U svijetu tehnoloških promjena književnost i pripovijedanje postaju dio industrije zabave i igara, život knjiga postaje sve kraći, mijenjaju se navike čitatelja i načini čitanja što stvara novu postičalačku generaciju koja nameće potrebu promjene onoga što čitamo i kako čitamo.
Kako u tim novim okolnostima pronaći najprimjereniju literaturu i komunikacijske kanala do čitatelja, prvenstveno učenika, približiti im knjigu i motivirati ih za čitanje književnih i neknjiževnih tekstova, osvijestiti ih da je čitanje temeljna intelektualna vještina koja im omogućava ovladavanje sadržajima svih nastavnih predmeta i uključivanje u cjeloživotno učenje i uočiti smetnje i interese učenika vezane za proces čitanja?
IV. Simpozij hrvatskog jezika “Čitanje za školu i život” otvorio je brojna pitanja na ovu temu, a odgovore i promišljanja učiteljima i nastavnicima hrvatskog jezika ponudili su teoretičari književnosti, sveučilišni profesori, književnici, psiholozi, publicisti i brojni drugi koji se profesionalno bave književnošću i čitanjem.
Zanimljivim i recentnim predavanjima prisustvovalo je više od 450 učitelja i nastavnika hrvatskog jezika na trodnevnom Simpoziju u Vodicama. Akademik Milivoj Solar, književni teoretičar, povjesničar književnosti, filozof, esejist i sveučilišni profesor podsjetio ih je zašto treba čitati priče, zašto su one važne, zabavne i korisne. – Ako priču shvatite kao nešto što ima svevremensku dimenziju, prošlost, sadašnjost i budućnost, onda ste dobili nešto što ima smisao vašeg života. No, mislim da se danas to promijenilo, jer umjesto da tražimo smisao života kroz te vremenske dimenzije mi smo za supstanciju života uzeli igre. Živimo od danas do sutra, orijentirani na sadašnjost, zahvaljujući privrednom i tehnološkom napretku počeli smo živjeti igrajući se, a igra za razliku od priče nema vremensku dimenziju. Igra natjecanja postala je supstancija života, a priča je počela imati ideološko djelovanje, ako ideologije još ima- kazao je akademik Milivoj Solar.
Meta Grosman, profesorica emerite Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, predavala je o problemu vezanom uz nastavu čitanja i književnosti u novim okolnostima sve istaknutijega utjecaja elektroničkih medija. Učiteljima i nastavnicima hrvatskog jezika preporučila je da učenika kao čitatelja stave u središte poučavanja, njegov vlastiti literarni doživljaj i razumijevanje pročitanoga teksta, kao i stvaralački razgovor na satu, stavljajući u prvi plan dugoročne ciljeve, a ne kratkoročna i kratkovidna postignuća.
Na tehnološke promjene i njihov utjecaj na ono što čitamo i kako čitamo upozorio je i Jurica Pavičić, književnik, publicist, novinar i kritičar koji je terminom “nova postčitalačka generacija” pokušao objasniti u kojem se pravcu kreće književnost i pisanje općenito i zašto trebamo stalno propitivati svijest o čitanju, način na koji čitamo i pišemo, ali i nastavne programe i sadržaje.
Kakva je uloga nakladničke industrija u tim novim okolnostima i kako utječe na čitatelja? Prema riječima Seida Serdarevića jako velika. – Književnost je postala dio industrije zabave, a ukus čitatelja danas formira nakladnička industrija. Dogodilo se da je život knjige sve kraći,a pritisak medija sve jači. Knjige se na policama u Europi zadržavaju tri mjeseca, a u Hrvatskoj šest, i onda ih više nitko ne traži – upozorio je Seid Serdarević.
Kroz program Simpozija pokušalo se odgovoriti i koje su to poteškoće, potrebe i interesi učenika čitatelja, kako poboljšati samoregulaciju čitanja, koji su to kognitivni i metakognitivni aspekti učenja čitanja, do kojih komunikacijskih smetnji može doći u nastavi književnosti te koje kompetencije razvijamo čitanjem neknjiževnih tekstova. Održana su i četiri okrugla stola na teme: Književnost u novim medijima, Razvijamo li čitalačku pismenost današnjom nastavom Hrvatskog jezika, Neknjiževni tekstovi – zazor ili izazov i Svrha nastave književnosti u školi. Uz navedeno prikazani su i vrlo uspješni projekti hrvatskih knjižnica u poticanju čitanja.
Tema Simpozija: ČITANJE ZA ŠKOLU I ŽIVOT
- U nastavnim kurikulumima valja definirati ciljeve čitanja.
- U nastavnim kurikulumima treba donijeti dijelom otvorene popise cjelovitih djela za čitanje i obradbu.
- Ustrojem nastave hrvatskoga jezika i književnosti treba pridonijeti oblikovanju i izgradnji budućeg čitatelja.
- Potrebno je na svim razinama sustava odgoja i obrazovanja raspravljati o svrsi, ciljevima i zadaćama nastave Hrvatskoga jezika.
- Hrvatski se jezik mora poučavati u svim razredima i svim vrstama škola.
- Treba izraditi predmetni kurikulum Hrvatskoga jezika u cijeloj okomici odgojno-obrazovnog sustava.
- U kurikulum Hrvatskoga jezika valja ugraditi i neknjiževne tekstove.
- Treba poučavati o informacijskoj pismenosti, pronaći, odabrati i vrjednovati informacije.
- Treba educirati sve učitelje o radu s novim medijima.
- Treba razviti društvenu i profesionalnu svijest da su svi u sustavu odgoja i obrazovanja odgovorni za poučavanje čitanja.
- Valja poučiti učenike strategijama čitanja, nužno neophodnim za cjeloživotno učenje.
- Misija učitelja je osposobiti učenike za učenje iz tradicionalnih i elektroničkih izvora znanja.
- Treba poboljšavati kompetencije učitelja i nastavnika sustavnom i standardiziranom edukacijom.