Državni stručni skup za stručne suradnike pedagoge u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima održan je u Vodicama od 28. do 30. travnja 2025. na temu Ogledalo profesionalnoga razvoja: uloga samorefleksije u pedagoškoj superviziji. Stručnom skupu nazočilo je 350 sudionika, stručnih suradnika pedagoga u osnovnim i srednjim školama, u učeničkim domovima i dječjim vrtićima. Stručni skup je organizacijski i sadržajno kod sudionika izazvao pozitivne reakcije. Svi predavači i svi sadržaji stručnoga skupa izrazito su pozitivno evaluirani.
Uvodno predavanje Sustavna skrb za psihološku dobrobit stručnih suradnika u školama: Luksuz ili nužnost? održala je prof. dr. sc. Marina Ajduković, prof. emerita. U svom predavanju prof. dr. sc. Ajduković stavila je fokus na određenje profesionalnog stresa i sagorijevanja te njihovih nepovoljnih učinaka na tjelesno i mentalno zdravlje pedagoga. Profesionalni stres odnosi se na psihološki pritisak i napetost koji proizlaze iz radnog okruženja i zahtjeva posla. Nadalje, istaknula je da profesionalni stres može biti uzrokovan primjerice visokim radnim opterećenjem, nedostatkom kontrole nad radnim zadacima, konfliktima na radnom mjestu, nejasnim očekivanjima i ulogama te emocionalno zahtjevnim interakcijama (posebno u profesijama koje uključuju rad s ljudima kao što je npr. obrazovanje). Dugotrajna izloženost stresu može dovesti do sindroma sagorijevanja, anksioznosti i depresije.
Svojim predavanjem Supervizija kao siguran prostor za promišljanje o promjeni i srb o vlastitoj profesionalnosti predavačica prof. dr. sc. Kristina Urbanc, redovita profesorica u trajnom zvanju istaknula je da pedagoška supervizija predstavlja sustavni, ciljno orijentirani partnerski proces u kojem iskusniji pedagozi (supervizori) pružaju podršku nastavnicima kako bi unaprijedili svoje pedagoške prakse. Ključna karakteristika ovog procesa je dijalog usmjeren na refleksiju – ogledalo vlastitih praksi u kojem nastavnici kritički analiziraju, interpretiraju i redefiniraju svoje metodičke pristupe i interakcije u učionici. Citirajući relevantne autore koji govore o dijalektiko-iskustvenoj i reflektirajućoj metodi u superviziji istaknula je rezultate istraživanja iz područja supervizije koji pokazuju da osobe s izraženom samorefleksijom pokazuju veću spremnost za usvajanje inovacija, prilagodbu metoda u radu i kontinuirani profesionalni razvoj te često smatraju da refleksija doprinosi povećanju zadovoljstva poslom i omogućava rješavanje specifičnih izazova u svakodnevnom radu.
U pedagoškoj superviziji refleksija nije samo individualna aktivnost, već zajednički, kolaborativni proces koji uključuje dijalog između nastavnika i pedagoga. Supervizor, kao iskusniji stručnjak, pomaže nastavnicima da prepoznaju vlastite reakcije i misaone obrasce, razmotre kontekstualne uvjete nastave te razviju strategije za unapređenje prakse. Završno, navedene su zakonske regulative (čl. 51. Zakona o zaštiti na radu) i obvezama poslodavca u vezi s prevencijom stresa na radnom mjestu.
Prof. dr. sc. Marina Ajduković, prof. emerita u svom izlaganju na temu Sagorijevam na poslu! Što mogu učiniti ja, a što moje radno okruženje? stavila je fokus na određenju profesionalnog stresa i sagorijevanje te njihovih nepovoljnih učinaka na tjelesno i mentalno zdravlje pedagoga. Profesionalni stres odnosi se na psihološki pritisak i napetost koji proizlaze iz radnog okruženja i zahtjeva posla. Dugotrajna izloženost stresu može dovesti do sindroma sagorijevanja, anksioznosti i depresije. Sagorijevanje na poslu, istaknula je prof. dr. sc. Ajduković dovodi do emocionalne iscrpljenosti, depersonalizacije i smanjenog osobnog postignuća. Ukazano je na znakove i posljedice sagorijevanja te strategije prevencije i suočavanja sa stresom od strukturiranja vremena, postavljanja granica, tehnika samoohrabrivanja, tehnika relaksacije do rekreacije. Izuzetno je istaknuta važnost samoopžanja vlastite izloženosti stresu i njegovih posljedica.
Prof. dr. sc. Lidija Arambašić nazočne je potaknula na promišljanje o temi Razine odgovornosti u odnosu: Tko je kriv, a tko je prav? ili: Tko je prvi počeo?
Kad nastane neki problem, obično se pitamo tko je više, a tko manje kriv, a kad to odredimo, “pobjednik” (onaj tko je najviše kriv) dobit će najveću kaznu ili će se morati najviše promijeniti/popraviti kako bi ubuduće sve bilo OK. Usto, jako često utvrđujemo tko je prvi počeo, a kad to saznamo, jednu osobu proglašavamo krivom (odgovornim) za ono što je taj netko odabrao reći i učiniti, ali i za ono što su svi drugi posljedično rekli i učinili. U suvremenom demokratskom svijetu, mnogo je prikladnije odgovornost definirati drukčije i govoriti o sljedećim trima vrstama odgovornosti: osobna odgovornost, odgovornost za odnos i odgovornost za uradak/rezultate, tj. društvena odgovornost. Poučavanje i učenje o trima vrstama odgovornosti trebalo bi biti takvo da djecu/mlade/podređene kronološki prvo i vremenski najdulje poučavamo o osobnoj odgovornosti, potom o odgovornosti za odnos i na kraju o odgovornosti za uradak/rezultate, tj. društvenoj odgovornosti. Nažalost, još uvijek, u 21. stoljeću, stvari stoje posve drukčije. Usto, uobičajeno se, kad govorimo o zastupanju osobne odgovornosti, to pogrešno izjednačuje s egoizmom/sebičnošću, a pojam odgovornosti pogrešno se izjednačuje s pojmom krivnje.
Više savjetnice Đurđica Kaurloto Martinić, Mirjana Kazija i Mirela Skelac vodile su rad u iskustvenim radionicama. Teme koje su obuhvaćene radom bile su Suradnja s roditeljima (voditeljica Mirjana Kazija), Poteškoće i izazovi u radu pedagoga s učiteljima/nastavnicima (voditeljica Đurđica Kaurloto Martinić) i Vođenje razgovora u izazovnim situacijama s učenicima (voditeljica Mirela Skelac). Sudionicima je ponuđena mogućnost izbora problema na kojem žele najviše raditi te su prema njemu birali radionicu u kojoj će sudjelovati. Nakon održanih radionica rad i zaključci skupina prezentirani su svim sudionicima skupa.
Posljednjim predavanjem pod nazivom Supervizijska pitanja i supervizija stručnih suradnika pedagoga, a koje je održala viša savjetnica Agencije za odgoj i obrazovanje Mirela Skelac supervizija u sustavu obrazovanja istaknuta je kao jedinstven oblik učenja koji je važan u profesionalnom radu i razvoju odgojno-obrazovnih radnika. Osjećaj prihvaćenosti i profesionalno učenje kao i djelotvorno rješavanje problema, koji su često sastavni dio profesionalnoga iskustva, izgrađuju profesionalni identitet i djelotvornije rješavanje problema te pridonose rastu samopouzdanja i profesionalne kompetencije. Integrativna supervizija u odgoju i obrazovanju provodi se od 2008. godine kao oblik stručnoga usavršavanja koje provodi Agencija za odgoj i obrazovanje (i koje se ravnopravno sa svim ostalim područjima u kojima Agencija za odgoj i obrazovanje organizira i provodi usavršavanja nalazi u Katalogu stručnih skupova). U današnje vrijeme supervizija se smatra profesionalnom intervencijom koja je nužna u profesionalnom razvoju svih onih koji neposredno rade s ljudima (Ajduković i Cajvert, 2001). Razlika između supervizije i školskoga savjetodavnoga rada jest u tome što su u središtu savjetodavnoga dijela rada pedagoga učenici, roditelji i učitelji/nastavnici, dok su u središtu supervizije ti isti stručnjaci koji rade s određenim učenicima, roditeljima i učiteljima u odgojno-obrazovnoj ustanovi.
Uslijedili su primjeri dobre prakse, svi evaluirani visokim ocjenama, a teme kojima su stručne suradnice pedagoginje prikazale svoj rad bile su sljedeće:
1. Hajdi Jelaska Relja, prof., izvrsna savjetnica, Prirodoslovna škola Split: Kolegijalno praćenje u funkciji unaprjeđivanja prakse
2.Mihaela Martinčić, prof., izvrsna savjetnica, OŠ Donja Dubrava: Pedagoška intervizija na sjeveru zemlje
3. Željka Maic, prof., OŠ braće Radić Pakrac, Doživljaj supervizije pedagoga
Stručni skup završio je zaključkom o važnosti osluškivanja i samoosluškivanja te reagiranja na vrijeme. Istaknuta je važnost preuzimanja vlastite odgovornosti za svoj razvojni profesionalni put kao i za traženje supervizije kao dijela vlastitog usavršavanja. Sudionici su upućeni brinuti o mentalnom i emocionalnom zdravlju pomagača te raditi na vlastitim „otpornim porukama“.