U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje, u posljednje dvije godine planirano je i ostvareno 12 stručnih skupova iz umjetničkog – plesnog područja, namijenjenih odgojiteljima u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
Sudionici stručnih skupova bili su odgojitelji iz predškolskih ustanova na području Grada Zagreba, Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije. Više od 160 odgojitelja sustavno je radilo te stjecalo nova znanja, vještine i sposobnosti. Osim prilike za stjecanje novih i potvrđivanje postojećih znanja u okviru 16 izvrsnih izlaganja ostvareno je 36 radionica, koje su prošli svi sudionici. Na skupovima su također dane prilike sudionicima za provjeru i pružanje podrške u ostvarivanju vlastite odgojne prakse. Posebno će biti planirana i ostvarena dva stručna skupa na kojima će sudionici imati priliku u četiri sekcije pokazati (putem bilješki, videozapisa i fotozapisa) na koji su način ugradili stečena znanja u svoju odgojno-obrazovnu praksu.
Voditelji izlaganja i radionica izvrsni su stručnjaci te se i na ovaj način iskazuje visoka razina kvalitete i profesionalne razina odgojitelja, koji svakodnevno unose inovacije u svoju odgojno-obrazovnu praksu.
Zašto je posebna pozornost usmjerena umjetničkom području te zašto je važan sustavan način pružanja stručne podrške odgojiteljima koji rade s djecom rane i predškolske dobi?
Upravo iz razloga podupiranja njihova daljnjeg, svakodnevnoga kvalitetnoga rada u odgojno-obrazovnim skupinama, od najranije dobi, važno je organiziranje stručne podrške da bi na još bolji način planirali, ostvarivali, provodili, vrednovali i unapređivali odgojno-obrazovnu praksu.
Od odgojitelja se očekuje da na kvalitetan način u svome radu koristi suvremena teorijska znanja iz područja predškolske pedagogije te da na dobar način planira, ostvaruje, prati, vrednuje i unapređuje svakodnevno svoju praksu da bi djeca imala priliku za cjelovit razvoj i učenje na njima primjeren, iskustveni način.
Umjetničko je područje od velike važnosti za daljnji, cjeloviti razvoj djeteta te je poželjno da i odgojitelji u ovom području imaju višu razinu znanja, kompetencija, vještina i sposobnosti. Često zapostavljeno područje, generalno gledajući u odgojno-obrazovnom sustavu, doprinosi djetetovu estetskom, umjetničkom, afektivnom, kognitivnom, kreativnom i socijalnom razvoju.
Pokret, kao rezultat psihofizičkog napora za izražavanjem naših unutrašnjih namjera ili stanja, imanentan je ljudskom biću. Stoga se u kontekstu cjelokupnog razvoja djeteta, odgoj i obrazovanje cjelovite stvaralačke ličnosti može postići samo jednakovrijednim tretiranjem odgoja tijela i duha.
Osim naglašavanja iskonske sinkretičnost zvuka i pokreta, glazbe i plesa, plesno-ritmički odgoj djeluje odgojno na cjelokupni razvoj, uravnoteženost i osobnost djeteta jer:
- razvija kinestetsku senzibilnost osvješćujući doživljaje koje izaziva tijelo u pokretu,
- potiče stvaralački pristup pokretu i plesu te kreativno izražavanje i komunikaciju putem plesnog pokreta,
- razvija smisao za estetiku pokreta,
- razvija koncentraciju, opservaciju i pamćenje,
- potiče djecu na međusobnu suradnju pokretom,
- omogućuje korelaciju sa sadržajima ostalih odgojnih područja.
Sudionici stručnih skupova na svakom su ciklusu imali priliku produbiti svoja znanja o plesno-ritmičkom odgoju, koji je posebnost hrvatskoga plesnog obrazovanja i koji je metodički razradila plesna umjetnica i pedagoginja Ana Maletić, temeljeći ga na učenju europskog reformatora Rudolfa Labana o odgojnom plesu (modern educational dance) i Emil Jaques Dalcrozeovu isticanju uloge pokreta u poučavanju i izražavanju glazbe.
Proučavajući ljudski pokret u svim njegovim vidovima, Laban (1879–1958) je definirao temeljna načela na kojima počiva i pomoću kojih se može klasificirati svaki ljudski pokret, bilo funkcionalni ili umjetnički. Svoje teorijske spoznaje o univerzalnoj harmoniji kretanja Laban je razradio i praktično primijenio u svom pedagoškom radu pod nazivom moderni odgojni ples (modern educational dance).
Osnovni sadržaji odgojnog plesa nalaze se u prvih osam Labanovih tema:
- tema : Svijest o tijelu u pokretu ( razvijanje kinestetskog osjeta )
- tema : Spoznaja dinamike/jačine i tempa/vremena kao elemenata ritma
- tema : Spoznaja prostora
- tema : Spoznaja toka pokreta
- tema : Suradnja s partnerom i skupinom
- tema : Tijelo kao instrument plesnog izraza
- tema : Osnovne izražajne akcije – eforti
- tema : Radni pokreti i ritmovi rada
Navedeni sadržaji upućuju na sljedeće zadatke:
- poticati, pobuditi i razviti osjećaj za oblik i kvalitetu pokreta,
- razviti svijest o prostoru u kojem se pokret ostvaruje,
- razviti osjećaj za ritam, fraziranje i tok pokreta,
- poticati stvaralačku suradnju s ostalom djecom,
- prepoznati i osvijestiti unutrašnje poticaje na pokret,
- razviti maštu i stvaralaštvo kroz pokret.
Iz navedenog je vidljivo da već i sama terminologija – pobuditi, potaknuti, osvijestiti, spoznati, maštovito primijeniti – upućuje na izrazito odgojnu ulogu Labanovih tema.
Imperativ plesno-ritmičkog odgoja je aktivni i kreativni pristup odgajatelja i djece temeljnim principima odgojnog plesa putem slobodne i maštovite primjene Labanovih tema umjetnosti pokreta. Svjesni velikih mogućnosti uporabe pokreta, ritma i glazbe u poticanju i razvijanju kreativnosti kod djece, nužno je već od predškolske dobi poticati djecu na aktivnu suradnju u stvaralačkom procesu pomoću primjerene glazbe, zvuka, dramatizacije, slikovnih predodžbi, metričkog i slobodnog ritma, uporabe rekvizita, a posebice osvješćivanjem subjektivnog osjećaja za faktore pokreta (jačina, vrijeme, prostor i tok) koji su sastavnica svakog pokreta.
Laban je uočio postojanje četiri univerzalna faktora koji su srž svakog pokreta (Prostor/ Jačina/ Vrijeme/ Tok) i temeljem je te spoznaje formulirao svoju teoriju pokreta i plesa. Svaki ljudski pokret ima određeni intenzitet, vremensko trajanje, prostorni put i tok kojim se odvija. Kod svakog faktora možemo doživjeti po dvije suprotne kvalitete jer pokret je odraz neraskidive veze između unutrašnjeg poticaja na kretanje i njegove tjelesne manifestacije. Fizičku manifestaciju unutrašnjeg doživljaja Laban je nazvao efortom.
Upravo brojnim kombinacijama kvaliteta pokreta tzv. efortima moguće je značajno odgojno djelovati pa čak i rehabilitirati lakše disfunkcije poput ADD-a i ADHD-a.
Sudionicima stručnih skupova predstavljena je Psihoterapija pokretom i plesom (koja se ponekad skraćeno naziva plesna psihoterapija ili plesna terapija) razvila se 40-ih godina u SAD-u, te se nakon toga proširila prvo u Velikoj Britaniji da bi u Europu stigla 70-ih godina. Po tome bi se moglo reći da je psihoterapija pokretom i plesom vrlo mladi pravac u psihoterapiji. Začetnice plesne terapije su Marian Chase i Mary Whitehouse, obje su prvotno bile plesačice koje su kod svojih polaznika plesnih radionica uočile terapijske učinke plesa što ih je navelo na dodatno istraživanje tog područja. Psihoterapija pokretom i plesom pripada humanistički orijentiranim psihoterapijama i jedna je od četiri kreativne/art terapije, uz glazbenu, likovnu i dramsku.
Za razliku od drugih tradicionalnih metoda, ova vrsta psihoterapije uključuje terapijsko korištenje pokreta i psihomotornu ekspresiju kao glavni način analize i intervencije. Osim fokusa na način kretanja i tjelesno držanje, važnost se pridaje i drugim neverbalnim znakovima, primjerice disanju, gestikulaciji, mimici, tonusu mišića, ritmu izvođenja određenih gesti, načinu korištenja prostora i dr. Psihoterapija pokretom i plesom ponekad koristi i druge tehnike koje pomažu izražavanju kao što su ekspresivno korištenje glasa, crtež, ili interakcije s rekvizitima ili glazbenim instrumentima.
Psihoterapija pokretom i plesom je namijenjena djeci, adolescentima, odraslima i osobama treće životne dobi, onima s posebnim potrebama, a provodi se u grupnom ili individualnom obliku. Plesni terapeut se u procjeni i analizi kretanja pojedinca često služi Labanovom analizom pokreta, a ciljeve usklađuje s potrebama klijenta koji se revidiraju po potrebi i tijekom ciklusa.
U psihoterapiji pokretom i plesom vjeruje se da je primarno načelo iz kojeg se formiraju sva druga iskustva (o sebi samom, ali i okolini) upravo razvoj osjećaja za svoje tijelo. Dijete svoja najranija iskustva doživljava upravo kroz svoje tijelo, ta iskustva prepoznaje i pamti na somatskoj, kinestetičkoj i senzornoj razini. Kroz razvoj osjećaja za vlastito tijelo, ali i za tijelo drugog, dijete započinje stvarati svijest za svijet oko sebe, dok istodobno, putem tjelesnosti razvija svoje osjećaje, započinje svoje akcije (kretanja), komunicira tj. biva u svijetu.
Zahvaljujem svim sudionicima, voditeljima izlaganja i radionica, koji su se istaknuli iznimnim zalaganjem, vrsnom pripremom, kvalitetnim ostvarivanjem, daljnjim pružanjem podrške odgojiteljima u radu:
Andreja Silić i suradnice