U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje 30. kolovoza 2017. u Zagrebu održan je interdisciplinarni stručni skup „Metode profesionalnog razvoja učitelja“. Voditeljice stručnog skupa bile su mr. sc. Sanja McMurtry, viša savjetnica za međunarodnu suradnju i Mirjana Konosić, prof., viša savjetnica za matematiku.
Cilj stručnog skupa bio je osnažiti učitelje/ nastavnike za promišljanje o važnosti učiteljske struke, vlastitom profesionalnog razvoju te osposobiti sudionike za primjenu nekih metoda profesionalnog razvoja.
Stručni skup započeo je pregledom relevantnih hrvatskih i EU dokumenata obrazovnih politika u kojima se naglašava važnost kvalitetne nastave za sve učenike kao čimbenika koji izravno utječe na odgojno-obrazovna postignuća učenika, a time i važnost učiteljske profesije te kvalitetnoga profesionalnog razvoja učitelja kroz sva razdoblja profesionalne karijere (inicijalno obrazovanje, pripravništvo, permanentno stručno usavršavanje). Posebno je istaknuta Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije s naglasnom na 4. cilj: Podići kvalitetu rada i društvenog ugleda učitelja, točke 4.3. Povezivanje i unapređivanje sustava pripravništva i trajnoga profesionalnog razvoja učitelja te najnovija komunikacija Europske komisije Razvoj škola i izvrsnost u nastavi kao preduvjet za uspješni život (COM/2017/248 final). Dan je pregled raznolikih metoda profesionalnog razvoja učitelja koje se primjenjuju u hrvatskoj i svijetu te rezultati istraživanja procjene njihovih učinkovitosti i učestalosti primjene. Sudionici su imali prilike osvrnuti se na vlastito iskustvo sudjelovanja u različitim metodama/aktivnostima profesionalnog razvoja koje su ih učinkovito ili manje učinkovito potaknule na istinski razvoj profesionalnih kompetencija i unapređenje kvalitete nastave.
U nastavku stručnog skupa sudionici su metodom iskustvenog učenja imali priliku primijeniti dvije metode profesionalnog razvoja: profesionalni intervju u paru i kolegijalno opažanje nastave (peer observation). Intervju u paru potakao je sudionike na samorefleksiju o svom profesionalnom putu i profesionalizmu, a s obzirom na to da su odgovore prezentirali kolegama, ujedno su razmijenili iskustva i unapređivali prezentacijske vještine. Za potrebe simulacije metode kolegijalnog opažanja nastave, sudionicima su najprije prezentirani potrebni preduvjeti, načela i metodologija primjene u školi. Dogovoren je instrument praćenja kvalitete nastave, promatrani su videozapisi nastave nakon čega je pripremana povratna informacija za kolegu čija je nastava promatrana. Raznolikost samih sudionika (učitelji razredne i predmetne nastave, srednjoškolski nastavnici raznih predmeta, stručni suradnici i odgajatelji u učeničkim domovima; pripravnici i iskusniji kolege) učinila je ovo iskustvo iznimno bogatim. Metoda kolegijalnog opažanja pobudila je veliki interes sudionika, pogotovo nakon uočavanja razlike između vrednovanja i opažanja nastave. Uvidjeli su da promatranjem nastave kolega (ne nužno samo nastave predmeta kojeg sami predaju) razvijaju refleksivnost, vještinu analiziranja segmenata kvalitete nastave, proširuju ili potvrđuju svoje viđenje kvalitetne nastave. Spremniji su samoanalizirati svoju nastavu i upravljati procesima unapređivanja vlastite nastave te surađivati s drugim kolegama na višoj profesionalnoj razini. Istovremeno, tražili su daljnju podršku tijekom provođenja kolegijalnog opažanja svjesni potencijala ove metode te potrebe razvoja vještine davanja i primanja povratne informacije.
Sudionici su nakon stručnog skupa su tijekom i neposredno nakon stručnog skupa izrazili svoje zadovoljstvo temom i načinom rada tijekom skupa te se osjećaju osnaženima i motiviranima za daljnji profesionalni razvoj.