Agencija za odgoj i obrazovanje Podružnice Osijek u suradnji s Nacionalnim katehetskim uredom Hrvatske biskupske konferencije organizirala je u Osijeku 25. i 26. travnja 2025. godine državni stručni skup – Katehetsku proljetnu školu za vjeroučitelje u osnovnim školama pod nazivom „Zahvalnost kao obraćenje odnosa“. Na državnom stručnom skupu sudjelovalo je 170 vjeroučitelja. Plenarna predavanja održavala su se u Nadbiskupskom vikarijatu, a pedagoške radionice u OŠ Svete Ane.
Ispred Nacionalnog katehetskog ureda i u ime predstojnika prof. dr. sc. Ivice Pažina, vjeroučitelje i sve uzvanike pozdravila je gđa tajnica Anita Vranić, a u ime v.d. ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje gdina Tomislava Paljka, pozdravnu riječ okupljenim vjeroučiteljima, profesorima predavačima, voditeljima radionica te ravnateljima ustanova u kojima se održavao stručni skup uputila je viša savjetnica za vjeronauk Ankica Mlinarić, dipl. teolog.
Pozdravne riječi uputili su i ravnatelj vikarijata, doc.dr.sc. Drago Tukara te ravnateljica OŠ „Sveta Ana“, Višnja Rudan-Bogdan,
Viša savjetnica Mlinarić okupljenima je predstavila temu stručnog skupa kojom se želi pomoći vjeroučiteljima u odgoju učenika za spoznaju važnosti zahvalnosti u životu te stjecanje unutarnjeg stava i prakse zahvaljivanja. Prije samih metodičkih znanja, neophodna su ona spekulativna te su najavljena četiri predavanja iz kuta filozofije, biblijske teologije, psihologije i književnosti. Objasnila je kako Kurikulum Katoličkog vjeronauka za osnovne škole i gimnazije donosi u svim uzrastima izravno ili neizravno ishode za obradu pojma zahvalnosti.
U prvom danu održana su dva predavanja: „O zahvalnosti kao jasnom dokazu ljubavi prema Bogu“ prof. dr. sc. Ivice Raguža te „Zahvalni i nezahvalni ljudi u Bibliji. Primjeri gradnje ili razgradnje autentičnih ljudskih odnosa“ dr. sc. Ivana Benakovića te dvije pedagoške radionice: „Odgoj za zahvalnost. Metodički pristupi, metode i strategije u poučavanju zahvalnosti na nastavi vjeronauka“ te „Katolički vjeronauk i međupredmetne teme u obradi pojma zahvalnosti“. Također je bilo upriličeno i predstavljanje knjige „Socijalni nauk Crkve u školi i župi“ kojega je promovirao prof. dr. sc. Stjepan Baloban sa suradnicima iz Centra za promicanje Socijalnog nauka Crkve u pratnji nadbiskupa i metropolita dr. sc. Đure Hranića.
Govoreći o „Zahvalnosti kao jasnom dokazu ljubavi prema Bogu“ prof. dr. Raguž je kroz interdisciplinarni pristup, obuhvatilo filozofsko, sociološko i psihološko promišljanje, ističući kako je zahvalnost temeljna dimenzija ljudske humanosti. Zahvalnost je predstavio kao odgovor na besplatnost Božje milosti, posebno u svjetlu Kristove žrtve i otkupiteljskog djela. Naglasio je važnost zahvalnosti u molitvi, liturgiji i u trenucima patnje. Istaknuo je da zahvalnost nije samo čin, nego trajan stav srca vjernika koji prepoznaje Božja dobročinstva i na njih odgovara životom u krjeposti. „Bog je već u Starom zavjetu tražio žrtve ne zbog sebe samoga, nego zbog čovjeka, tj. da čovjeka potakne na zahvalnost. Mnoge su žrtve spaljivane, kako bi oni koji prinose žrtve naučili da sve to Bog čini radi njihove vlastite koristi. Bogu ne trebaju žrtve! Jer, znajući da će ljudi postupno otpasti od pravog bogoštovlja i sebi izabrati lažne bogove kojima će prinositi žrtve, Bog je unaprijed htio da mu se prinosi darove, kako bi ih na taj način odvratio od zablude u koju bi mogli upasti. I Pavao u Poslanici Rimljanima u prvom poglavlju upozorava da je čovjek neprestano u opasnosti bezbožnosti koja se između ostaloga uvijek očituje u nezahvalnosti“, uputio je predavač te naveo brojne primjere iz Svetog Pisma i Tradicije Crkve kako bi pokazao da se zahvalnost može i treba shvatiti kao „jasan dokaz istinite ljubavi prema Bogu“.
U svom izlaganju pod naslovom „Zahvalni i nezahvalni ljudi u Bibliji…“, dr. Ivan Benaković predstavio je zahvalnost kao ključnu nit koja prožima biblijske tekstove, kako Starog, tako i Novog zavjeta. Kroz analizu biblijskih pripovijesti, molitvenih tekstova i psalama, istaknuo je kako zahvalnost nije samo krepost, već uvjet autentičnih odnosa među ljudima i s Bogom. Biblijski likovi koji izražavaju zahvalnost prikazani su kao graditelji stabilnih i zdravih odnosa, dok su nezahvalni oni koji razgrađuju zajedništvo i upadaju u sukobe, rekao je predavač. Kroz primjer izraelskog naroda, kojem Bog daruje Obećanu zemlju ne zbog njihove snage, nego iz svoje ljubavi, Benaković pokazuje kako je zahvalnost odgovor čovjeka na Božju inicijativu i milost. U središtu novozavjetne poruke nalazi se osoba Isusa Krista, koji svojim djelovanjem i molitvom pokazuje kako zahvalnost prožima svaku autentičnu duhovnu praksu. Na kraju svoga predavanja Benaković je naglasio: „Odgojni proces bi trebao ići u smjeru osvješćivanja učenika o važnosti zahvalnosti i to iz dva razloga. S jedne strane zahvalnost će biti važno usaditi u učenike iz razloga što će im takav pristup životu pomoći da ostvare skladnije i iskrenije odnose s ljudima – kako u svojoj obitelji, tako i u društvu čiji su integralni dio. S druge strane učenici su oni koji na planu života u vjeri trebaju živjeti svijest zahvalnosti prema Bogu darivatelju svih darova, a onaj prvi i temeljni jest dar samoga života. Kvalitetan odgojno-obrazovni proces koji će voditi računa o ovim dvjema dimenzijama izgradnje učenika čini se da može biti uspješan.”
Pedagoške radionice
Pedagoška radionica pod nazivom “Odgoj za zahvalnost – Metodički pristupi, metode i strategije u poučavanju zahvalnosti na nastavi vjeronauka” imala je cilj unaprjeđenja metodičkih kompetencija vjeroučitelja te produbljivanja razumijevanja zahvalnosti kao temeljne kršćanske vrednote i životnog stava. Vjeroučitelji su kroz niz zanimljivih i kreativnih aktivnosti imali priliku istražiti različite pristupe poučavanju zahvalnosti u vjeronaučnoj nastavi. Među predstavljenim aktivnostima bile su: pisanje dnevnika zahvalnosti iz perspektive biblijskih osoba, izrada stabla i piramide zahvalnosti, kreiranje poruka zahvalnosti, dramsko izricanje zahvalnosti te priprema euharistijskog stola sa zahvalnim molitvama – kao najveći izraz zahvalnosti u kršćanskoj tradiciji.
Radionica je potaknula vjeroučitelje ne samo na primjenu novih metoda u nastavi, već i na osobnu refleksiju o zahvalnosti u svakodnevnom životu i radu. Kroz promišljanje o izazovima i mogućnostima odgoja za zahvalnost, sudionici su razvijali osjetljivost za potrebe svojih učenika te osnažili vlastitu pedagošku kreativnost. Radionicu su vodile: Ana Volf, izvrsna savjetnica, Jasmina Rašković, izvrsna savjetnica, Ana Marija Biršić Glibo, savjetnica, Marina Živić, savjetnica, Marina Školka, mentorica, Sanja Kopunović Legetin, mentorica.
“Katolički vjeronauk i međupredmetne teme u obradi pojma zahvalnosti”, bila je tema druge pedagoške radionice namijenjene vjeroučiteljima s ciljem jačanja kompetencija za povezivanje vjeronaučnih sadržaja s međupredmetnim temama. Radionica se temeljila na Smjernicama za implementaciju kurikula međupredmetnih tema. Sudionici su imali priliku upoznati nove aktivnosti koje se mogu jednostavno primijeniti u nastavi vjeronauka, a one su: Tarsia kartice, Putujemo kroz vrijeme, Razredni Bingo, Reci to drugim riječima, Učimo na pogreškama i Moj portfolio.
Kroz interaktivan i kreativan rad vjeroučitelji su osmišljavali nastavne scenarije koji promiču zahvalnost, razmjenjivali iskustva i raspravljali o mogućnostima integracije međupredmetnih tema u cjeloviti odgojno-obrazovni pristup. Radionicu su vodile: Tihana Petković, izvrsna savjetnica, Ljiljana Leko Mandurić, izvrsna savjetnica, Ivana Dujić, savjetnica, Dijana Stanić, savjetnica, Sani Gilja, mentorica, Slavka Đukić, mentorica.
U programu drugoga dana održana su dva predavanja: „Zahvalnost – ključ za holističko zdravlje“ dr.sc. Anite Dučkić Sertić te „Svijeća u prozoru“ dr.sc. Nade Babić.
Dr. sc. Anita Dučkić Sertić, voditeljica Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba Hrvatskog katoličkog sveučilišta, održala je predavanje „Zahvalnost – ključ za holističko zdravlje“. Istaknula je kako zahvalnost nije samo emocionalni doživljaj, već važna životna vještina koja značajno doprinosi očuvanju i unapređenju psihološkog i fizičkog zdravlja. Prakticiranjem zahvalnosti pojedinci postižu višu razinu sreće, emocionalne stabilnosti i otpornosti na stres, anksioznost i depresiju. Poseban naglasak predavanja bio je na duhovnoj dimenziji zahvalnosti. A. Dučkić Sertić objasnila je kako zahvalnost pomaže u produbljivanju smisla života i potiče razvoj suosjećanja, empatije i jačanje međuljudskih odnosa. Zahvalnost tako postaje most između pojedinca i zajednice, stvarajući temelje za jaču društvenu koheziju i kolektivno blagostanje. Predavačica je naglasila kako je zahvalnost ključna za zdravlje tijela, uma i duše, a njezina svakodnevna praksa može postati snažan alat za izgradnju boljeg i suosjećajnijeg društva.
„O zahvalnosti u književnosti: Svijeća u prozoru“ bila je tema posljednjeg predavanja koje je održala dr. sc. Nada Babić, koja trenutno KBF-u u Splitu predaje kolegije s područja hrvatskog jezika i književnosti. Na početku svoga predavanja istaknula je kako zahvalnost danas često ostaje na razini pristojnog obrasca: „hvala“, „hvala lijepa“, „molim lijepo“ – što su korisne i potrebne geste, no, istinska zahvalnost dolazi iz dubine ljudskog bića. Ako zahvalnost ne izvire iz srca, postaje samo mehanička navika, a riječ gubi svoju vjerodostojnost. Biti zahvalan znači prepoznati darove koje primamo i iz srca izgovoriti hvala, naglasila je N. Babić. Pojasnila je zatim kako suvremeni čovjek često prestaje istinski slušati. Riječi dolaze spontano, ali mogu dolaziti i iz površnosti, iz izvora koji ne nadahnjuju. Umjesto da se sluša duboko i pažljivo, ljudi postaju usmjereni samo na izvanjsko: na slike, dojmove, predstave, uputila je predavačica i naglasila: „Pozvani smo vratiti se pravom izvoru ljepote: riječi.“ Osvrnula se zatim na bogatstvo poezije i naglasila kako poezija vraća čovjeka sebi samome. Baš kao što je Duh Sveti lebdio nad vodama na početku stvaranja, tako i riječ u poeziji nosi dah života. Biblija je prožeta poezijom, a svaka njezina riječ može se izraziti u hrvatskom jeziku, jer jezik kojim govorimo ima dubinu, snagu i sposobnost nositi sveto, uputila je Babić. Izdvojila je potom i recitirala pjesme dvojice književnika, Enesa Kiševića i Zvonimira Baloga nastojeći dati model analize istih te na primjeru pet književnih ulomaka proze i poezije vjeroučitelje potaknula da razaberu što njima govore pojedini stihovi. Predavanje je nastavljeno interaktivno – radom u grupama i razgovorom o dojmu i doživljaju pet navedenih tekstova, a N. Babić je poručila: „Možda je upravo sada trenutak da se, kroz riječ, poeziju i zahvalnost, ponovno vratimo istinskom izvoru života.“
Na završetku stručnog skupa vjeroučitelji su odličnim ocjenama vrednovali sve dijelove programa kao i sveukupnu edukaciju. Dali su povratnu informaciju kako su i sami bili potaknuti razmišljati o svom vlastitom odnosu prema vrijednosti zahvalnosti te da su dobili nove ideje za metodička umijeća.
Završnu riječ, pozdrave i zahvalnost svim sudionicima i izvođačima izrekle su organizatorice stručnog skupa – viša savjetnica AZOO Mlinarić te tajnica NKU HBK Vranić.