Objave / 11. rujna 2018.

Osvrt na implementaciju stručnoga usavršavanja na temu Različiti učenici-različite potrebe

Stručno usavršavanje Različiti učenici – različite potrebe započelo je tijekom siječnja 2017. godine. Više savjetnice Agencije za odgoj i obrazovanje dr. sc. Marijana Češi, viša savjetnica za hrvatski jezik, i Mara Capar, prof., viša savjetnica za stručne suradnike edukacijske rehabilitatore, u suradnji s vanjskom suradnicom dr. sc. Đurđicom Ivančić, organizirale su i u cijelosti osmislile interdisciplinarno stručno usavršavanje za učitelje i nastavnike hrvatskoga jezika i stručne suradnike edukacijske rehabilitatore prema modelu iskustvenoga učenja radi što kvalitetnije stručne i ljudske podrške svim učenicima, a posebice učenicima koji imaju teškoće.

Sudionici stručnoga usavršavanja bili su učitelji i nastavnici hrvatskoga jezika i stručni suradnici edukacijski rehabilitatori Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke županije i županije Grad Zagreb. U stručnome usavršavanju i diseminaciji na županijskoj razini sudjelovali su učitelji i nastavni hrvatskoga jezika: Đurđica Jelačić, OŠ D. Cesarića, Zagreb, Ljiljana Behaim, OŠ Kustošija, Zagreb, Suzana Ruško, OŠ Šestine, Zagreb, Zvonka Kulić, OŠ Sveta Klara, Anita Kiš, OŠ V. Holjevca, Zagreb, Branka Klarić, OŠ. Lj. Gaja, Mihovljan, Melita Petriš-Banovec, OŠ Marija Bistrica, Marija Bistrica, Martina Valec Rebić, OŠ Lj. Modeca, Križevci, Sanela Đurđević, SŠ Koprivnica, Koprivnica, Dinka Tomašković-Presečki, Gimnazija A. G. Matoša, Zabok i stručni suradnici edukacijski rehabilitatori: Marija Rebić, OŠ Viktora Kovačića, Hum na Sutli, Erna Lojna-Lihtar, Centar za odgoj i obrazovanje Krapinske Toplice, Anita Šalec, OŠ Oroslavje, Dubravka Žderić, OŠ Vjećeslava Holjevca, Zagreb, Mirela Bukač, OŠ dr. Ivan Merz, Zagreb, Andrea Medić, Elektrostrojarska obrtnička škola, Zagreb,Nevzeta Zdunić,OŠ Grigora Viteza, Sveti Ivan Žabno.

Svrha stručnoga usavršavanja Različiti učenici – različite potrebe bila je:

– da sudionici stručnoga skupa na temelju rezultata istraživanja učenja i poučavanja svojih učenika i svoga poučavateljskoga iskustva i znanja, steknu nova znanja, vještine i iskustva koja će primjenjivati u svome svakodnevnome neposrednome odgojno-obrazovnome radu s učenicima, ali i u suradnji sa stručnim suradnicima i učiteljima i nastavnicima drugih predmeta i roditeljima;

– da implementiraju svoja znanja, vještine i iskustva stečena tijekom nastavne prakse i modularnoga stručnoga usavršavanja na razini školskoga i županijskoga stručnoga usavršavanja učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika i stručnih suradnika edukacijskih rehabilitatora.

Učitelji i nastavnici hrvatskoga jezika i stručni suradnici edukacijski rehabilitatori na prvome su modulu ovladavali profesionalnim kompetencijama važnim u početnoj procjeni učenika s teškoćama s ciljem osmišljavanja sustava podrške te se upoznali s obilježjima jezičnoga razvoja učenika. Valja istaknuti da je prvi put kreiran i proveden upitnik za učenike, roditelje i učitelje, o strategijama učenja i poučavanja i potrebama učenika: Što mi (učeniku) pomaže u učenju? Učitelji i stručni suradnici, sudionici stručnoga skupa, istaknuli su vrijednost sagledavanja stanja s tri različita gledišta: učenika, učitelja i roditelja te osmišljavanja modula, koji su slijedili, na temelju dobivenih rezultata istraživanja (anketiranjem učenika, učitelja, stručnih suradnika i roditelja) i opažanja učinkovitosti svih odgojno-obrazovnih sastavnica u neposrednom radu s učenicima. Tijekom drugoga modula, kojemu je tema bila motivacijska podrška, istraživale su se i osmišljavale različite tehnike i aktivnosti za otkrivanje obilježja i uloga osobnih (internalnih) i okolinskih (eksternalnih) izvora motivacije koji utječu na učenje i postignuća u zajedničkom pružanju podrške tijekom odgojno-obrazovnoga procesa učenicima tipičnoga razvoja i učenicima s posebnim potrebama. Cilj trećega i četvrtoga modula bio je stjecanje kompetencija na afektivnom području i implementaciji suradničkih oblika učenja u svakodnevni rad s učenicima. Nadalje, posebna se pažnja posvetila edukaciji na području vrednovanja učenika s teškoćama koje mora biti utemeljeno na individualnom praćenju napretka svakoga učenika. Sudionici skupa bili su upoznati s važećim i najnovijim propisima koji se tiču učenika s teškoćama.

Valja navesti da su tijekom stručnoga usavršavanja nastali nastavni materijali utemeljeni na teorijskim spoznajama, praktičnoj primjeni u nastavi i iskustvu predavača i voditelja radionica, ali i sudionika skupa. Osmišljeni su upitnici za učenike, učitelje, roditelje o strategijama učenja i poučavanja i potreba učenika, lista procjena i sustav podrške, obrasci profila učenika, pisane pripreme i individualiziranog odgojno-obrazovnog programa. Svrhovitost i učinkovitost nastavnih materijala i obrazaca provjeravana je u nastavnoj praksi te je sudionicima stručnih usavršavanja na županijskoj razini ponuđena njihova primjena, isključivo na razini prijedloga i mogućnosti dorade s obzirom na potrebe učenika kojima oni predaju. Pojedine radioničke aktivnosti omogućile su upoznavanje iskušanih strategija i metoda rada, aktivnosti za poticanje i održavanje samopouzdanja, koncentracije i pažnje. Na, posljednjemu petome modulu, strukturirane su aktivnosti i sadržaji implementacije za županijsku razinu stručnoga usavršavanja te su organizirani edukacijski timovi za implementaciju. Edukacijski tim bio je sastavljen od dva učitelja / nastavnika hrvatskoga jezika i stručnog suradnika rehabilitatora.

Održano je ukupno trinaest skupova na županijskoj razini za učitelje i nastavnike hrvatskoga jezika u Koprivničko-križevačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji, i županiji Grad Zagreb, i to u tri modula. Na taj način omogućeno je svim članovima županijskih stručnih vijeća učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika iskustveno učenje u manjim skupinama na istu temu.

Na županijskoj razini stručnog usavršavanja posebice se vodilo računa da se uvaži i razmjeni već postojeće znanje i iskustvo sudionika u radu s učenicima s teškoćama, ali da se i ponude nove aktivnosti i strategije važne u prepoznavanju individualnih potreba svojih učenika i suradničkog osmišljavanja sustava podrške na razini razrednoga odjela i škole. Sadržaji svakog modula nisu predstavljeni samo interaktivnim predavanjima, nego su sudionici u osmišljenim radionicama i raspravama predlagali različite načine podrške učenicima s obzirom na njihove individualne potrebe (teškoće), ali i promišljanja o mogućnostima i načinima pružanja podrške u rješavanju problema i zadovoljavanju učenikovih i svojih potreba (ciljeva). Tome je posebno pridonio interdisciplinarni sastav edukacijskog tima – učitelji hrvatskog jezika i stručni suradnici rehabilitatori. Oni su zajednički vodeći radionice, vjerodostojno oprimjerili, svatko iz svoje uloge, svu složenost i odgovornost učitelja ili nastavnika hrvatskoga jezika i stručnog suradnika rehabilitatora u radu s učenicima s teškoćama. Upravo to su u evaluaciji na kraju mnogi sudionici istaknuli kao dodatnu vrijednost ovoga usavršavanja.

Na kraju valja naglasiti da će se učinkovitosti i uspješnost edukacija, nastavnih materijala i predloženih obrazaca i njihovih inačica, opažati i pratiti u nastavnoj praksi od ove školske godine i nadalje.