Uz obvezno poučavanje standardnog hrvatskoga jezika treba poticati stvaralačko poučavanje učenika na materinskom jeziku i razvijati pozitivan odnos mladih generacija prema važnosti očuvanja zavičajnih govora koji čine naš jezik posebnim. U normiranju standardnoga hrvatskoga jezika potrebno je u većoj mjeri uzimati jezičnu praksu i jezični osjećaj, zaključne su poruke VI. simpozija učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika.
Gdje je granica između nestandardnoga i standardnoga hrvatskog jezika, kakav je to jezik adolescenata i što se događa kada sleng postane standardni govor, kakva je uloga žargonizama i dijalekata te kako se nestandardni jezični elementi upotrebljavaju i mogu upotrebljavati u publicistici i dramskoj umjetnosti, samo su neka od pitanja na koja se pokušalo odgovoriti na VI. simpoziju učitelja i nastavnika hrvatskog jezika koji je od 6. do 8. studenoga 2014. održan u Puli.
Simpozij, koji su organizirali viši savjetnici za hrvatski jezik Agencije za odgoj i obrazovanje Linda Grubišić Belina, Srećko Listeš, Jasna Pandžić i Anđa Suvala otvorio je ravnatelj Vinko Filipović, koji je naglasio važnost hrvatskoga jezika, ne samo u obrazovnom smislu, već i u smislu stjecanja svih drugih učeničkih kompetencija. Spomenuo je i neke propuste u hrvatskome obrazovnom sustavu, ponajprije u satnici hrvatskoga jezika u gimnazijama, za koje je kazao da vjeruje da će se ispraviti u okviru najavljenih kurikularnih promjena. – Promjenom nastavnih planova 1995. godine satnica hrvatskog jezika smanjena je s pet na četiri sata, a pritom je program ostao isti. Stalno govorimo i o tome je li današnji izbor lektire primjeren interesima učenika. Obrazovna politika treba učiniti korake da se isprave ti propusti u hrvatskom obrazovnom sustavu – kazao je Vinko Filipović. U Agenciji razmišljamo i svjesni smo problema, dodao je, te izrazio uvjerenje da će obrazovna politika iskoristiti potencijale Agencije, praktičara iz škola i zajedno s akademskom zajednicom u okviru najavljenih promjena ispraviti te pogreške.
Stručna predavanja o posebnostima i zaštiti hrvatskih dijalekata u okviru standardnog hrvatskoga jezika te stilskoj svrhovitosti i odmjerenosti u uporabi standardnog jezika, za više od 450 učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika iz cijele Hrvatske, održali su sveučilišni profesori, znanstvenici i praktičari iz škola. Simpozij je započeo predavanjem akademika Josipa Bratulića koji je podsjetio da je jezik živa tvorevina koja mora živjeti u svojoj punini i biti otvoren da bismo sačuvali i oblikovali ono što je naš jezični poklad. Bogatstvo i raznolikost hrvatskog jezika izvedbom monodrame Govorite li hrvatski? prikazao je glumac i sveučilišni profesor Joško Ševo. O hrvatskom jeziku u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti predavanja su održali dr. sc. Ljiljana Kolenić, dr. sc. Mario Grčević, dr. sc. Lada Badurina, dr. sc. Anđela Frančić i dr. sc. Anita Skelin Horvat koja je govorila o jeziku adolescenata i kako sleng preko kolokvijalnog govora može postati standardni govor. Obilježja jezika mladih, kazala je, jesu sleng, kolokvijalizam, dijalektizam, vulgarizam, posuđenice, novotvorevine i kratice. – Slengovski izrazi i govori žive onoliko dugo koliko su potrebni i vrlo se brzo mijenjaju. Njima mladi pokazuju pripadnost određenoj grupi, a upotrebom slenga mladi ne narušavaju gramatičke norme i leksik pa možemo govoriti da upotrebom novih riječi mladi pokazuju svoju kreativnost u prilagođavanju jezika sebi i svojim komunikacijski i indetifikacijskim potrebama – naglasila je Anita Skelin Horvat.
Iako su učenici nerijetko svjesni važnosti dijalekata i zavičajnih idioma, oni se vrlo rijetko koriste u školi, eventualno u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnosti, što je nedovoljno. Dokazano je međutim da će djeca koja dobro znaju i nauče svoje zavičajne govore bolje naučiti i savladati standardni jezik. Predavanja o tome kako se zavičajni idiomi mogu koristi u nastavi hrvatskoga jezika i koja je uloga i mogućnost dijalekata i mjesnih govora u projektnoj nastavi održali su dr. sc. Sanja Vulić, dr. sc. Marko Ljubešić i Ivana Čatić, prof., dr. sc. Emina Berbić-Kolar.
Na koji način se nestandardni jezični elementi mogu koristiti u publicističkom funkcionalnom stilu te u dramskoj umjetnosti i koje su značajke žargonizama kao negovornog funkcionalnog stila u svojim su izlaganjima pojasnile dr. sc. Lana Hudaček, dr. sc. Mira Muhoberac i dr. sc. Milica Mihaljević. Nestandardni jezični elementi, žargoni i strane riječi, u publicistici, odnosno u časopisima za mlade, ne mogu se smatrati pogreškom, naglasila je Lana Hudaček, jer su namjerno uneseni u standardnojezični tekst da bi se tekst približio publici kojoj se obraća. – Publicistički stil veoma je bitan jer se kroz njega propuštaju određeni noviteti i katalizator je prema standardnom jeziku – istaknula je Lana Hudaček. Na samom kraju šestog simpozija, koji je od strane učitelja i nastavnika ocijenjen vrlo korisnim i potrebnim, dr. sc. Željko Jozić, dr. sc. Ante Bežan i Siniša Reberski, prof., predstavili su novi standard u rukopisnom pismu.
Zaključci VI. simpozija učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika
- U normiranju standardnoga hrvatskog jezika potrebno je u većoj mjeri uzimati jezičnu praksu i jezični osjećaj.
- Standardni jezik treba poučavati, a zavičajni idiom njegovati te poticati stvaralačko poučavanje učenika na materinskom jeziku.
- U poučavanju hrvatskoga jezika polaziti od imanentne gramatike koja je temelj za bolje učenje standardnoga hrvatskog jezika.
- U udžbeničku literaturu treba uvrstiti više tekstova pisanih regionalnim dijalektima.
- Standardni i nestandardni jezik treba funkcionalno rabiti prema kriteriju javnosti i privatnosti.
- Uporabom slenga mladi se kreativno prilagođavaju sebi i svojim komunikacijskim, identifikacijskim i referencijalnim potrebama.
- Bogatstvo hrvatskoga jezika jest u različitim idiomima, ali treba osvješćivati da je hrvatski jezik kao standardni i jedan od europskih jezika.