U procesu ostvarenja osnovnog cilja nastave književnosti – odgojiti budućeg čitatelja – stoje mnoge prepreke (u sklopu vanjske i unutarnje organizacije nastave književnosti), koje onemogućavaju literarno-didaktičku komunikaciju. Da bi se te prepreke, smetnje i teškoće prevladale, uvelike može pomoći primjena postupaka motivacije i aktualizacije. Na primjeru Balotina romana Tijesna zemlja (kao školske lektire) i komparativnog pristupa glavnim likovima iz Goetheova romana Patnje mladog Werthera i Plenzdorfova romana Nove patnje mladoga W. (u sklopu interpretacije na školskom satu) predloženi su didaktički postupci i metode koji doprinose rješavanju prepreka u učeničkoj recepciji i razumijevanju književnih djela, odnosno boljoj komunikaciji s njima. Njihova primjena na tragu je ostvarenja osnovnog cilja nastave književnosti: odgojiti kreativnog i kritičkog čitatelja.
Svaki je učitelj književnosti svjestan da je ostvarenje osnovnog cilja srednjoškolske nastave književnosti – odgojiti budućeg čitatelja – vrlo zahtjevno, a prepreke na koje svakodnevno nailazi u realizaciji toga cilja nisu zanemarive. Metodička je znanost utvrdila da ostvarivanje zadataka i ciljeva nastave književnosti prvenstveno ovise o: a) vanjskoj organizaciji nastave književnosti (mjesto izvođenja nastave, opremljenost školske knjižnice, specijalizirane ili univerzalne učionice, položaj nastave književnosti u rasporedu sati, zastupljenost nastave književnosti u nastavnom planu i programu hrvatskoga jezika, socijalna struktura učenika, broj i stručna kvaliteta učitelja i dr.) te b) unutarnjoj organizaciji nastave književnosti (struktura nastavnoga procesa, odnosno artikulacija nastave i nastavnoga sata).1
Ovom prilikom istaknut ćemo određene prepreke koje, bez obzira na ispunjenje uvjeta vanjske i unutarnje organizacije nastave, uvelike sprečavaju komunikaciju u nastavi književnosti, odnosno učeničku komunikaciju s književnoumjetničkim djelom.2 Te bismo prepreke mogli klasificirati kao prepreke koje proizlaze iz:
Metodika je utvrdila kriterije za izbor književnoga sadržaja u procesu književnog odgoja i obrazovanja.3 Analiza gimnazijskog nastavnog programa4 pokazuje da su sastavljači programa prvenstveno uvažavali povijesnoknjiževni i teorijskoknjiževni kriterij, antologijski kriterij, kriterij reprezentativnosti, nacionalni i estetski kriterij, dok su zapostavljeni kriteriji primjerenosti recepcijskim mogućnostima učenika, psihološko-spoznajni i recepcijski kriterij te kriterij koji se zasniva na čitalačkim interesima učenika. Naime, pogleda li se pomnije izbor pisaca i djela propisanih programom, može se uočiti da su uvelike zanemarene učeničke recepcijske sposobnosti, odnosno njihove doživljajno-spoznajne mogućnosti.5 Analiza također pokazuje da se (pre)malo vodilo računa o kriteriju književnih interesa učenika. Mnogobrojna su istraživanja, koja se u nas provode od 60-ih godina prošloga stoljeća, pokazala da su srednjoškolci usmjereni prema suvremenoj i nacionalnoj i europskoj/svjetskoj prozi jer u njoj pronalaze sličnosti sa sobom i vlastitim poimanjem svijeta više nego što to mogu pronaći u djelima iz prošlosti. U interpretaciji djela iz starijih razdoblja književnosti morao bi se pak češće primjenjivati kriterij aktualnosti kojim bi se ta djela približila mladomu čitatelju.
Zbog objektivnih (zatvoreni i opširan nastavni program i sl.) i subjektivnih razloga (nemotiviranost učitelja i sl.) primjećuje se da metodički sustavi, metode i postupci koji se primjenjuju u interpretaciji književnoga teksta na satovima književnosti često ne prate rezultate suvremene metodičke teorije. Takvom stanju pridonosi i činjenica da još uvijek nemamo srednjoškolski kurikulum, a i cjeloživotno obrazovanje učitelja ne provodi se u svim regijama Hrvatske sustavno i stručno.
Posebnu vrstu prepreka susrećemo u samom književnoumjetničkom tekstu. Najčešće su prepreke koje priječe učeničku komunikaciju s djelom one koje se odnose na jezik i stil te temu. To se u prvom redu odnosi na književna djela starijih stilskih formacija pri čijoj se interpretaciji kao velik problem javlja motivacija učenika za čitanje kao i zahtjev za primjenu onih metodičkih postupaka koji bi bili usmjereni k otklanjanju jezičnih zapreka. Osim toga valjalo bi posvetiti pažnju primjeni postupka aktualizacije poruka starijih tekstova jer su oni svojom tematikom i jezičnim karakteristikama često vrlo udaljeni od interesa mladih čitatelja.
Komunikaciju s književnim tekstom učenik ostvaruje najčešće na dva načina: na satu književnosti te samostalnim čitanjem književnih djela kod kuće (školska lektira). Interpretacija književnoga djela na satu vrlo je složen proces. Ona može biti neposredna (bez didaktičko-metodičkog posredovanja učitelja) i posredna (kada tekst čita neka druga osoba: učitelj, glumac i dr.). U posrednoj komunikaciji veliku ulogu ima učitelj koji mora biti osposobljen kako bi u komunikacijskom procesu vodio računa o didaktičkoj i estetskoj interakciji. Da bi se prevladale zapreke, smetnje i teškoće u literarno-didaktičnoj komunikaciji, učitelj ih mora prepoznati (npr. neusklađenost tekstnog i učeničkog koda, nedostatak učeničke čitalačke i književne kulture i sl.) te odabrati primjerene metodičke postupke (u sklopu suvremenih metodičkih sustava) za njihovo prevladavanje.
Poseban problem je samostalno čitanje kod kuće – školska lektira. Iako ćemo se složiti da se »bez samostalnog čitanja književnih djela kod kuće ne mogu (...) postići ciljevi književnog odgoja i obrazovanja«,6 moramo se također složiti da su lektirna djela često udaljena od učeničkih literarnih interesa, a sati lektire najčešće se svode na brzinsko provjeravanje određenih (nebitnih) činjenica. Shvatimo li da se »samostalno čitanje kod kuće i odgojno-obrazovni rad u nastavi prožimaju (...), dopunjuju i teže zajedničkim ciljevima: dostići određenu razinu književnog obrazovanja, razviti kulturu čitanja, stvaralačke sposobnosti učenika, književni ukus, omogućiti bogatiji, sadržajniji i suptilniji duhovni život, izgraditi cjelovit pogled na svijet u kojem duhovne vrijednosti što ih pruža književnost i umjetnost uopće zauzimaju istaknuto mjesto«,7 tada ćemo nastojati motivirati učenike za čitanje i pomoći im u samostalnom čitanju usmjerujući ih odgovarajućim metodičkim postupcima (primjerenim stvaralačkim pitanjima i zadacima) da omogućimo uspješnu komunikaciju s književnim tekstom.
Na recepciju književnog djela, koja ima svoje posebnosti, utječu složenost usvajanja, stupanj književnog obrazovanja učenika, posebnost obrazovne grupe i metodički uvjeti. Kako bi učenik pripremljen dočekao susret s umjetničkim djelom, jedan od temeljnih zahtjeva suvremene metodike nalaže primjenu postupka motivacije. »Motivacija kao metodički postupak primjenjuje se zato da bi učenik pripremljen dočekao susret s umjetničkim djelom, da bi svoje osobne doživljaje, iskustva i spoznaje projicirao u svijet umjetničkog djela koje će biti interpretirano«, njome se, dakle, povezuje interpretacija književnoga teksta »sa životom, intelektualnim i emocionalnim iskustvima učenika«.8
Na primjeru romana istarskog književnika Mate Balote Tijesna zemlja,9 koji je 1999. godine nastavnim programom uvršten u lektiru za VIII. razred osnovne škole,10 pokazat ćemo kako se postupcima motivacije mogu prevladati zapreke u recepciji i razumijevanju romana. Te se zapreke mogu razvrstati u ove kategorije:
Ti bi se problemi mogli riješiti uvažavajući primjenu onih načela koje je metodička znanost uspostavila radi uklanjanja zapreka u recepciji i razumijevanju književnoga teksta, a tiču se kako tekstovnih (jezikoslovnih) tako i izvantekstovnih (povijesnih i kulturoloških) tumačenja i objašnjenja. To su prvenstveno oni zahtjevi koji u prvi plan stavljaju postupke utemeljene na načelima motivacije i aktualizacije.
Učenicima ćemo, pred njihovo samostalno (usmjereno, programirano) čitanje Tijesne zemlje, pripremiti motivacijski materijal koji će im olakšati ulazak u Balotin svijet.11 Slijedeći načelo vertikalnog slijeda, naš se materijal otvara stihovima učenicima poznate pjesme Moja mati, koju su interpretirali u VII. razredu. Na te se stihove nadovezuju stihovi iz pjesme Kopnja. Iz romana Tijesna zemlja izabrani su odjeljci koji se tematski nadovezuju na stihove tih pjesama:
Moja mati je bila velika sirota,
tuju je zemlju kopala, tuje pode je prala.
Sva svoja lita otkidala je od svoga života,
i malo po malo sve je drugin razdavala.
(...)
Ona je ovce čuvala, drugi su vunu strigli,
ona je prasce hranila, drugi su jili pršute.
Sve ča je s mukon prikupila, drugi su lako digli:
od mrsa, vina i smokav, od sira i skute.
(Moja mati)
U dane kopnje kopači srestu zemljon,
noge rinu u nju, z rukami grude prevrću.
Kosti njin strdnu još više i žulji njin pokriju dlane,
kopačon su žile trde kako drivene grane.
(...)
U kopnji su dani dugi i lihe nimaju kraja,
od zore do mraka tilo je sprignuto h zemlji.
Pucaju križa, krv šumi u glavi, ma vrat se svejeno ne diže,
Svit kopača je pedalj zemlje, do kuda matika njin siže.
(Kopnja)
Martina je imala mnoge odlike dobre seljakinje. Radina kao krtica, mršava, izdržljiva, štedljiva, vješta. (...) Vjerovala je samo u rad, rad je njoj bio kao neka vjerska dužnost, kao obred. Imala je čist, jasan osjećaj za pravicu i nikad nije siromašnijem od sebe otela ni smokvu, ni grozd groždja, ni granu drva.
(...)
Doma su dolazili oznojeni, izmučeni, sa zemljom na rukama, u opancima, na prsima, na trbuhu, po glavi. Svuda prah od zemlje, na vratu i po vlasima. Ali im je kopanje donijelo i nove nade. Svaki rad radja nadu, seljački rad donosi i umirenje. Sadjene loze osjeća se kao neko obredno vršenje zakona. Zakona održanja roda, zakona koljena. Daleki neki rod, nepoznati još potomci, unuci i praunuci ići će po tim lijehama, kopati lozu što se tu sadi, prevrtati istu zemlju, obrezivati, vezivati, trgati. Tko zna, možda će se neki daleki unuk ili praunuk, legajući pod štricu da otkine grozd muškata, neki sin ili unuk ovoga maloga Tone, sjetiti, da je ove brajde sadio djed Marko, sjetiti s radošću, ponosan i zahvalnosti u duši i reći: To je sadija moj did, Bog ga pomiluj.
(Iz Tijesne zemlje)
Slijede rečenice iz prve Balotine biografije (1934) koje će motivirati učenike za čitanje Tijesne zemlje:
Mate Balota, ribar, mornar i fizički radnik, kao što mu je i otac bio. Drugih biografskih podataka o njemu nema...
te spomen uklesan na piščev nadgrobni kamen:
Ovode leži pored majke Mare i oca Tone Mijo Mirković – Mate Balota, sveučilišni profesor, 28. IX: 1898. – 17. II. 1963. putnik zmež grada i svojega sela ki je vajk piva kako naši stari »rodila loza grozda dva«, težak, ribar, mornar, akademik, pjesnik, prvi Rakljanin ki je napisa 50 knjig, pokopan uz zvuke dragih roženica.
Ti su tekstovi popraćeni ovim pitanjima i zadacima:
| Rakljanska čakavština | |
|---|---|
| Karakteristike | Primjeri |
| ikavski refleks glasa jata | lita |
| upitna zamjenica ča | ča |
| zamjena krajnjeg –m u –n | drugin |
| posebni oblici deklinacija | smokav |
Njegov stih je ponešto tvrd i opor, ali u njemu ima snage i neposrednosti njegova krševitog zavičaja, ima vitalnosti, koju je narod ove drevne naše pokrajine, unatoč svim nevoljama, znao sačuvati do dana današnjeg. (Nikola Milićević – Antun Šoljan)
U Balotinim stihovima, pojednostavljenim do banalnosti, kao da zaista ima neke čarolije, koja i u običnim, na najobičniji način izrečenim konstatacijama o životu, živi i djeluje umjetnički intenzivno. (Vlatko Pavletić)
Da bi učenici mogli pristupiti samostalnom čitanju romana, slijede informacije čija je funkcija uklanjanja onih zapreka u recepciji romana koje su povezane uz njegovu tematiku: izabrani, u skladu s učeničkim doživljajno-spoznajnim mogućnostima, odjeljci iz zapisa Jurja Dobrile, Tone Peruška, Nikole Ivanišina i Daniela Načinovića:
Bijeda je u Istri postala permanentnom. Ima općina u kojima se najveći dio stanovništva u doba bijede hrani sirovom travom ili divljim jagodama. Ima općina u kojima otprilike polovica stanovništva jede hranu bez soli ili uživa sol koja je namijenjena stoci. Zemlja kao kapital ništa ne nosi. Svake je godine u Istri suša i grad. Žita urodi samo za jedan dio naših potreba, a već petnaest godina nismo imali dobru žetvu. U zemlji je nekada bilo mnogo ovaca, ali njihov broj se smanjio. One su postale žrtve poreskog pritiska. Stoga je počelo nestajati i odjeće... Divnih hrastovih šuma više nema. Ribolov je opao. Bolest je uništila svilenu bubu. Pitam vas, gospodo, što se može tražiti od ljudi koji su uvijek puni brige za hranu, koji piju nezdravu vodu, a i takve nemaju dovoljno, od naroda kod kojega 70-80% ljudi u nizinama boluje od malarije?
Na 300 stranica te knjige kao da je pisac oštrom lopatom isjekao komad zemlje (profil) i tada nam ga protumačio, sastav tla, biljke, korjenčiće, djelovanje vode, snijega i leda, povezanost tih korjenčića s drugim korijenjem izvan tog isječka. (...) Seljak, pjesnik i ujedno ekonomski stručnjak (teoretičar), to je eto Mate Balota u ovoj knjizi. Tu knjigu je mogao napisati jedino Mate Balota, čovjek rođen koncem stoljeća: seljak, ribar i mornar po sklonostima, pjesnik po doživljavanju i ekonomist po analizi. Jedino je on mogao izvući pred nas jedan isječak vremena i u tom vremenu umjetnički fiksirati našu zemlju. (Tone Peruško)
I naslov romana Tijesna zemlja proizišao je iz biti života sela u kojem se ljudi rađaju, rastu, sazrijevaju, žene, udaju pa dijele pritom zemlju koja osobito na malom posjedu postaje sve manja, tj. tjesnija! Moglo bi se reći da je u romanu razrađena socijalna problematika raslojavanja i propadanja malog seljačkog posjeda u jugoistočnoj Istri u tom već spomenutom dobu. Učinjeno je to i stvaralačkom uporabom riječi koja je bitno označavala dramatične dileme seljačkog življenja. To je riječ dug i njezine varijacije kojima je roman otpočet, poentiran, uokviren! (Nikola Ivanišin)
Tijesna zemlja je kondenzirani, sažeti zbir osobitosti pučkoga života Istre; djelo koje toplinom i neposrednošću – u detaljima i cjelini – čini ovaj pisani vidokrug iznimnim spomenarom, ali i poticajnim suputnikom suvremenog čitatelja koji će u izdašnome vrelu književnog postupka naći osobitosti Istre kao i univerzalne upite što iznova stavljaju na provjeru dionice ljudskog iskustva. (Daniel Načinović)
Kronološki pregled Balotina života i rada omogućit će lokalizaciju romana. Uz njega se u obliku sinkronijske sheme-tablice prikazuju, osim najznačajnijih događaja iz piščeva života i rada, i kulturna zbivanja te povijesni događaji koji su omeđeni godinom rođenja i smrti književnika (1898–1963). Ovaj će komparativni pregled učeniku ne samo olakšati lokalizaciju romana u cjelokupni Balotin opus, već će osvijetliti i okolnosti koje su ga uvjetovale (društveni i književni kontekst).
Poznato je da u motiviranju učenika veliko značenje ima neverbalni metodički instrumentarij. Stoga predlažemo da se pokažu ilustracije koje će pružiti mladom čitatelju/učeniku mogućnost da na nov način vidi, doživi i razumije književnoumjetnički sadržaj Balotine Tijesne zemlje, npr. portret pisca, njegove majke, fotografija njegova rodnog Raklja, faksimil piščeva rukopisa i prvog izdanja Tijesne zemlje, zemljopisna karta Istre i Rakljanštine, crteži narodnih nošnji, obrta i sl. One će omogućiti uvođenje učenika u atmosferu djela, u značajke vremena kojem djelo pripada, pospješit će recepciju književnoga teksta na emocionalnom, imaginativnom i intelektualnom planu te proširiti njihov doživljajno-spoznajni kontekst. Posebno ističemo faksimil Balotina rukopisa koji se može upotrijebiti kao dopuna u upoznavanju stvaralačkog procesa ili pak kao predložak za tekstološku analizu.
Učenike ćemo uspješnije motivirati ako im, prije čitanja, podijelimo ovakav motivirajući tekst:
Pred vama se nalazi roman Mate Balote Tijesna zemlja. Možda ste zastali s nevjericom: Kako je knjiga »debela«! Hoću li je stići pročitati? A kako da je čitam? Poslušajte što vam savjetuje suvremeni istarski književnik Daniel Načinović:
Kako, dakle, čitati Balotinu knjigu? Neposrednost je njena odlika. Valja je rasklopiti onako kao što se rastvara škrinja voljenih uspomena. (...) Balotu možemo čitati i na »gospodarski« (načini privređivanja i stjecanja sredstava za život), »toponimski« (nazivi pojedinih mjesta), »turistički« (ljepote prirode), »ekološki« (zaštita prirode), »etnografski« (materijalna, društvena i duhovna kultura), »gastronomski« (kultura prehrane) način... ali, nadasve osluškujući otkucaje ljudskog srca koje svoj ritam usklađuje s precima, njihovim mukama i radostima, projicirajući misli u uvijek nove aktualnosti, u gibanje osjećaja koji ne idu pravocrtno, već se prostiru kao disanje svemira, kao čežnja za bar komadićem sreće.
Dakle, mogućnosti za čitanje su bezbrojne: ili »rastvorite škrinju voljenih uspomena« ili tragajte za gospodarskim, toponimskim, turističkim i inim elementima knjige. No bez obzira koju vrstu čitanja odaberete, osluškujte »otkucaje ljudskog srca«! Budete li tako čitali, ne samo da ćete upoznati jednu drugu i drukčiju Istru, vama dosad nepoznatu, već ćete, sigurni smo u to, u sebi zauvijek ponijeti ljepotu umjetničke riječi.
A sada, nekoliko savjeta:
Primjena postupaka motivacije u ovom će slučaju doprinijeti uspješnijem uvođenju učenika u dublje razumijevanje književnog djela iz grupe onih ostvarenja koja im svojom tematikom i nisu najbliža, osposobiti ih za samostalnu analizu jezičnog materijala i uočavanje vrijednosti nestandardnih, zavičajnih, dijalektalnih izraza u umjetničkom tekstu te im proširiti književnu i jezičnu kulturu.
Već je rečeno da su rezultati istraživanja učeničkih književnih interesa pokazali da su srednjoškolci usmjereni prema suvremenoj prozi pa bi pri obradi klasičnih djela valjalo primjenjivati princip aktualizacije jer »u djelima klasičnih pisaca treba svestrano istraživati onu problematiku koja može zaokupiti suvremenog mladog čitaoca«, odnosno jer »svako književno djelo sadrži u sebi probleme koji nisu vremenski omeđeni, tj. nudi univerzalne probleme s kojima se suočavaju sve generacije. Aktualizacijom tih univerzalnih problema učenici će se s više interesa, poštovanja i razumijevanja prihvatiti djela starijih razdoblja«.12 Pokazat ćemo to na primjeru komparativne interpretacije književnog lika (Goetheova Werthera i Plenzdorfova Wibeaua) u sklopu problemsko-stvaralačkog metodičkog sustava. Metodička obrada nastupa nakon cjelovite interpretacije Goetheova romana Patnje mladog Werthera u okviru romantizma u europskim književnostima i samostalnog čitanja Plenzdorfova romana Nove patnje mladoga W.13
Nakon što su učenici kod kuće pročitali Plenzdorfa, na početku nastavnog sata postavit ćemo im pitanja kojima ćemo potaknuti izražavanje njihova doživljaja romana i likova i na taj način stvoriti problemsku situaciju:
Nakon toga ćemo ih podsjetiti na Goetheov roman ovim odjeljkom:
Ah, kako mi žilama struji krv kad svojim prstom dotaknem njezin ili se naše noge sretnu pod stolom! Ustuknem kao da sam se opekao, ali me tajna snaga vuče naprijed, a meni se muti u glavi kao da me hvata nesvjestica. A njezina nevinost, oh, njezina čista i netaknuta duša ne sluti kako mene te sitne povjerljivosti muče. Kada pak u razgovoru stavi svoju ruku na moju i privuče se bliže da rajski dah njezinih usta dosiže moje usne – čini mi se da tonem i padam kao da me ošinula munja. (54–55)
Podsjetit ćemo ih kako Wibeau regira na Goetheov roman:
Osim toga, onaj stil! Sve vrvi od srca i duše i sreće i suza. Ne mogu zamisliti da je netko tako govorio, čak ni prije trista godina. Cijeli se aparat sastoji od samih pisama toga nemogućeg Werthera njegovom kopmi kod kuće. Vjerojatno je to trebalo djelovati jezivo originalno i neizmišljeno. (29)
Učenici zatim odgovaraju na ova pitanja:
Učenici će, podijeljeni u grupe, pomažući si dnevnicima čitanja, odnosno bilješkama koje su zapisivali dok su samostalno čitali Goethea i Plenzdorfa, pronaći rečenice iz obaju romana koje se odnose na:
Učenici će na satu u tablice upisivati rečenice iz obaju romana i karakteristike likova koje proizlaze iz njih. Donosimo dio tablice koja se odnosi na djetinjstvo:
I. grupa: Djetinjstvo
| Werther | |
|---|---|
| Primjeri iz teksta | Karakteristike |
| Ure i ure znao bih ovdje sjediti i gledati onamo, prema onoj strani, ponirati radosne duše u šume i doline koje se u sutonu javljahu mome oku tako prijazno, ah, tako prijazno! (87) | kao dječak rado mašta |
| Prisjećao sam se nemira, suza, tuposti čula (kad ti pamet stane) i silnih tjeskoba koje sam u toj rupi podnosio. (87) | škola mu je mrska |
| Tako sam se živo spomenuo kako sam nekoć znao stajati i gledati za strujom, kakove me čudne slutnje salijetahu, kako su pustolovne bile slike predjela kamo teče rijeka i kako sam brzo dopro do granica svoje uobrazilje. (87) | živi uglavnom usamljeno |
| Wibeau | |
|---|---|
| Primjeri iz teksta | Karakteristike |
| – Ako mi tko šta može predbaciti, to ni u kojem slučaju nisi ti! Ni u kojem slučaju čovjek koji se o svom sinu brinuo samo preko dopisnica! (7) | roditelji rastavljeni, otac ne brine o njemu |
| Svakog ti usranog trenutka dođe netko i odmah bi htio saznati ima li čovjek kakav uzor, i koji, ili se triput tjedno o tome mora pisati sastavak. (12) | u školi ga nerviraju mnoge stvari |
| On je izmišljao i kojekakve druge stvari. Na primjer, cijele songove. Tekstove i melodije! Nije uopće bilo instrumenta koji nakon dva dana ne bi svirao. Ili, dobro, nakon tjedan dana. Znao je praviti računala, koja funkcioniraju i danas. Ali najviše vremena proveli smo slikajući. (14) | zanima ga suvremena glazba, računala i slikarstvo |
Evo nekih zaključaka do kojih su učenici I. grupe došli istraživačkim radom:
Nakon što su učenici svih grupa samostalno istražili te osvijetlili portrete Werthera i Wibeaua, zaključili su da su ti likovi, koji pripadaju romanima različitih stilskih formacija, mnogo sličniji no što bi se to moglo na prvi pogled, brzopleto, reći. Upravo su postupci aktualizacije doprinijeli ukidanju zapreka u učeničkom doživljaju Werthera, romantičnog lika, koji srednjoškolce prvenstveno odbija svojim jezičnim izrazom, odnosno patosom. Komparacijom s njima jezično mnogo bližim Wibeauom i Werther postaje, prvenstveno svojim nonkonformizmom i spontanošću, njihov suvremenik. Osim toga, učenici su naučili povijesno prosuđivati književne pojave i uključiti se u tokove suvremene književnosti te razvijati osjećaj za organizirano, sustavno i plansko pristupanje obradi radnog zadatka na tragu razvijanja sposobnosti za samostalnu interpretaciju književnog djela.
Ovim smo primjerima željele pokazati neke od mogućnosti primjene postupaka motivacije i aktualizacije u svrhu omogućavanja uspješnije učeničke komunikacije s književnim djelima koja su ili svojom tematikom (Tijesna zemlja) ili jezičnim i stilskim karakteristikama (Patnje mladog Werthera) udaljeni od učeničkih literarnih interesa.
1 V. Ante Bežen, Znanstveni sustav metodike književnog odgoja i obrazovanja, Školske novine, Zagreb, 1989.
2 Time ne želimo nikako umanjiti prepreke koje proizlaze iz činjenice da su npr. učionice prenatrpane (pre)velikim brojem učenika, da je većina učionica, u doba računala i interneta, daleko od suvremeno opremljenih specijaliziranih učionica, a nastavni programi (pre)opširni i koncepcijski zastarjeli.
3 O tome više u: Mirjana Benjak, Književnost(i) u kontaktu, Suvremena srednjoevropska proza u gimnazijskoj nastavi književnosti, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 2001, str. 69–94. i 135–163.
4 Nastavni programi za gimnazije, Hrvatski jezik za gimnazije, Glasnik ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, posebno izdanje, Zagreb, 1. kolovoza 1995.
5 V. npr. izbor pisaca i djela za 1. razred gimnazije. Teško je zamisliti da će petnaestogodišnjaci s radošću i razumijevanjem pristupiti interpretaciji npr. Rumanca trojskog i Muka svete Margarite.
6 Dragutin Rosandić, Metodika književnog odgoja i obrazovanja, Školska knjiga, Zagreb, 1986, str. 81.
7 Ibidem
8 O. c., 698.
9 O oblikovanju Tijesne zemlje kao lektirne knjige v. u: Mirjana Benjak, Vesna Požgaj Hadži, Postupci motivacije i aktualizacije u metodičkom oblikovanju romana Mate Balote Tijesna zemlja kao lektirne knjige, Zbornik Ivana Mimice, Biblioteka školskog vjesnika, Split, 2003, str. 127–140.
10 Nastavni plan i program za osnovnu školu, Prosvjetni vjesnik, glasilo Ministarstva prosvjete i športa, posebno izdanje, br. 2, godina I, lipanj 1999.
11 Taj materijal možemo (motivacijski) nasloviti »Da vam olakšamo čitanje«, a sastoji se od ovih dijelova: a) »Svijet Balotina književnog stvaralaštva«, b) »Što je potrebno znati o romanu Tijesna zemlja prije čitanja«, c) »Kronološki pregled Balotina života i stvaranja te društveno-povijesnih i kulturnih zbivanja« te d) »Kako čitati Tijesnu zemlju«.
12 Dragutin Rosandić, Metodika književnog odgoja i obrazovanja, Školska knjiga, Zagreb, 1986, str. 474–475.
13 Prikaz cjelovitog metodičkog modela nalazi se u: Mirjana Benjak, Silvo Fatur, Šolska ura z Wertherjem, Zavod Republike Slovenije, Ljubljana, 1998.