća prije Krista osnovali Salonu koja je ubrzo postala glavni grad prostrane provincije Dalmacije. Imala je amfiteatar, teatar, nekropole, forum, desetke hramova i na svojemu vrhuncu tijekom 3. stoljeća više od četrdeset tisuća stanovnika.
Početkom 4. stoljeća u njoj je postojala snažna kršćanska zajednica koja je teško stradala tijekom Dioklecijanovih progona kada je ubijen biskup Domnije i brojni ostali mučenici. Tijekom 4. stoljeća oko grobova mučenika na Manastirinama, Marusincu i Kapljuču razvile su se bazilike, a u središtu grada tijekom 6. stoljeća postojale su dvije velike bazilike sa biskupovim stanom, konsignatorijem, baptisterijem i ostalim građevinama. Salona je tada imala vrlo snažne veze sa Rimom. Život u Saloni prestao je pod naletima barbara tijekom prvih desetljeća 7. stoljeća. Salona je najvažniji i najveći arheološki lokalitet u Republici Hrvatskoj i ovome dijelu Europe. Njezina bogata povijest dijeli se u tri osnovna razdoblja. Ilirsko-grčko razdoblje obilježeno je snažnom prisutnošću ilirskih plemena u čijim su rukama bile brojne gradine na obroncima Kozjaka i Mosora. Grad je u kasnoantičkom vremenu u potpunosti preobražen i njime dominiraju brojni crkveni objekti. Salona je tada bila sjedište dalmatinske metropolije koja je u smislu crkvene uprave obuhvaćala prostor provincije Dalmacije.
Gospin otok
Važnost Solina za povijest rane hrvatske države je neprocjenjiva. U Rižinicama je knez Trpimir podigao benediktinski samostan, 8. listopada 1076. u crkvi sv. Petra i Mojsija krunjen je kralj Dmitar Zvonimir, na brojnim drugim mjestima diljem solinskog bazena utvrđena su nalazišta iz starohrvatskog doba. Međutim, daleko najvažniji je Gospin Otok na kojemu su postojale dvije starohrvatske crkve. U ostatcima sjeverne crkve don Frane Bulić je 1898. pronašao sarkofag i nadgrobni natpis hrvatske kraljice Jelene. Bogati jezik i uzvišen stil njezina epitafa odražavaju antičku i starokršćansku tradiciju, a spominjanje Jelene koja je bila „majka sirota i zaštitnica udovica“ izravno dokazuje kako je Hrvatska tada bila na razini europskih zemalja. Ovdje je pokopana 976. godine, bila je žena hrvatskoga kralja Mihovila II. Krešimira (949–969) i majka kralja Stjepana Držislava (969–997). Jelenin epitaf jedini je poznati nadgrobni natpis nekoga hrvatskoga vladara zahvaljujući kojemu je uspješno upotpunjeno rodoslovlje hrvatskih kraljeva.
Sudionici su se tijekom skupa upoznali s prosvjetno-kulturnom manifestacijom „Nazorovi dani“ koja je pokrenuta 1996. na 120 obljetnicu Nazorova rođenja. Održava se u Nazorovim rodnim Postirima, kontinuirano već 28 godina.
Nazorovi dani osnovani su kako bi se sustavno i sveobuhvatno proučavalo Nazorovo djelo, poticalo stvaralaštvo učenika i mladih, te objavilo nove zaključke i radove kroz zbornike i vlastita izdanja.
Predavanje „Tradicijska glazba i Vladimir Nazor“ bavilo se elementima tradicijske glazbe otoka Brača i njezine povezanosti s književnim stvaralaštvom Vladimira Nazora. Tradicijska glazba je važan element u očuvanju kulturnog identiteta te prenošenja povijesnih priča, legendi i bajki kroz generacije. Pjesnici kroz stoljeća interpretiraju i oslikavaju različite aspekte društva, prirode i ljudskih emocija putem stihova, priča, ritmova i melodije. Upravo spoj tradicijske glazbe i pjesnika ima veliki utjecaj na formiranje nacionalnog identiteta i kulturne baštine. Ciljizlaganja bio je doživjeti, razumjeti i vrednovati tradicijsku baštinu i njenu povezanost u različitim djelima Vladimira Nazora, spoznati bogatstvo tradicijske baštine otoka Brača te uočiti povezanost nematerijalne baštine u djelima Vladimira Nazora kroz zajedničke teme, kao što su pastiri, ribari, priroda i sl.
Planirani ishodi za sudionike ovoga međunarodnog stručnog skupa bili su:
- razvijanje komunikacijske kompetencije na materinskome hrvatskom jeziku slušanjem predavanja, sudjelovanjem u radionicama i raspravama te sudjelovanjem u obilascima lokaliteta uz stručno vođenje,
- informiranje o ključnim kulturno-povijesnim obilježjima vezanima uz Grad Split i njegovu okolicu na primjerima Dioklecijanove palače, Galerije Meštrović, Kliške tvrđave, arheološkog lokaliteta Salona i Gospina otoka,
- prepoznavanje važnosti povijesnih ličnosti i povijesnih lokaliteta za hrvatsku povijest i razvoj identiteta hrvatskog društva, od cara Dioklecijana, preko Kliških uskoka do Ivana Meštrovića i Vladimira Nazora,
- ovladavanje metodama izrade i prilagodbe nastavnih materijala za rad s učenicima različite razine komunikacijske kompetencije na materinskome hrvatskom jeziku putem aktivnog sudjelovanja u radionicama s temama početne procjene u nastavi hrvatskog jezika, Dioklecijanove palače i hrvatske kulturne baštine kao poticaja za likovno stvaralaštvo.
Ovim stručnim skupom AZOO kontinuirano pruža stručnu podršku profesionalnome razvoju učitelja i nastavnika pripadnika hrvatske nacionalne manjine na temelju njihovih iskazanih potreba, omogućuje im međusobno povezivanje i suradnju te povezivanje s matičnom državom i njezinim institucijama nadležnima za obrazovanje i stručno usavršavanje.
Izvješće sastavila: Renata Ozorlić Dominić, univ. spec. philol., viša savjetnica za međunarodnu suradnju – prevoditelj
Evaluacija
(docx: 2,73 MB)
Preuzmi