Dana 9. i 10. studenoga 2023. u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku održan je državni stručni skup za učitelje i nastavnike hrvatskoga jezika Jezična djelatnost: govorenje. Organizirali su ga viši savjetnici za hrvatski jezik dr. sc. Srećko Listeš, mr. sc. Jasna Pandžić i Barbara Beronja, prof. Skup je trajao osam sati.
Temu Usavršavanje vještina javnoga govorenje predstavila je dr. sc. Gabrijela Kišiček, profesorica na Odsjeku za fonetiku Filozofskoga fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koja je preporuke za usavršavanje vještina javnoga govorenja, važne za profesionalni uspjeh učitelja i nastavnika, povezala s idejama antičkih filozofa i retoričara (Izokrata, Demostena, Aristotela, Cicerona, Kvintilijana…) i zaključcima retoričara i fonetičara novijega doba (primjerice R. Michaela Andersona). Ukazala je na različite pristupe u promišljanju svrhe umijeća i teorije govorenja, tj. retorike, i osvrnula se na aspekte govorničkoga umijeća na koje su upućivali Ciceron i Kvintilijan: inventio (odlučivanje o temi, tezi i argumenatima); dispositio (slaganje govora u uvod, tvrdnju, dokaz, pobijanje i zaključak); elocutio (odlučivanje o stilu i gramatici); memoria (prizivanje argumenata iz zalihe općega znanja) i pronuntiatio (glasovna i gestovna prezentacija govora). Istaknula je da je strah od javnoga nastupa vrlo raširen, da on ima racionalno opravdanje, ali i da ga se može funkcionalno iskoristiti i umanjiti razumijevanjem osnovnih obilježja i načela javnoga govora, poznavanjem publike kojoj se govor upućuje te njegovim pomnim osmišljavanjem, pripremom i uvježbavanjem. Preporučila je trodijelnu strukturu (uvod za pobuđivanje interesa i stvaranje naklonosti, glavni dio za argumentaciju i naraciju te zaključak za sažetak, učinkovit završetak i zahvalu) te obraćanje pozornosti na korištenje glasa i izgovor, govornu glatkoću i eleganciju, primjerenu neverbalnu komunikaciju, uporabu hrvatskoga standardnog jezika, pridržavanje govornoga bontona, valjanu argumentaciju, primjereni humor, prizivanje pozitivnih emocija i pokazivanje samopouzdanja.
Temu Slušanje izložila je dr. sc. Marina Štambuk upoznavši učitelje i nastavnike s različitim oblicima djelotvornog slušanja i govorenja s naglaskom na aktivno slušanje i asertivnu komunikaciju. Istaknula je odgovornost odgojno-obrazovnih djelatnika pri komunikaciji u odgojno-obrazovnom procesu i uputila na važnost kontinuiteta u unapređivanju komunikacijskih vještina. Djelotvorno slušanje opisala je kao slušanje pri kojemu se usmjereno sluša, sažima i postavlja pitanja usporedivši ga s oblicima slušanja koji nisu djelotvorni: pseudoslušanjem, otimanjem riječi, jednoslojnim slušanjem, selektivnim slušanjem, defenzivnim slušanjem itd. U kontekstu školskoga okruženja istaknula je važnost aktivnog slušanja koje objedinjuje značajke empatičkoga i dijaloškoga slušanja. U dijaloškome slušatelj postaje i sugovornik pa je s time povezano i djelotvorno govorenje koje obuhvaća prenošenje informacija, objašnjavanje, samoizražavanje te postavljanje pitanja pri čemu treba težiti asertivnoj komunikaciji u kojoj se zalažemo za sebe i svoje stajalište uz poštivanje sugovornika. U predavanju Kako svladati tremu? upoznala je nazočne s različitim manifestacijama treme te s njezinim mogućnim učincima na uspješnost javnoga nastupa. Istaknula je raširenost straha od javnog nastupa te nazočne upoznala s činjenicom da rezultati znanstvenih istraživanja strah od javnog nastupa rangiraju jačim od straha od smrti i straha od bolesti. Nakon tumačenja koristi koju strah od javnog nastupa može imati za govornika, uputila je nazočne na neke od metoda kojima je moguće umanjiti njezine negativne učinke: disanje i opuštanje (6 – 2 = 4), vizualizaciju, fokusiranje, promjenu stava, kombinirane terapijske tehnike… U pripremi za govorenje preporučila je uspostavu kontakta očima, izbjegavanje predugih pauza i poštapalica, umjereno kretanje, prijateljski pristup, uspravan stav, fokusiranje na sadržaj (a ne na, primjerice, ruke) te glasno i razgovijetno govorenje prikladnim tempom.
Dr. sc. Davor Nikolić, profesor i predstojnik Katedre za hrvatsku usmenu književnost na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, održao je predavanje Kritičko slušanje kao temelj kritičkoga dijaloga kojim je učitelje i nastavnike uputio u važnost kritičkoga slušanja u nastavnoj, ali i svakoj drugoj javnoj komunikaciji. Opisao ga je kao proces razumijevanja izrečenoga te vrednovanje, prosuđivanje i formiranje mišljenja o onome što se čulo. Kao njegove temeljne elemente istaknuo je sposobnost apstrakcije, imaginacije, logičke kontrole i selekcije, a za njihov razvoj predložio korištenje debate, posebice uz debatiranje u ulogama u kojima se zastupaju mišljenja suprotna od osobnih. Predložio je uvježbavanje ovoga retoričkoga dijaloškog žanra od petoga razreda osnovne škole i istaknuo da teme učenicima trebaju biti važne i zanimljive. Probleme u govorno-jezičnoj komunikaciji djece i mladih povezao je s problemima sa slušanjem koji su jednim dijelom možda uzrokovani zanemarivanjem govorenja napamet naučenih tekstova. Govorenje napamet naučenih tekstova treba u nastavi intenzivirati, a jedan od načina svakako je uvježbavanje debatiranja, dok za mlađe uzraste preporučuje govorne igre i poetsko kazivanje. Kao suvremene javne govornike, zanimljive mladima, istaknuo je jutjubere čija popularnost upućuje na interes koji prema govorenom iskazu imaju mladi čak i u suvremeno doba.
Dr. sc. Karol Visinko, profesorica metodičkih kolegija na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Rijeci, predstavila je temu Govorenje u nastavi Hrvatskoga jezika. Organizirano bavljenje jezičnom djelatnošću govorenja u nastavi predmeta Hrvatski jezik i izvannastavnim aktivnostima koje se odnose na hrvatski jezik i komunikaciju, književnost, medije, stvaralaštvo i kulturu istaknula je kao neupitnu vrijednost, potvrđenu u stručno-pedagoškoj literaturi i predmetnome kurikulu te pretpostavljenu ZEROJ-em. Istaknuvši važnost redovitosti raznolikih vježbi govorenja u osobne, javne, obrazovne i profesionalne svrhe, nazočne je podsjetila na važnost provedbe vježbi poetskog kazivanja, razgovornih igara, intervjua, službenih razgovora, debata, anketa, rasprava, komentara, osvrta, obavijesti i sl., a osvrnula se i na učinkovitost vježbi na predlošku poslovica te mogućnosti primjene fonetičkoga diktata za bilježenje ostvarivanja vrednota govorenoga jezika (uz napomenu da je govorne vrednote imenovao Petar Guberina). Govorenje je povezala i s preporukama za čitanje i poticajem za pisanje te s aktivnostima u recitatorskim, scenskim, lutkarskim, filmskim, radijskim, jezičnim i drugim družinama. Preporučila je i učestalu provedbu kratkih govornih aktivnosti u knjižnici te pripremu i uvježbavanje konferansi. Kao izvore govorenja koje je moguće slušati, analizirati i koristiti za poticaj govorenju navela je: živu riječ u neposrednom kontekstu, živu riječ u izravnom prijenosu putem komunikacijskih sredstava te riječ u neizravnom prijenosu (zvučni zapis, filmski zapis, izvor na internetu…). Prisutne je uputila i u niz primjera kvalitetno osmišljenoga i izvedenoga govorenja učenika, učitelja, književnika i dr., dostupnih na mreži.
U predavanju Govorništvo – potreba u hrvatskomu obrazovnom sustavu Danijela Sunara Jozek, prof., učiteljica hrvatskoga jezika u Osnovnoj školi Franje Viktora Šignjara u Virju, nazočnima je predstavila rezultate istraživanja o usmenome izražavanju osnovnoškolaca, provedenoga u Hrvatskoj na uzorku od više od četiristo ispitanika, koji su potvrdili hipoteze o srednjoj razvijenosti usmenoga izražavanja hrvatskih učenika i postojanju interesa za uvođenje nastavnoga predmeta Govorništvo u hrvatski školski sustav. Uz povijesni prikaz razvoja govorništva (Sumerani, Platon, Aristotel, Protagora, Ciceron, skolastička retorika, Škarić, Perelman, Toulmin, Španjol Marković…) profesorica Sunara Jozek ukazala je i na suvremene prakse izvođenje nastave govorništva u odgojno-obrazovnim sustavima nekih susjednih europskih zemalja, primjerice u Njemačkoj, Sloveniji i Srbiji.
Tomislav Hrebak, mag. educ. croat. et mag. phon., učitelj hrvatskoga jezika u Osnovnoj školi Sveti Ivan Žabno, u predavanju Glas i govor u javnom nastupu prikazao je retoriku kao umijeće uvjeravanja (prema Ciceronu) i umijeće lijepog govorenja (prema Kvintilijanu), u pripremanju javnoga govora uputio na promišljanje sadržaja, govorne izvedbe i retoričkog dizajna (teze, argumenta i protuargumenta te zaključka o prihvaćanju ili opovrgavanju teze). Za njegu i očuvanje glasa i pravilan izgovor, te smanjivanje treme pred javni nastup, predložio provedbu vježbi za impostiranje glasa i dikciju (opuštanje tijela primjerice brujanjem i majmunolikim oblikovanjem vokala, vježbe disanja primjerice sužavanjem prolaza zračnoj struji kroz nos, impulzivno glasanje ili hakanje, foniranje uz pojačano slušanje, masaža grkljana, produljeni izgovor glasa sssss primjerice u izgovoru brojeva koji sadrže taj glas). Sudionike je upoznao i sa značenjem pojmova impresionistički glasovi i govorna kultura (primjerice preporukom da se ne nastupa ako je osoba prehlađena, ako joj je glas bolesan) te učitelje i nastavnike pozvao na uključivanje njih i njihovih učenika u krasnoslovno-scenski natječaj u projektu Balogijada.
Temu Priprema za javni nastup predstavila je dr. sc. Marija Selak Raspudić, saborska zastupnica i profesorica na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. U prikazu koraka koje je potrebno poduzeti da bi se govornik uspješno pripremio za javni nastup, posebno je naglasila važnost istraživanje teme i pripremu materijala te prilagodbu govorničkih vještina vrsti publike kojoj se govornik obraća (je li govor akademski ili stručni, javni ili politički). Za govore koji se medijski prenose, preporučila je kratkoću, jednostavnost, jasnoću, obraćanje sugovorniku čak i kada on nije fizički prisutan (primjerice, pri govoru samo pred kamerama), pažnju na vizualni dojam, autetičnost, sažimanje i ponavljanje poruke koja se želi prenijeti. U javnom dijalogu istaknula je učinkovitost pisanja bilješki tijekom slušanja. Posebice je istaknula zanimljivost korištenja sintagmi u javnim govorima kojima javni govornici na prodoran i prijemčiv način nastoje prenijeti poruke, ali koje mogu, zbog nepromišljenosti, dovesti do naknadnog pogrešnog tumačenja i banalizacije sadržaja. Prikazavši razlike između akademskog ili stručnog, javnog te političkog govora, problematizirala je i mogućnosti primjene znanstvenog diskursa u političkom životu, nedostatke akademskog izričaja u javnom prostoru te mogućnost da se politička poruka učini jasnom i primijećenom, bez populizma i banalizacije.
Državni stručni skup izvrsnim izvrsnim ili vrlodobrim ocijenilo je 91 % sudionika. Više od 85 % sudionika svako od predavanja ocijenjenilo je vrlodobrim ili izvrsnim.
Evaluacija
(pdf: 66,48 KB)
Preuzmi