Europska meža obrazovnih politika Eurydice pozabavila se još jednom aktualnom temom – europskim maturantima i ovogodišnjm upisima. Usporedno izvješće Eurydice donosi pregled načina na koje obrazovni sustavi u Europi pristupaju pitanju završetka srednjeg obrazovanja i ovogodišnjim upisima u visokoškolske ustanove. Neki obrazovni sustavi odustali su od završnih ispita srednjeg obrazovanja, pa će ustanove visokog obrazovanja trebati naći nove načine upisa studenata.
Kako će se europski maturanti ove godine upisivati u visokoškolske ustanove?
20. travnja 2020.
Obrazovanje nije priprema za život: obrazovanje je život sam, John Dewey
Za samo nekoliko mjeseci mnogi studenti diljem Europe započet će visokoškolski studij. Do tad će, nadamo se, najgora pandemija biti iza nas. Međutim, prema sadašnjim podacima, u mnogim europskim državama ustanove visokog obrazovanja vjerojatno će normalno funkcionirati tek početkom sljedeće akademske godine. Mnogi obrazovni sustavi odustali su od završnih ispita srednjeg obrazovanja. Odluke o ukidanju tih ispita donijele su Irska, Nizozemska Švedska, Slovačka te Ujedinjeno kraljevstvo. Ustanove visokog obrazovanja stoga će trebati naći nove načine upisa studenata. Hoće li taj postupak biti pravedan?
Sve je izglednije da ćemo zbog pandemije covida-19 morati mijenjati načine na koje činimo gotovo sve – uključujući i upise u visoko obrazovanje. Europske države na različite načine upisuju studente – jedne, svima koji su položili završni ispit srednjeg obrazovanja, daju pravo na visokoškolsko obrazovanje, druge pak omogućuju visokoškolskim ustanovama da same odabiru studenata. Ovi ispiti, neovisno o tome jesu li organizirani nacionalno, ili ih provode visokoškolske ustanove, imaju vrlo važnu ulogu u upisu studenata u visoko obrazovanje.
Što će se dogoditi ove godine? Austrija se, na primjer, nada povratku u normalu i provedbi ispita i upisa na vrijeme, kako je planirano. No, većina europskih država planira odgoditi završne ispite, što će poremetiti kalendar akademske godine i odgoditi početak studijskih programa.
Alternativa je ocjenjivanje učenika na drugi način. Hrvatska, Danska i Estonija planiraju ograničiti obuhvat završnih ispita i usredotočiti se samo na glavne predmete. Češka, Finska i Francuska planiraju povećati važnost formativnog vrednovanja te objediniti rezultate učenika za određeno razdoblje. Posljedica toga bila bi razbijanje mita da je najvažniji obrazovni ishod uspjeh na završnim ispitima, a učenici koji sustavno i ravnomjerno napreduju bit će u prednosti pred onima koji sve svoje napore usmjeravaju na završne ispite.
U istom trenutku kada je vlada Ujedinjenog kraljevstva (UK) donijela odluku o zatvaranju škola, donesena je odluka o otkazivanju nacionalnih ispita, uključujući i ispite A razine, koji su glavni završni ispiti srednjeg obrazovanja. Ujedinjeno kraljevstvo planira upise u visokoškolske ustanove kombinirati s podacima o dosadašnjem uspjehu učenika i predviđenim ocjenama koje će učitelji zaključiti na temelju očekivanih rezultata i dosadašnjeg rada učenika. Iako su očekivanja učitelja i ishodi učenja učenika rijetko identični, na ovaj se način mogu pouzdano dodijeliti mjesta na visokoškolskim ustanovama. S druge strane, zamjerka je mogući utjecaj halo-efekta, odnosno nastavnikova svjesnog ili nesvjesnog precjenjivanja ili podcjenjivanja sposobnosti učenika.
Još jedan važan aspekt pitanja upisa u visokoškolske ustanove jest i to da neke države studentima dodjeljuju stipendije na temelju uspjeha koji su ostvarili na završnim ispitima srednjeg obrazovanja. Ti će se sustavi vjerojatno morati ove godine prilagoditi. Iako postoje prednosti i nedostaci svih rješenja koja će se primjenjivati ove godine, pandemija covida-19 pruža nam neočekivanu priliku da razmislimo o ulozi upisa u visokoškolsko obrazovanje. Ti su postupci uvelike prihvaćeni u društvu, no služe li oni uistinu svojoj svrsi?
Ako je svrha upisa u visoko obrazovanje to da se prepozna kandidate koji su najprikladniji za studiranje u području u kojem im je dodijeljeno mjesto, tada sustav temeljen na ispitima, čak i u najboljim uvjetima, rijetko uistinu ostvaruje tu svrhu. Ispiti su podložni nizu nasumičnih faktora: primjerice, koja pitanja se pojavljuju na papiru, koliko se dobro kandidati nose s uvjetima u kojima se ispit piše i stresom, ili kakvog su zdravlja (npr. tijekom ljetnih ispita kandidati s peludnim alergijama često su u nepovoljnom položaju). Sustavi temeljeni na ispitima osmišljeni su tako da isključe neodgovarajuće kandidate iz visokog obrazovanja, ali uz rizik da će pritom isključiti i one odgovarajuće.
Istraživanje o sustavima upisa, provedeno 2017. godine za Europsku komisiju, utvrdilo je da je put ka visokoškolskom obrazovanju najbolje konceptualiziran kao dugotrajan proces koji se proteže kroz cijeli obrazovni sustav, a ne kao jedna prijelazna točka. U nekim državama, na primjer, značajan broj učenika nižega srednjeg obrazovanja slijedi obrazovni put koji im ne omogućava pristup visokom obrazovanju. Stoga je to istodobno i razdoblje u kojem se određuje tko može i tko ne može kasnije ostvariti pristup visokom obrazovanju. Gledajući iz ove perspektive, najbolji način da se osigura široki pristup visokom obrazovanju, jest omogućiti svima kvalitetan odgoj i obrazovanje od predškolske razine do završetka srednjeg obrazovanja.
Iako se ova godina može učiniti kao prolazni trenutak u inače normalnoj organizaciji pristupa visokom obrazovanju, ona bi mogla biti i katalizator promjene u razmišljanju o tome kako uključiti veći broj potencijalnih studenata u visoko obrazovanje. Takvo razmišljanje donijelo bi golemu korist, ne samo pojedincima nego i društvu u cjelini.
Authori: David Crosier i Nikol Vasilieiou
Prevela na hrvatski: Renata Ozorlić Dominić, univ. spec. philol.,
viša savjetnica za međunarodnu suradnju – prevoditelj,
Agencija za odgoj i obrazovanje
Poveznica na izvorni članak: https://eacea.ec.europa.eu/national-policies/eurydice/content/how-should-students-be-admitted-higher-education-year_en