Na međužupanijskom stručnom skupu za učitelje i nastavnike matematike održanom 4. siječnja 2018. u Športskoj gimnaziji u Zagrebu koji je organizirala viša savjetnica za matematiku Agencije za odgoj i obrazovanje Mirjana Konosić, predavači i sudionici skupa bavili su se problemom odnosa učenika prema učenju matematike.
Izv. prof. dr. sc. Tomislav Šikić sa Zavoda za primijenjenu matematiku FER-a Sveučilišta u Zagrebu istaknuo je vezu kontekstualizacije matematičkih sadržaja s primjenom IT tehnologije i pripadnim alatima čime se otvara mogućnost učiteljima i nastavnicima matematike da kroz veliki broj kontekstualnih primjera linearnog programiranja svakodnevno u nastavi učenicima zorno pokazuju vezu matematike kao ključnog slova M u kratici STEM sa stvarnim životom. Osim toga, time se pomaže nastavnicima u nastojanju da uz individualizirani pristup učenju matematike učinkovito utječu na razvoj matematičkih kompetencija a posebno kompetencija koje se njeguju matematikom kod učenika.
Povezivanjem matematičkih koncepata i procesa sa stvarnim problemima, imajući na umu razinu matematičkih znanja i vještina potrebnih za razumijevanje i rješavanje problema, za učenike stvaramo okruženje za učenje u kojemu matematika prestaje biti skup nepovezanih tvrdnji i pravila i postaje zanimljiv alat koji im omogućava bolje razumijevanje svijeta oko njih. O svojstvima kvalitetnog koncepta govorila je viša savjetnica za matematiku Agencije za odgoj i obrazovanje Mirjana Konosić.
Obratimo li pažnju i na metode koje koristimo u nastavi matematike, učenike možemo zainteresirati i potaknuti njihovu unutarnju motivaciju za učenje matematike. Viša savjetnica za matematiku Agencije za odgoj i obrazovanje Antonela Czwyk Marić u svom je predavanju dala zanimljive primjere i ideje, posebice učenje matematike plesom, pa su u radionici koja je slijedila sudionici osmislili i prikazali kreativne i zanimljive načine korištenja plesa u konkretnim situacijama u nastavi matematike.
Tamara Srnec, profesor savjetnik, nastavnica matematike u Gimnaziji Josipa Slavenskog u Čakovcu, u uvodu u radionicu govorila je o optimalnom učenju i problemima učenika u prvenstveno pristupu problemskim, kontekstualnim zadacima, dajući puno zanimljivih i u nastavi primjenjivih primjera koji kod učenike više izazivaju radoznalost nego strah od neuspjeha u rješavanju problema. U samoj su se radionici sudionici iz vlastitog iskustva prisjetili matematičkih pojmova i problema koji kod učenika najčešće izazivaju pitanje – zašto ovo učimo, pa su radeći u grupama ponudili odgovore na to pitanje prihvatljive učenicima za svaku navedenu situaciju.
Izložimo li učenike problemskim situacijama u kojima se javlja potreba za matematikom umjesto da im prvo ponudimo matematička znanja koja će im u rješavanju tih problema trebati, dovodimo ih u situaciju da sami osjete potrebu za matematičkim znanjima koja im za rješavanje problema trebaju. U tom slučaju sigurno neće pitati – Zašto ovo učimo?