U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje održan je 18. i 19. svibnja 2022., online na platformi Zoom, državni stručni skup pedagoga osnovnih i srednjih škola i učeničkih domova. predavači su, svaki iz vlastitoga znanstvenog diskursa govorili su o kulturi odgojno-obrazovne ustanove, podijelili iskustvo, ponudili su rezultate istraživanja, podsjetnike na teoriju i praksu i motivirali sudionike za rad na osobnom i profesionalnom razvoj.
Pozdravnu riječ i uvod u temu skupa održala je Miljenka Galić, dipl. ped., viša savjetnica za stručne suradnike pedagoge.
Sudionici su u uvodnom dijelu skupa potaknuti na promišljanje o zadovoljstvu svojim poslom. Dolaze li ozareni, jesu li sretni kad ulaze u školu u kojoj rade ili u nju ulaze s grčem? Pozitivna ili negativna emocija koju doživljavamo područje je kulture odgojno-obrazovne ustanove, a uključuje niz faktora kao što su klima ili ozračje, zadovoljstvo, sigurnost, suradnički odnosi, kvalitetna međusobna komunikacija i drugo. Ako su svi navedeni faktori pozitivni, otvara se mogućnost za kvalitetan profesionalan rad i osobno zadovoljstvo. Nužno je istaknuti da se ne radi o danostima koje svakome pripadaju, već o osobnom stavu svakoga stručnog suradnika, nastavnika, ravnatelja, učenika i roditelja koji aktivno sudjeluju u zajedničkom stvaranju kulture jedne ustanove.
Prvog dana skupa sudionici su o Pozitivnoj kulturi odgojno-obrazovne ustanove pratili predavanje prof. emer. dr. sc. Dubravke Miljković s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Uvijek aktualna predavačica, rado slušana i životna, u svom predavanju iznijela je niz zanimljivih teza i sistematizacija od kojih svakako treba istaknuti učinkovite kulture odgojno-obrazovnih ustanova koje se temelje na poticanju izvrsnosti u učenju i poučavanju, visokim očekivanjima uspjeha, kvalitetnoj suradnji zajednice, obitelji i škole i visokoj angažiranosti svih sudionika – nastavnika, učenika, stručnih suradnika, ravnatelja i roditelja. Istaknuto je da je potrebno premjestiti fokus na školu koja je pozitivna i podrazumijeva autoritativno i stručno upravljanje, pozitivnu edukaciju i stručne i motivirane zaposlenike.
O Kulturi škole – potencijalu kriza govorio je doc. dr. sc. Ivan Markić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Posebno je istaknuo nužnost osnaživanja roditeljske uključenosti, naglasio njegovanje vrijednosti kroz aktivnosti svih djelatnika i osluškivanje potreba učenika iz kojih slijedi lepeza izvannastavnih aktivnosti koje učenicima pružaju mogućnost produbljivanja interesa i stjecanja vještina. Da bi se škola istaknula i povezala te uklopila u zajednicu kojoj pripada, nužan je preduvjet odmaknuti se od ustaljenih oblika obilježavanja važnih datuma i otvaranje prema inovativnosti.
Posljednje predavanje prvoga dana skupa Komunikacijski alati – komunikacija kao ključ uspjeha održala je Mirjana Burić Moskaljov, prof., ističući da postoji samo jedno pravilo u komunikaciji, a to je – odrediti što u komunikaciji želimo postići. Ako se želi postići razumijevanje i dogovor o nekoj temi, utjecati na nečije ponašanje, stavove ili uvjerenja, stvoriti i održavati međusobne dobre odnose, potaknuti pojedince na određene akcije, poučiti nekoga nečemu ili želi se postići opuštanje i zabava, uspješnost komunikacije je itekako mjerljiva, a ovisi o ciljevima koji su postavljeni.
Drugi dan skupa započeo je izlaganjem prof. dr. sc. Danijel Labaš, pročelnika Odsjeka za komunikologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu o Međuljudskim i suradničkim odnosima u kolektivu. Citirajući brojne teoretičare s područja komunikologije, dr. sc. D. Labaš sudionicima je prenio sukus teorijskog i znanstvenog pristupa komunikaciji, a posebnu pažnju posvetio je komunikaciji u međusobnim odnosima ističući lijepe misli lijepe misli o težnji da u komunikaciji budemo istinoljubivi, ljubazni i tolerantni, da budemo svjesni da smo biće odnosa u kojem „caruje“ pluralnost. Naglašeno je da ne bi trebalo biti pitanja koja ne smiju biti postavljena, sudaca i optuženika jer je i komunikacija sama temelj svih odnosa. Moć komunikacije da oblikuje uvjerenja, utječe na stavove drugih osoba i na stvaranje ozračja povjerenja treba gledati cjeloživotno, kao vještinu preživljavanja. Prema Pavlu Brajši u njegovu djelu Umijeće razgovora i razumijevanja, uspješno razgovarati znači uspješno živjeti.
Uslijedio je primjer dobre prakse koji je sudionicima prikazala dr. sc. Maja Dadić Žeravica, ravnateljica Škole za modu i dizajn u Zagrebu. Mijenjanje kulture škole o kojem je govorila dr. sc. M. Dadić Žeravica primjenjivo je na osnovne i srednje škole te učeničke domove. Kada se prolazi kroz vrata škole, od prijema domaćina, usputnih kontakata s učenicima, šetnje školskim prostorima ili spontane komunikacije s nastavnicima, primjećuje se kako škola diše. Predavačica je istaknula da se kultura škole mijenja svjesnim nastojanjem svih zaposlenih i korisnika koji imaju zajednički cilj. Na primjeru strukovne škole koja je u jednom trenutku imala smanjeni interes učenika za upisom, prikazala je kako se itekako može izgraditi kvalitetna atraktivna škola koja se promišljanjem i aktivnim pristupom može u samo nekoliko godina pozicionirati na obrazovnoj karti grada, ali i šire. Nizom kreativnih intervencija, suradnji koje nisu došle slučajno, već kao rezultat rada i zajedničkog interesa, Škola se nametnula kao ona na koju se računa, ona u kojoj je ugodno raditi i koju učenici žele pohađati. Kultura škole uključuje sve zaposlenike, učenike i roditelje te kroz niz izvannastavnih aktivnosti i projekata utire svoj vlastiti prepoznatljivi put i poziciju u lokalnoj zajednici u kojoj je vidljiva i vrednovana. Ključni pojam izgradnje kulture jedne škole je upravo sinergija svih zaposlenih kako bi se došlo do zajedničkih rezultata.
Dr. sc. Boris Jokić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja, zapitao je svojim predavanjem sudionike Može li škola izaći kao pobjednik nestabilnih vremena? – perspektive učenika i odgojno-obrazovnih radnika.
U istraživanju provedenom u 161 školi u Republici Hrvatskoj u vrijeme pandemije, sudjelovali su ravnatelji, stručni suradnici, nastavnici, učitelji, učenici i roditelji. Ne ulazeći u svu problematiku ovoga izuzetno vrijednog istraživanja, istaknute su neke od poražavajućih i iznenađujućih činjenica, ali i onih koje svakodnevno žive svi zaposleni u školama. Govoreći o posljedicama na kvalitetu međuljudskih odnosa, četvrtina sudionika ističe da je suradnja u odnosu na prije pandemije lošija ili znatno lošija. Poražavajuću statistiku nastavlja podatak da je na svakog četvrtog maturanta i na 37% učenika šestih razreda pandemija negativno utjecala.
Pozitivni aspekti pandemije su vidljivi u odnosima u obitelji i s bliskim prijateljima, ali je ujedno imala negativan ili izuzetno negativan utjecaj na psihološko zdravlje više od polovice maturanata, a kod ispitivanih osnovnoškolaca negativan utjecaj na bavljenje sportom i fizičke aktivnosti.
Ujedno je uočeno da je psihički status učenika narušen do te mjere da zahtjeva mjere, a snažan je i negativan utjecaj vidljiv na području motivacije i na radnim navikama učenika. Što se tiče obrazovnog aspekta, uočljive su rupe u znanju, učenicima je praćenje nastave na daljinu bilo naporno i s više zadataka koje su trebali obaviti u kratkom roku. U konačnici, svi ostali aspekti nastave ipak idu u korist učionice jer je, kako navodi dr.sc. B. Jokić, ljudska djelatnost koja počiva na prijenosu emocija nezamjenjiva.
Posljednja predavačica na skupu dr. sc. Anči Leburić, redoviti profesor u trajnom zvanju sa Filozofskog fakulteta u Splitu, istaknula je da smo stigli do granice u općem društvenom stanju u kojem bujaju strahovi, nemiri u interakcijama, neizvjesnost budućnosti, nemogućnost planiranja, ali da treba biti svjestan da navedeni obrasci do sada nisu mijenjani već barem jedno desetljeće te da ne treba za sve probleme teretiti isključivo pandemiju.
Dr. sc. A. Leburić prvenstveno je govorila o sveopćoj društvenoj krizi, o realnom pokazatelju stanja i pokušaju otrežnjenja u kojem mi kao osobe koje rade s ranjivom populacijom trebamo pripremiti za život učenike na način da zadrže svoje najvažnije i najistaknutije kvalitete.
U predavanju naziva Darovitost u okrilju sveopće društvene krize predavačica postavlja pitanje možemo li se u okrilju raznih kriza uopće baviti darovitošću i darovitima, a pogotovo u vrijeme nemira prisutnog u društvu? Ističe da će daroviti brže i uvjerljivije uočavati kvalitete interakcija oko njih i s njima te navodi zaključke istraživanja koji govore o potrebi da darovitost u javnoj pažnji dođe do izražaja i to od početne percepcije tko je darovit sve do trenutka kada je daroviti pojedinac odgojen i obrazovan, a za takav proces, prema riječima predavačice, treba proći dvadesetak godina. Redovni programi, zahtjevi i uobičajena ponašanja odraslih ne mogu zadovoljiti potrebe darovitih.
Uzevši u obzir i dominaciju novih medija koji konstruiraju našu stvarnost i obrasce ponašanja o kojima treba voditi računa, na socijalizaciju darovitih novi mediji imaju velik utjecaj. Online nastava, ili kako ju predavačica naziva „pidžama nastava“, može se prilagođavati darovitima i to pružanjem dodatnih programa jer daroviti brže usvajaju sadržaje. Ujedno je istaknuta nužnost interakcijske podjele uloga i rada s darovitima i u medijima i u struci te potreba poticanja darovitih da se uključe u projekte i zauzmu aktivniji pristup. Ukazuje se na nužnost usklađenih i programiranih uloga naprema očekivanju čuda od nastavnika.
I na kraju, predavačica postavlja retoričko pitanje ima li izlaza i perspektive za darovite te argumentira kako nije nužno bogatstvo u materijalnom, već u obrazovnom smislu i brizi društva koje bi trebalo biti puno entuzijazma, društvene odgovornosti, optimizma, ali uz radikalnije reorganiziranje obrazovnog sustava i njegovo maksimalno individualiziranje kada su u pitanju daroviti. Ističe uvjerenje da bi se zasigurno već danas na svim razinama moglo uvesti barem djelomične promjene i to kroz posebne nastavne programe, bogatije interakcije s odraslima, povoljnije stipendije, suzbijanje predrasuda o zagovaranju elitizma darovitosti. Važno je promisliti koje promjene očekujemo, što možemo mijenjati u društvenim uvjetima i materijalnim uvjetima rada, vrijednosnim sustavima.
Ovaj je stručni skup ponudio odgovore na pitanje kakva je kultura poželjna u našim odgojno-obrazovnim ustanovama te primjer prakse mijenjanja kulture.
Evaluacija
(docx: 39,22 KB)
Preuzmi