Katehetska zimska škola održan je 27. i 28. veljače u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagreb s temom razgovor teologije i književnosti u svrhu razvoja učenika s posebnim potrebama. Na državnom stručnom skupu u organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje sudjelovalo je 330 vjeroučiteljica i vjeroučitelja.
Sudionike je na početku pozdravio izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta u Osijeku i predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije. Nakon njega prisutne je pozdravila i dr. sc. Gordana Barudžija viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje.
Prvo predavanje „O dobroj nadi, lažnoj nadi i beznađu“ održao je profesor dogmatske teologija na KBF-u u Đakovu dr. sc. Ivica Raguž te je rekao da se kršćanska nada uvijek proteže prema onome što je naprijed, a kršćanin je onaj koji ne gleda unatrag u pogreške prošlosti, nego zadržava pouzdanje u Boga. Obrazlažući temu nade, prof. I. Raguž istaknuo je tri načina kako ju zadržati, a to su stalna molitva, pouzdanje i Božja providnost.
Docent na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Damir Miholić održao je predavanje „Dramsko izražavanje i kreativnost – pomoć u poticanju razvoja učenika“.
Doc. dr. sc. D. Miholić istaknuo je da u okviru odgojno-obrazovnog procesa, dramsko izražavanje može postati važan motivacijski element u smislu nadilaženja prepreka u spontanoj realizaciji dječjih znanja, mašte, kreativnosti, tjelesnoj i emocionalnoj izražajnosti, a sve u skladu s postavljenim ciljevima te ovisno o individualnim karakteristikama djeteta. Predavač je istaknuo da upravo karakteristike djece utječu na razinu njihove uključenosti u društvo i zajednicu. Naglasio je da će ono što je pretvoreno u čin zajedničke igre, potaknuti procese doživljavanja, iskustvenog učenja i suradnje, koji u konačnici mogu dekonstruirati stavove prema kojima populacija djece s teškoćama ima izričitu potrebu za intenzivnom (re)habilitacijom, terapijom i rješavanjem edukacijskih poteškoća te nisu u mogućnosti sudjelovati u većini životnih aktivnosti u kojima sudjeluje ‘tipična’ populacija“.
U poslijepodnevnom dijelu prvoga dana Katehetske zimske škole predavanje je održala profesorica na KBF-u u Splitu dr. sc. Jadranka Garmaz. U predavanju „Vjeroučitelj kao svjedok nade u vremenu beznađa“ predavačica je nastojala odgovoriti na pitanje na koji način vjeroučitelj može posvjedočiti nadu u vremenu kriza i beznađa te je navodila konkretne aktivnosti koje vjeroučitelj može poduzeti u godini Jubileja i tako učenicima pomoći da i sami jačaju u kreposti nade. Prvi dan Katehetske zimske škole završio je predstavljanjem knjige „Socijalni nauk Crkve u školi i župi“ autora Silvije Migles, Igora Jakobfija, Dubravke Petrović Štefanac, Stjepana Balobana i Zvonimira Ancića.
Drugi dan Katehetske zimske škole započeo je Euharistijskim slavljem koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. sc. Đuro Hranić.
Radni dio drugoga dana počeo je susretom sudionika s književnikom Miroslavom Mićanovićem. Tema susreta bila je „Nada je stvar od perja (E. Dickinson). Korelacija književnosti (umjetnosti) i vjeronauka“ i moglo se čuti da su poezija i umjetnost važne upravo zato što iznevjeravaju ne samo naša očekivanja, nego iznevjeravaju, odupiru se svijetu u kojemu živimo. Izlagač je s sudionicima podijelio dojam da mnoge ljude danas prati osjećaj da živimo neku prošlu budućnost i da, samo zahvaljujući našem iskustvu, živimo u svijetu koji smo kao do jučer znali. Pročitavši pjesmu Adama Zagajevskog „Sat klavira“, o dječaku kojemu je učiteljica već nakon drugog sata rekla da nema smisla za glazbu i da se okrene nečemu drugom, Mićanović je rekao da je ta kratka pjesma zapravo jedna mala životna sudbina, a susret s drugim iskustvom nije u dječaku izazvao gorčinu i bijes. Nakon lekcije o tome za što nije, dječak nije odustao, nada zapravo nije nestala. Dječak je, zahvaljujući iskustvu za što nije, otkrio da njegov svijet čine riječi, nešto drugo od glazbe, a što nije nimalo manje vrijedno. Ova pjesma daje nam nadu da nismo gubitnici ako otkrijemo za što jesmo, što ne znači da za puno drugih stvari nismo. Spominjući LiDraNo, kao i Školu stvaralaštva Novigradsko proljeće koja se održava 45 godina, Mićanović je zaključio da su u dječjem stvaralaštvu, procesualnost i proces stvaranja puno važniji od konačnog rezultata, odnosno da je stvaranje nekog djela važnije od natjecanja. Primjere dobre prakse ponudile su vjeroučiteljice Tatjana Šanko, koja je predstavila tehniku pričanja priča kamišibaj, Marina Međimurec Ćupić koja je govorila o školskom volonterskom klubu i uključenosti djece s teškoćama u razvoju u zajedničke aktivnosti te Julijana Armanda koja s učenicima na različite kreativne načine obilježava Mjesec hrvatske knjige.
Nakon razgovora s književnikom vjeroučitelji su sudjelovali na pedagoškim radionicama koje su se odvijale u prostorima OŠ Ivana Merza. Tijekom dva dana, vjeroučitelji su u radionicama imali priliku izmijeniti iskustva te steći nova znanja u pristupu nastavi. Teme radionica „Strategije podrške u nastavi vjeronauka – kako stvoriti preduvjete za učenje i poučavanje?“ (voditeljice: Kristina Benček, Tanja Horvat, Martina Gregorina Tomac), „Pričanje priča u nastavi vjeronauka – kako motivirati učenike?“ (voditeljice: Elizabeta Antolović Alković, Martina Hranj, Marijana Mrvoš i Vedrana Grgić) i „Bibliodrama u nastavi vjeronauka – kako aktivirati učenike?“ (voditelji/ce: Nataša Čurić, Kristina Vlahović, Davor Firšt i s. Sunčica Kunić).
Na kraju programa izneseni su zaključci Katehetske škole koje su sažele vjeroučiteljice savjetnice i izvrsne savjetnice Katarina Pučar, Martina Horvat, Aleksandra Lukavečki i Anita Ramljak. Vezano uz postavljene ishode Katehetske zimske škole: uočiti konkretne mogućnosti korelacije teologije i književnosti na temelju kojih se razvijaju kompetencije učenika s posebnim potrebama; prepoznati distancu, sporost i slobodu kao karakteristike pristupa stvarnosti, koje u književnosti nalaze svoj izraz, a prema preporukama pape Franje iz Pisma o ulozi književnosti u formaciji, upoznati se s radom s djecom s posebnim potrebama u kontekstu teološkog govora o nadi, upoznati dobre prakse u inkluzivnoj učionici, primijeniti različite načine uključivanja učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u nastavne aktivnosti, vjeroučiteljice su navele određene aktivnosti Katehetske zimske škole u kojima su prepoznale njihovo ostvarenje.