Državni stručni skup za učitelje i nastavnike hrvatskoga jezika Poučavanje i učenje uvjetovano dvopismenim mozgomodržan je 30. lipnja i 1. srpnja 2022. godine, hibridno, putem aplikacije Zoom iz Osnovne škole Središće u Zagrebu.
Ponuđenim plenarnim predavanjima i primjerima dobre prakse skup je stavio naglasak na čitanje u vremenu u kojemu se o toj jezičnoj djelatnosti iznimno mnogo govori i piše. Okruženi smo informacijama o tome kako je čitanje knjiga marginalizirano, kako su ljudi sve više ovisni o digitalnim sadržajima i kako je čitatelj ugrožen. Želeći povezati literaturu koja se poziva na relevantna istraživanja o toj temi, propitivanje ključnih ishoda kurikuluma predmeta koji se velikim dijelom ostvaruju čitanjem te okruženje u kojemu djeca i mladi odrastaju, a koje je bitno izmijenjeno, predavanjima i primjerima dobre prakse izdvojeni su pojedini sadržaji i aktivnosti na različitim stupnjevima formalnoga obrazovanja unutar odnosa čitatelj – tekst te je propitivano mjesto i uloga poučavatelja – učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika. Temeljna pitanja nastavne prakse o djeci i mladima koji bi trebali ovladati prebacivanjem iz jednoga jezika u drugi, iz knjige u digitalno okruženje i obratno, nužno dovode do razmišljanja o poticanju i razvijanju dubinskoga čitanja koje utječe na kritičko mišljenje.
S obzirom na to da čitanje nije prirodna aktivnost mozga, a da njegova „plastičnost“ omogućava da se razvija tijekom života, iznimno je važno propitivanje i poticanje procesa ovladavanja čitanjem i pisanjem provedbom učinkovitih strategija koje omogućavaju da složeni aspekti pismenosti postaju rutinska aktivnost. Čitanje je razvojni proces i dobri čitatelji su oni koji ulažu vrijeme, strpljenje i ranije stečena znanja u doticajima s novim tekstovima. Oni koji dobro čitaju, a uz to čitaju i raznovrsne tekstove, imaju mogućnost primjene različitih izvora na ono što čitaju; oni koji ne čitaju dobro, a ne čitaju ni raznovrsne tekstove, imat će znatno manje onoga što unose u čitanje, što će im posljedično pružiti manje mogućnosti za razvoj i napredak. Temeljno je pitanje za sve u obrazovnome sustavu: Kako ćemo razvijati dubinsko čitanje kod djece koja se rađaju u digitalnoj kulturi kojom smo okruženi?
Dubinsko se čitanje uvijek tiče povezivanja: onoga što znamo s onim što čitamo i s onim što osjećamo, onoga što osjećamo s onim što mislimo, a onoga što mislimo s onim kako živimo svoje živote u našem svijetu. Velike količine informacija otežavaju usustavljivanje znanja o svijetu; više ne trošimo dovoljno vremena na uvježbavanje, stvaranje analogija i pohranu informacija, što izravno utječe na ono što znamo i kako zaključujemo.
Mirenje i učinkovito povezivanje tih dvaju svjetova jedna je od najvažnijih uloga današnjih učitelja i nastavnika. S ciljem da se učitelji i nastavnici potaknu na razmišljanja o vlastitome profesionalnome razvoju, posebno o čitateljskom mozgu, nužno nas dovodi do točke u kojoj je iznimno važno razmišljati o tome – ono što znamo o sklopu čitateljskog mozga može obogatiti razumijevanje pojedinih metoda poučavanja, odnosno raznih dimenzija koje ti različiti oblici poučavanja donose čitanjem.
Imajući na umu sve navedeno sudionicima skupa ponuđena su predavanja dr. sc. Nataše Govedić Pisanje kao čitanje ili učenički autoritet „svjedočenja o sebi“ kao metoda izgradnje stabilne čitalačke discipline, dr. sc. Tomislava Brleka, Svrha književnosti je čitanje, dr. sc. Gorana Šimića Važnost neuroznanosti za učenje i pamćenje, akademika dr. sc. Krešimira Bagića Usnuli mladić Vesne Parun, pokušaj interpretacije teKsenije Banović, prof., Vesna Parun i Bugarska.
U svome se izlaganju profesorica Nataša Govedić pozabavila metodologijom uspostave čitateljskih kompetencija unutar artikuliranja i razvijanja različitih učeničkih jezičnih eksperimenta s „privatnim jezicima“ i vlastitim iskustvom. Učenici autorski pristupaju određenoj književnoj vrsti, gradeći je iz vlastitog jezičnog i socijalnog habitusa, dok je uloga nastavnika u komparativnom i analitičkom nadovezivanju na učeničke tematske i stilske fokuse. Ponuđeni pristup prije svega traži učitelja i nastavnika koji pristaje na „urednički“ dijalog s učeničkim autorskim tekstovima gradeći učeničku disciplinu stvaralaštva i kao ravnopravne, dapače zrcalne prakse čitanja i pisanja.
Izdvajajući autore i tekstove hrvatske književnosti profesor Tomislav Brlek naglasio je da se modernost teksta očituje upravo u tome što nikamo ne pripada, odupirući se načinom na koji je pisan trajnom ustrajnošću na neprelaznoj otvorenosti koja zahtijeva da ga se uvijek iznova čita.
Profesor Goran Šimić svojim je iznimno zanimljivim predavanjem istaknuo koliko je važno imati na umu, uvažavati i spoznavati svu složenost kognitivnog, metakognitivnog i emocionalnog procesuiranja (zbivanja) kao važnih čimbenika učenja, poučavanja i pamćenja. Izdvojio je aktivnu i društvenu uključenost učenika, primjere smislenih aktivnosti, dao prikaz strukture unutarnjih (kognitivnih) čimbenika i dviju neinvazivnih stimulacija aktivnosti mozga kao glavnih metoda koje se danas najviše koriste te naglasio čimbenike povezane s razvojnim i individualnim razlikama te motivacijskim stanjima, iznimno važnima za razumijevanje procesa poučavanja i učenja.
U godini 100. obljetnice rođenja Vesne Parun programom skup izdvojena je interpretacija njezine pjesme Usnuli mladić te je stavljen naglasak na njezin prevoditeljski rad s bugarskoga jezika.
Akademik dr. sc. Krešimir Bagić ponudio je opis i interpretaciju idejnotematske i stilističke razine paradigmatske pjesme iz zbirke Crna maslina (1955) koja pokreće i raspravu o autoričinoj obuzetosti idealnim vrijednostima (čistim emocijama i slikama, iskonskim suglasjem čovjeka i prirode) te o uporištima njezina pjesničkoga mišljenja i diskurza. Posebnu pozornost posvetio je figurama na kojima se temelji autoričina lirska geografija tijela, tj. postovjećivanje tijela i prirode.
Predavanje Ksenije Banović, prof., iz bogate biografije Vesne Parun izdvaja razdoblje njezina života na relaciji Sofije i Zagreba u razdoblju od 1962. do 1967. godine. U tom razdoblju autorica piše putopise, uči bugarski jezik, upija bugarsku kulturu i obnavlja duhovni most između dviju kultura, ozbiljno narušen nakon 1945. do te mjere da se prevođenje bugarske književnosti u nas tada smatralo u najmanju ruku „demode”. Usprkos tome, Vesna Parun prevodi čitavu plejadu bugarskih pjesnika, od razdoblja simbolizma do svojih dana. Sudionicima skupa predstavljeni su vrlo malo poznati podaci iz autoričina života i rada.
Primjeri dobre prakse: Snježana Tramburovski, prof., Što vrijedi za bakterije, vrijedi i za slona – poučavanje vokabulara, Julijana Levak, prof., Javni nastup – usmeno izražavanje na zadanu temu, Tatjana Ruža, prof., Poticanje čitanja u izvannastavnoj aktivnosti: LITRA – literarna radionica Prve gimnazije Varaždin, Sanja Miloloža, prof., Čarolija čitanja: Škola u gostima, priredba u knjizi, Mila Galić, prof., O čitanju poezije Vesne Parun – što u njezinu poeziju učitavaju današnji učenici, Tanja Vadla, prof., Videolekcije kao metodička podrška nastavi književnosti u srednjoj školi te Sanela Đurđević, prof., Pristup obradi proznog i pjesničkog teksta u videolekcijama, ponudili su poveznice konkretnih tema i aktivnosti koje su provedene s učenicima osnovnih i srednjih škola na temelju literature, predavanja i radionica dosadašnjih stručnih skupova i kreativnih nastavnih materijala s ciljem poticanja sudionika skupa na vlastito unapređenje svakodnevne nastavne prakse.
Evaluacija
(docx: 115,45 KB)
Preuzmi