U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje dana 5. listopada 2018. u Splitu je održan međužupanijski stručni skup s temom Rješavanje problema u odgojno obrazovnoj praksi. U prostorima gradske knjižnice „Marko Marulić“ okupilo se stotinjak psihologa koji su prisustvovali predavanjima izuzetnih predavača.
U uvodnom obraćanju sudionicima Vilma Bednar, viša savjetnica za stručne suradnike psihologe i nastavnike psihologije najavila je dnevni red skupa i obrazložila aktualnost teme – međuljudskih odnosa i stresa na poslu. Istakla je da se stručni suradnici često nalaze u medijatorskoj ulozi i uvučeni u nepredvidljive scenarije školske prakse. Suočavaju se s problemima koji se mogu generirati na različitim razinama uključenih dionika: roditelja, učenika, učitelja, odgojitelja, te je važno s efikasnim strategijama pristupiti njihovom rješavanju. Naglasila je potrebu međusobnog stručnog umrežavanja i interdisciplinarnog povezivanja jer je holistički pristup ključan za rješavanje problema. Odabirom predavača raznih profesija, na ovom stručnom skupu, omogućeno je sagledavanje krovne teme sa više aspekata: sociološkog, medicinskog i psihološkog.
Nakon uvodnog djela više savjetnice, uslijedila su predavanja prof. dr. sc. Velimira Sriće – Obrazovanje i odgoj u disruptivnom svijetu, Harmonična komunikacija, Rješavanje problema u međuljudskim odnosima. U svojim se predavanjima osvrnuo na promjene kojima su zahvaćeni svi sustavi na mikro i makro razini, trendove ponašanja i karakteristike generacije mladih, disrupciju vrijednosti. Tijekom predavanja je naveo brojne primjere i metafore kao polazišta za kritičko promišljanje i asocijacije o mogućim načinima rješavanja problema u međuljudskim odnosima. Istaknuo je da treba poticati duh zajedništva, uzajamnog povjerenja jačati samopouzdanje i optimizam, biti usmjeren na budućnost i moguća kreativna rješenja problema. Za uspješnu i kvalitetnu međuljudsku komunikaciju važno je sagledati objektivnu, racionalnu /IQ/ i subjektivnu, emocionalnu komponentu /EIQ/, te probleme rješavati dogovorom. Upoznao je sudionike s kaizen pristupom promjenama, te da je kontinuiranim unaprjeđivanjem moguće naći sklad osobnog i poslovnog. Nakon predavanja, pokrenuta je rasprava o odnosu vrijednosti Zapada i Istoka te je zaključeno da se treba otvoriti prema novim iskustvima i znanjima.
Gosti s Medicinskog fakulteta, Sveučilišta u Splitu – prof. dr. sc. Zoran Đogaš i izv. prof. dr. sc. Renata Pecotić održali su dva predavanja o neurofiziološkim promjenama u stresnim stanjima, svatko sa različitih aspekata. Prof. dr. sc. Zoran Đogaš objasnio je biološku podlogu doživljaja stresa te moguće odgovore tijela na prijetnje i zahtjeve iz okoline. Ljudsko tijelo je tako dizajnirano da pokušava na stanje stresa održati homeostazu, dinamičnu ravnotežu u autonomnom živčanom sustavu. Tijekom stresa prolazimo tri faze: 1. alarma /mobiliziramo unutarnje snage/, 2. suočavanja i 3. iscrpljivanja. Dugotrajni stres može izazvati disrupciju mnogih tjelesnih procesa. Svaki pojedinac na svojstven način odgovara na stres što ovisi o njegovim genetskim čimbenicima i životnom iskustvu. Sudionici su detaljno upoznati s biokemijskim reakcijama u stresnim stanjima, djelovanju neurotransmitera, raznih receptora te s aktivacijom ključne HPA osovine (hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda). Ukazao je na odnos neurofiziologije stresa i cirkadijurnog ritma te niza fizioloških funkcija /budnost, spavanje, hranjenje, pijenje, tjelesna temperatura,../, pri čemu je istaknuo kroničan nedostatak sna kod mlađe generacije i moguće posljedice. Govorio je i o povezanosti motivacije i emocija s procesima pažnje i pamćenja te ulogu amigdale i hipokampusa u tom odnosu. Izv. prof. dr. sc. Renata Pecotić je u svom predavanju govorila o povezanosti neurofiziologije stresa i različitih organskih sustava /imunološkog i endokrinog/. Istakla je štetne učinke stresa na različite fiziološke funkcije /rast, reprodukciju, metabolizam, razvoj osobnosti/ te izdvojila kritična razdoblja /prenatalni period, djetinjstvo, adolescencija/ kad dolazi do formiranja podloge za “adaptivni stresni odgovor”. Upoznala nas je s pojednostavljenim prikazom centralnih i perifernih komponenti tjelesnog sustava za stres ukazujući na ulogu pojačanog lučenja kateholamina i kortizola kod kroničnog stresa. Naglasila je posljedičnu pojavnost različitih bolesti (npr. dijabetes, autoimune bolesti, poremećaji metabolizma, nesanice, psihički poremećaji..) te da je neophodno razviti mehanizme za smanjivanje utjecaja raznih stresora.
U završnom predavanju Sindrom izgaranja na poslu – rizični i zaštitni faktori, dr. sc. Sanja Bradić iz Gimnazija Eugena Kumičića u Opatiji predstavila je svoju doktorsku disertaciju u kojoj je longitudinalno istraživala stres kod nastavnika. Istraživala je povezanost i razinu stresa sa osobinama ličnosti (Pet faktorski model), tjelesnim simptomima i demografskim podacima. Sindrom izgaranja na poslu nastaje kao posljedica dugotrajne izloženosti intenzivnom stresu koji je primarno vezan za rad s ljudima stoga je prisutan u nastavničkoj profesiji. Sudionici su tijekom predavanja imali priliku dobiti informacije o načinima prepoznavanja ovog sindroma, čimbenicima poput organizacijskih, karakteristika posla i osobnih karakteristika poput dobi, ličnosti, emocionalne inteligencije, stavova. Istaknuta je i značajna uloga naše ličnosti u procesu suočavanja sa stresom s obzirom da se posljedice stresne transakcije mogu manifestirati na području tjelesnog i mentalnog zdravlja. Na temelju rezultata istraživanja autorice, istaknute su smjernice za samopomoć nastavnicima psihologije i stručnim suradnicima s ciljem prevencije stresa na radnom mjestu i očuvanjem njihove psihološke i tjelesne dobrobiti. Na kraju je stručnog skupa viša savjetnica Vilma Bednar, uz zahvalu predavačima i sudionicima predložila diseminaciju stečenih novih spoznaja u radnim sredinama, na županijskim stručnim vijećima i drugim stručnim skupovima.