Državni stručni skup za voditelje županijskih stručnih vijeća učitelja razredne nastave održan je od 27. do 29. lipnja 2022. u Zadru. Krovna tema stručnog skupa bila je Vrednovanje ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda predmetnih kurikuluma. Na stručnom je skupu sudjelovalo 198 županijskih voditelja za razrednu nastavu iz cijele Republike Hrvatske. Stručni su skup organizirali viši savjetnici za razrednu nastavu Đurđa Kulušić, Ivana Jurjević Jovanović i Igor Rukljač. U radu skupa sudjelovali su svi viši savjetnici za razrednu nastavu: Šimica Mihaljević, Biljana Petljak Zekić, Sandra Bašić, Snježana Lustig, Mirela Skelac, Jadranka Domazet i Mirela Majstrović.
O poteškoćama u vrednovanju u razrednoj nastavi izlagao je viši savjetnik za razrednu nastavu Igor Rukljač koji je sudionike stručnog skupa upoznao s najčešćim pogreškama s kojima se viši savjetnici susreću na terenu. Cilj predavanja je bio osnaživanje županijskih voditelja u procesima vrednovanja učenika kako bi oni bili u mogućnosti svoja znanja prenijeti na ostale učitelje o kojima skrbe. Predavanje je bilo interaktivno. Predavač i sudionici su komentirali projicirane primjere na prezentaciji i u zajedničkom stručnom dijalogu osvješćivali pogreške prikazane na primjerima iz e-Imenika.
Vrednovanje odgojno-obrazovnih ishoda nastave prirode i društva predstavila je izv. prof. dr. sc. Alena Letina. Tijekom interaktivnog predavanja razmotrio se proces vrednovanja u nastavi prirode i društva, njegove osnovne dimenzije, perspektive i mogućnosti. Istaknuti su formativni oblici vrednovanja koji u kontekstu reformskih promjena u suvremenom obrazovanju dobivaju sve istaknutije značenje i ulogu.
Uz osnovna terminološka određenja pojmova važnih za razumijevanje kvalitete procesa vrednovanja, sudionike skupa upoznala je s izazovima koji se javljaju tijekom tog procesa, kao i o važnosti usklađivanja procesa vrednovanja sa svim elementima nastavnog procesa (konstruktivno poravnanje).
Posebna pozornost tijekom predavanja bila je usmjerena na analizu odgojno-obrazovnih ishoda učenja zadanih Kurikulumom i odabir adekvatnih znanstveno-teorijskih sadržaja te strategija i metoda za njihovu realizaciju u nastavnom procesu, da bi se na primjeren način moglo vrednovati razinu njihove ostvarenosti. Naglašene su one aktivnosti koje pridonose razvoju kritičkoga mišljenja, kreativnosti, inovativnosti, rješavanju problema, donošenju odluka i razvoju metakognicije te način primjene istraživačkog pristupa kao temeljnog koncepta za realizaciju odgojno-obrazovnih ishoda učenja osnovnih koncepata u nastavnom predmetu Prirode i društva, uz demonstraciju načina njegove realizacije.
Viša savjetnica Agencije za odgoj i obrazovanje mr. Đurđa Kulušić predstavila je sudionicima skupa vrednovanje ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda matematike. Istaknula je važnost matematičke pismenosti u svakodnevnim životnim situacijama te naglasila da su slijedom toga u Kurikulumu nastavnoga predmeta Matematika navedeni ciljevi: primjena matematičkoga jezika, matematički rasuđivati, kritički promišljati, povezivati, rješavati problemske situacije, razviti samopouzdanje i prepoznati važnost matematike. Da bi se ti ciljevi postigli, potrebno je kvalitetno planirati i vrednovati učenička postignuća. Vrednovanje treba biti dio procesa učenja i poučavanja koji daje učeniku, učitelju i roditelju jasnu obavijest o razini usvojenosti matematičkih znanja, razvijenosti vještina te treba poticati izgradnju pozitivnog stava prema učenju matematike. Sa sudionicima stručnoga skupa analizirala je zapise formativnog i sumativnog vrednovanja koje je uočila u e-imenicima pri obavljanju stručno-savjetodavnih posjeta školama. Voditelji županijskih stručnih vijeća uočavali su nedostatke u pisanim bilješkama i ocjenskoj mreži te davali prijedloge za kvalitetnije vrednovanje ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda u nastavi matematike.
O vrednovanju ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda u likovnoj kulturi govorio je dr. sc. Miroslav Huzjak. Naglasio je da se ishodi u kurikulumu ne odnose na nastavni sat, već na kraj nastavne godine te kako to treba uzeti u obzir prilikom vrednovanja, jer se uz ishode moraju planirati i ciljevi i zadaci, koji se odnose na pojedinu nastavnu jedinicu što je oprimjerio na nekoliko odgojno-obrazovnih ishoda. Istaknuo je da se u likovnoj kulturi ponajprije vrednuje originalnost, ispunjenost i razumijevanje zadatka, a nakon toga likovnost. Originalnost se mora razlikovati od prosjeka, a posebno od svoje suprotnosti – šablona i stereotipa. Uz to, potrebno je honorirati i napredak onoga tko u odnosu na vlastite prijašnje rezultate ulaže više truda jer to rezultira detaljnošću elaboracije, razrade oblika, boja, crta i sl.
Osnovni kriteriji za vrednovanje i ocjenjivanje učeničkih likovnih radova su uspješnost izvedbe likovnog problema, uspješnost prikaza motiva i uspješnost upotrebe likovnog materijala i postupaka. Sva tri kriterija procjenjuju se u odnosu na: uzrast, originalnost i uloženi trud. Kriterij uspješnosti izvedbe likovnog problema povezan je s objašnjenjem nastavnika o tzv. likovnom jeziku, pojmovima koje učenici uče i primjenjuju na svojim likovnim radovima. Kriterij uspješnosti prikaza motiva odnosi se na broj prikazanih detalja, elaboraciju, originalnost prikaza, smještaj i veličina prikaza. Kriterij uspješnosti upotrebe likovnog materijala i postupaka odnosi se na poznavanje i raspon korištenja likovnih materijala.
Diana Atanasov Piljek, prof., održala je predavanje na temu Vrednovanje ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda u nastavi glazbene kulture. Profesorica je nabrojala domene nastavnog predmeta Glazbena kultura te obvezne elemente vrednovanja. Svaki je element vrednovanja detaljno obrazložen.
Istaknuto je da je poznavanje glazbe jedan od elemenata vrednovanja, ali ne mora biti i sastavni dio ocjene, a pojavljuje se u svim domenama. Glazba se upoznaje različitim aktivnostima – slušanjem glazbe, pjevanjem, plesanjem, doživljavanjem u određenom kontekstu. Znanje činjenica i definicija se ne vrednuje i nema nikakav smisao, osim ako pomaže u praktičnoj primjeni analize glazbenog djela. Popis skladbi, pjesama, brojalica i glazbenih igara koje se poučavaju u prva tri razreda osnovne škole, temelje se na preporuci u Kurikulumu. Naglašeno je da učitelj ima slobodu, ali i odgovornost uvesti sadržaj poučavanja po osobnom izboru koji može biti biran na principu zavičajnosti.
Doc. dr. sc. Ivana Odža izlaganje je provela kroz trodijelnu strukturu. U prvome dijelu predavanja razmatrali su se uzorci revalorizacije koncepta vrednovanja unutar suvremenih obrazovnih politika u odnosu na stanje koje im je prethodilo. U tom smislu, vrednovanje se postavlja u suodnos s ključnim pojmovima kurikulne reforme (ishodi, Bloomova taksonomija) te se, temeljem navedenoga, definiraju načini vrednovanja – sumativno i formativno vrednovanje.
Drugi dioizlaganja bilo je usmjereno na nastavu Hrvatskoga jezika. Uzmemo li u obzir svrhu nastave Hrvatskoga jezika definiranu predmetnim kurikulom, svi su ishodi nastave Hrvatskoga jezika usmjereni prema ključnome pojmu komunikacijske kompetencije. Komunikacijska kompetencija podrazumijeva lingvističku, pragmatičnu i sociolingvističku komunikacijsku kompetenciju te bi svi ishodi trebali biti usmjereni realizaciji komunikacijske kompetencije. Budući da podučavanje ishoda podrazumijeva i njihovo vrednovanje, vrednovanje treba biti sastavnim dijelom pripreme za nastavni sat. Suvremeno obrazovanje naglašava usmjerenost na učenika, doživljava učenika kao subjekt nastavnoga procesa, stoga je učeniku važno dati povratnu informaciju o njegovu radu, odnosno vrednovanju ishoda pristupiti individualizirano. Pri tome je važno prepoznati i poticati učenikove dobre strane, osposobljavati ga za njihovo jačanje, ali i upućivati na područja koja treba poboljšati (vrednovanje kao/za učenje). Tri su domene u području nastave Hrvatskoga jezika. S obzirom na temeljnu svrhu nastave Hrvatskoga jezika, najveća pozornost vrednovanju dana je u području jezičnoga izražavanja, osobito u pisanome izražavanju, odnosno u realizaciji pragmatične komunikacijske kompetencije. Posebna je pozornost usmjerena na opisnike koji razrađuju komponente vrednovanja s ciljem postizanja objektivnosti, odnosno osposobljavanja učenika za zanatsko pisanje. Analizirale su se prednosti i nedostaci njihove primjene u praksi. Uz pisano izražavanje, razmatrala se provedba vrednovanja u okviru jezičnih djelatnosti slušanja, govorenja i čitanja te vrednovanje kritičkoga mišljenja.
Treći, završni, dio obuhvatio je iznošenje spornih, otvorenih pitanja s kojima se suočavaju učitelji kao provoditelji kurikulne reforme. Cilj je rasprave bilo zajedničko promišljanje i donošenje konstruktivnih rješenja. Neka od takvih pitanja odnosila su se na način provedbe kvalitetnoga vrednovanja koje će izići iz okvira „zadovoljavanje forme“, što učitelji nerijetko ističu kao problem (a na što upućuju i dnevničke bilješke), na vrednovanje i poticanje kreativnoga potencijala učenika (osobito u jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja i pisanja) na što se naslanja i pitanje „mjerljivosti“ svih razina znanja, na vrednovanje suradničkoga učenja unutar nastave Hrvatskoga jezika i sl.
O Vrednovanju ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture, izlagala je viša savjetnica za razrednu nastavu Ivana Jurjević Jovanović, mag. prim. educ. Izlaganje je obuhvatilo definiranja opisa i odgojno-obrazovnih ciljeva učenja, poučavanja i vježbanja na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Programiranim tjelesnim vježbanjem utječemo na razvoj i održavanje morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti učenika. Naglašeno je da u predmetu TZK učenici imaju priliku upoznati svoje tijelo, njegovo funkcioniranje, prednosti i ograničenja, razumjeti važnost cjeloživotnoga tjelesnog vježbanja za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja.
Tjelesnim vježbanjem omogućuje se povećanje socijalne inkluzije, razvija se sposobnost donošenja odluka i rješavanja situacijskih problema, ali isto tako razvija se samopouzdanje, samopoimanje, upornost, odlučnost te mnoga pozitivna psihička obilježja učenika. Znanje i vještine koje se stječu te navike koje se razvijaju u ovome nastavnom predmetu potiču solidarnost, osjećaj odgovornosti, razvijanje moralnih vrijednosti i samopoštovanje te prihvaćanje različitosti.
Učitelji imaju autonomiju i odgovornost odabrati najprikladnije metode i vrste vrednovanja u sklopu pojedinih pristupa vrednovanju. Vrednovanje se temelji na razinama usvojenosti ishoda, a poštuju se osobnosti učenika kako bi se osigurao prijeko potreban individualizirani pristup u odgojno-obrazovnome procesu. Povratne informacije o učenikovim postignućima dobivene vrednovanjem omogućuju učitelju/nastavniku da s učenikom planira daljnji rad. Pri vrednovanju pred učenike se postavljaju zahtjevi koji su ostvarivi te u kojima mogu pokazati usvojeno znanje, stečene vještine i svoje sposobnosti. Provodi se redovito tijekom cijele nastavne godine kako bi se učenicima omogućilo da pokažu napredak u raznovrsnim situacijama i okruženjima. Učenici se upoznaju s jasnim kriterijima vrednovanja koji će im pomoći u razumijevanju razina učenja. Naglasak vrednovanja je na kriterijskom praćenju odgojno-obrazovnih postignuća i razvoja sposobnosti, pri čemu vrednovanje može biti iskazano i sumativnom ocjenom u ovisnosti o pozitivnim pomacima koje je učenik postigao.
Viša je savjetnica upozorila na nužnost pridržavanja elemenata vrednovanja prema preporučenim postotcima: motorička znanja 40%, motorička postignuća 10%, a aktivnost učenika i odgojni učinci 50%.
Posebna su vrijednost državnog stručnog skupa bili prikazi vrednovanja u svim predmetima razredne nastave koje su izlagale učiteljice:
- Kristina Ujčić Čučak, mag. prim. educ., u zvanju savjetnika, Osnovna škola „Vežica”, Rijeka
- Tonka Brailo, prof. razredne nastave, u zvanju mentora, Osnovna škola Ivana Gundulića, Dubrovnik
- Marijana Andrišek, mag. prim. educ., u zvanju izvrsnog savjetnika, Osnovna škola „Mladost“, Jakšić
- Jasminka Viher, mag. prim. educ., u zvanju savjetnika, Osnovna škola Kajzerica, Zagreb
- Sandra Mikšič, mag. prim. educ., u zvanju savjetnika, Osnovna škola „Sveti Matej“, Viškovo
- Bojana Lanča, mag. prim. educ., u zvanju mentora, Osnovna škola – Scuola elementare „San Nicolò”, Rijeka.
Učiteljice, praktičarke, su na nizu primjera konkretnih nastavnih jedinica prikazale različite pristupe i modele formativnog i sumativnog vrednovanja kojeg svakodnevno provode u nastavnoj praksi.
Na državnom je skupu zaključeno kako je tema o vrednovanju odgojno-obrazovnih ishoda učenja iznimno važna te da je na tom području potrebno kontinuirano stručno usavršavanje svih odgojno-obrazovnih djelatnika kroz zajedničke institucionalne stručne skupove i individualno praćenje stručne literature.
Evaluacija
(docx: 6,59 MB)
Preuzmi