Sadržaj Prethodno poglavlje Iduće poglavlje

5. Peta jedinica ishoda učenja: doba građanskih revolucija (od 1750. do 1914. godine)

Ovo povijesno razdoblje obilježila su tri međusobno povezana događaja: industrijska revolucija, građanske revolucije i uspostava europske dominacije na gotovo cijelom svijetu. Nagli uspon Europe i velike promjene u njezinom gospodarskom, društvenom, kulturnom i znanstvenom razvoju tijekom 19. stoljeća imaju svoje korijene u prosvjetiteljstvu 18. stoljeća i u nizu znanstvenih otkrića koja su uslijedila u tom vremenskom razdoblju. Na političkom planu ovo razdoblje omeđuju dva velika događaja. Na početku razdoblja to je američki rat za neovisnost, koji dovodi do proglašenja samostalnosti 13 engleskih kolonija u sjevernoj Americi, a po njegovu isteku to je Prvi svjetski rat, dotada najveći ratni sukob u povijesti. U tim granicama to je ujedno i vrijeme najvišeg uspona europske civilizacije, uspona čije će se negativne posljedice pokazati već u prvim desetljećima 20. stoljeća.

Znanstvena i industrijska revolucija, što su započele u Zapadnoj Europi sredinom 18. stoljeća dostigle su svoj puni zamah u SAD-a krajem 19. stoljeća, a zahvatile su sva područja ljudskog privređivanja: industrijsku proizvodnju, poljoprivredu i promet, što će sve zajedno imati nesagledive posljedice na cjelokupan razvoj čovječanstva u narednim stoljećima. Korištenje novog izvora energije – pare, koja je neovisno o ljudskim mišićima, vjetru i rijekama pokretala divovske strojeve, kao i dobivanje koksa kao goriva brzo su i drastično mijenjali dotadašnji način proizvodnje i života ljudi. Kao posljedica tog procesa nastaju tvornice i veliki industrijski gradovi, stvara se industrijsko radništvo i njihovi pokreti, razvijaju se moderno građansko društvo, nacije, nove nacionalne države i kolonijalna carstva. Industrijalizacija je bila posljedica stoljetnog razvitka gospodarstva u cijelom svijetu, a taj proces je uključio složene gospodarske i financijske veze među društvima u pojedinim državama Europe i svijeta. Svijet se povezao u jedinstveno tržište. Izum parnog stroja, parobroda i lokomotive, a kasnije telegrafa i telefona, promijenio je svjetsku komunikaciju tog razdoblja. Vrijeme i novac potrebni za prijevoz roba, poruka ili ljudi preko oceana i kontinenata drastično su se smanjili. Industrijalizacija je mobilizirala ogroman broj radnika koji su selili iz sela u gradove, iz jedne države u drugu, te s jednog kontinenta na drugi. Naime, industrijalizacija i urbanizacija nisu se odvijale istodobno u svim europskim zemljama. Veliki dijelovi istočne i srednje Europe, Skandinavije, južne i jugoistočne Europe ostali su izvan tokova znanstvene i industrijske revolucije. Stoga su stanovnici tih zemalja intenzivno migrirali u druge razvijenije države. Osim toga, migracije su uzrokovali ratovi, političke i vjerske borbe, kronično tegoban život i glad zbog siromaštva zemlje i težnja za boljim životom. Europu je tako tijekom 19. stoljeća napustilo više od 55 milijuna ljudi. Europski migranti na drugim kontinentima stvorili su nove granice kolonijalnih naselja i u sjevernoj i u južnoj hemisferi, a Kinezi, Indijci i drugi Azijci selili su u jugoistočnu Aziju i obje Amerike. Međunarodna trgovina je cvjetala i doslovno nije bilo društva na svijetu na koje nije utjecalo svjetsko tržište. Posljedica tog napretka u komunikaciji, migracijama i trgovini bio je porast svjetske populacije koja se povećavala brže nego u ijednom prethodnom razdoblju, prisiljavajući ljude gotovo svagdje da eksperimentiraju s novim načinima organizacije kolektivnog života. Pojavila su se različita socijalistička učenja i radnički pokreti koji su tražili poboljšanje svog ekonomskog i društvenog položaja.

Nove ideologije druga su velika značajka ovog razdoblja. Američka i francuska revolucija ponudile su svijetu snažnu ideju narodnog suvereniteta, neotuđivih prava i nacionalizma. Pretvaranje ovih ideja u političke pokrete imalo je učinak mobilizacije ogromnog broja običnih ljudi u sudjelovanju u javnom životu i u borbu za bolju budućnost za sve ljude. Liberalni, ustavni i nacionalni ideali inspirirali su brojne reformske pokrete za neovisnost i revolucije koji su izbijali u cijelom ovom razdoblju, u različitim dijelovima svijeta. U isto to vrijeme konzervativne političke i društvene snage nastojale su potkopati i ograničiti učinak ovih demokratskih pokreta i revolucija. Demokratizacija društva i nacionalizam pojačali su društvenu moć pojedinih zapadnoeuropskih država koje su zatim povećale svoju dominaciju u svjetskim događajima.

Početkom 19. stoljeća moćne europske države kontrolirale su oko 35% svjetske kopnene površine, da bi do 1914. godine dominirale na 84% svjetskog teritorija. Europska ekspanzija u svijetu zadobila je tri osnovna oblika: 1. narodi europskog porijekla proširili su kolonijalne posjede i naselja u mnogim dijelovima svijeta istjerujući ili asimilirajući starosjedilačko stanovništvo; 2. europske države i trgovačka poduzeća stvorili su znatnu ekonomsku dominaciju na pojedinim područjima svijeta, naročito u Latinskoj Americi i Kini, a Japan i SAD također su se priključili toj ekonomskoj ekspanziji; 3. u drugoj polovici 19. stoljeća najmoćnije europske države upustile su se u „novi imperijalizam“, tj. u natjecanje u uspostavi ekonomske dominacije u područjima Azije i Afrike koja još nisu bila pod kolonijalnom upravom.

Masovna proizvodnja novog oružja povezana s revolucijom u transportu i komunikaciji omogućila je taj „novi imperijalizam“. Pod rastućim pritiskom europske vojne snage i promjena u svjetskoj ekonomiji vladajuće elite u azijskim i afričkim državama organizirale su reformske pokrete koji su prihvatili i proveli neke od ideja i programa demokratske revolucije. Istodobno, pojedini narodi Afrike, Azije i Latinske Amerike pružaju oružani otpor europskoj hegemoniji. Kako se približavao Prvi svjetski rat, kolonijalna društva su, umjesto konsolidacije i sigurnosti, sve više karakterizirale ubrzane društvene promjene i nove snage otpora.

Teritorij hrvatskih zemalja je do pada Mletačke Republike 1797. godine bio podijeljen između Habsburške Monarhije i Venecije. Hrvatska je nakon povlačenja Osmanlija zadržala poseban državnopravni položaj prema Ugarskoj, a Ugarskom pragmatičkom sankcijom proglašena je nerazdruživim dijelom šire Ugarske, a s njome i Habsburške Monarhije u cjelini. Reforme austrijskog dvora u drugoj polovici 18. stoljeća služile su modernizaciji zastarjelog staleškog sistema, pa su kao takve značile nesumnjiv napredak, ali je uz to slijedila centralizacija i germanizacija javnog života, što se negativno odrazilo na narode koji su živjeli u rubnim dijelovima monarhije i što je odredilo njihov daljnji gospodarski i društveni razvoj. Naime, gospodarstvo u monarhiji bilo je potpuno podređeno interesima metropole, pa Hrvatska nije raspolagala nikakvim mogućnostima za slobodan gospodarski i društveni razvoj. Ista je situacija u obalnim hrvatskim zemljama pod mletačkom vlašću. Hrvatsko-slavonska vojna krajina zbog militarizacije bila je izolirana od većine gospodarskih tokova u preostalom dijelu monarhije i stanovništvo se, uz poljoprivredu, bavilo uglavnom trgovinom. Nakon Berlinskog kongresa sve su se hrvatske zemlje našle najzad okupljene pod vlašću Habsburgovaca, ali su ratovi koje je Austrija s povremenim prekidima vodila protiv francuskih revolucionara i Napoleona više od dva desetljeća, ostavili za sobom teške posljedice u daljnjem gospodarskom i društvenom razvoju hrvatskih zemalja. Pokušaji da se stvore ekonomski i institucionalni uvjeti za demokratizaciju i modernizaciju društva, koje su se nezaustavljivo širile Europom tijekom 19. stoljeća, uglavnom su propadali. Feudalni društveni odnosi – u kojima je slabo građanstvo s naporom sebi probijalo put, a seljaci sputani kmetskim obvezama – nisu još dopuštali da ovi pokušaji naiđu u hrvatskom društvu na potreban odjek. Ipak, hrvatsko plemstvo unatoč svemu održava i njeguje političku svijest o jedinstvu hrvatskih zemalja, a hrvatska inteligencija, svjetovna i duhovna, pokazuje porast interesa za jezična i kulturna pitanja. Oni će zajedno utjecati na dozrijevanje otpora centralističkim težnjama Austrije i Mađara u drugoj polovici 19. stoljeća, a s kojim počinje proces stvaranja moderne hrvatske nacije.

Tijek proučavanja

  1. Učenici će razumjeti kako su francuski enciklopedisti svojim idejama pridonijeli širenju građanskih revolucija i u ime razuma suprotstavili se vlasti apsolutne monarhije i rušili njezin autoritet i tradiciju.
  2. Učenici će razumjeti različite „–izme“ (nacionalizam, liberalizam, kapitalizam, imperijalizam, kolonijalizam, socijalizam, komunizam) koji su zaokupljali društva toga vremena istražujući ih unutar povijesnog konteksta. Na početku 20. stoljeća narodi zapadne Europe dominirali su svjetskim poslovima.
  3. Proučavajući ovo razdoblje učenici će pokušati odgovoriti na neka od temeljnih pitanja suvremenog svijeta kao što su: Kako je relativno malen broj država u zapadnoj Europi uspio stvoriti takvu hegemoniju nad većim dijelom svijeta? Koje su bile njezine slabosti i zašto se nije održala?
  4. Proces konstituiranja moderne hrvatske nacije koji je počeo u tom razdoblju nije nastao sam po sebi, već je potpuno uronjen u kontekst europskih i svjetskih zbivanja i promjena. Kako bi razumjeli ta zbivanja, učenici moraju stvoriti povijesnu perspektivu i promatrati taj dugotrajni proces u kontinuitetu jer on traje i danas.

5.1. Prva programska razina složenosti (minimalna)

Četverogodišnja strukovna srednja škola: dvije godine učenja – prva godina 2/70; druga godina 1/35 = inačica B; trogodišnja strukovna srednja škola: dvije godine učenja – prva godina 1/35 i druga godina 1/35 = inačica C; jedna godina učenja 2/70.

Nastavne cjeline (moduli)

1. Doba građanskih revolucija

  1. Uspon građanskog društva i građanske revolucije u Europi
  2. Narodni preporodi u Hrvatskoj
  3. Hrvatska između Austrije i Ugarske – teritorijalna integracija i stvaranje moderne nacije

2. Modernizacija Hrvatske

  1. Počeci industrijskog razvoja i iseljavanje iz Austro-Ugarske Monarhije u prekomorske zemlje
  2. Znanost, kultura i umjetnost u Hrvatskoj

Inačica C – dodatak

1. Opća kriza modernog svijeta – problemi industrijalizacije, demokracije i nacionalnosti

  1. Politički odnosi, savezi i sukobi europskih država
  2. Europska kultura između historicizma i novih izražajnih oblika

Ishodi učenja

1. Ciljevi i ishodi učenja na općoj razini

(objavljeno u službenom dokumentu)

Naziv Doba građanskih revolucija
Razina 2
Obujam 0,5–1
Cilj jedinice ishoda učenja Učenik će biti sposoban razumjeti tri međusobno povezana povijesna procesa na hrvatskom prostoru: formiranje modernih nacija, kapitalističkog gospodarstva i moderne znanosti i kulture u europskom kontekstu.
Ishodi učenja
  1. Identificirati promjene u Europi, svijetu i Hrvatskoj u razdoblju globalne trgovine i europske premoći.
  2. Razmotriti proces teritorijalne integracije i formiranja moderne hrvatske nacije u europskom kontekstu.
  3. Objasniti jačanje građanstva i pojavu radništva u kontekstu razvoja kapitalističkog gospodarstva.
  4. Raspraviti intelektualna kretanja i kulturne promjene u Hrvatskoj na prijelazu stoljeća.
  5. Ustanoviti uzroke, pravce i posljedice prekooceanskih migracija do početka 20. stoljeća.
  6. Opisati zbivanja u Hrvatskoj i njezinom širem okruženju uoči Prvoga svjetskog rata.
Uvjeti u kojima se stječu kompetencije Četverogodišnja strukovna srednja škola: dvije godine učenja – prva godina 2/70; druga godina 1/35 = inačica B; trogodišnja strukovna srednja škola: dvije godine učenja – prva godina 1/35 i druga godina 1/35 = inačica C; jedna godina učenja 2/70.

2. Ciljevi i ishodi učenja na srednjoj razini

(izrađuje ih nastavnik u tematskim pripremama)

Naziv Doba građanskih revolucija
Razina 2
Obujam 0,5–1
Cilj modula jedinice ishoda učenja Učenik će biti sposoban razumjeti tri međusobno povezana povijesna procesa na hrvatskom prostoru: formiranje modernih nacija, kapitalističkog gospodarstva i moderne znanosti i kulture u europskom kontekstu.
Ishodi učenja
  1. Identificirati promjene u europskim društvima u razdoblju uspona građanstva i građanskih revolucija.
  2. Objasniti ekonomsko i društveno zaostajanje hrvatskih zemalja u odnosu na zemlje zapadne Europe krajem 18. i u prvoj polovici 19.stoljeća.
  3. Opisati Hrvatski narodni preporod i rubne preporodne pokrete u kontekstu oblikovanja modernih europskih nacija.
  4. Razlikovati političke programe i borbe od socijalnih programa u hrvatskim zemljama tijekom 19. stoljeća.
  5. Usporediti zahtjeve revolucionara u Austriji, Ugarskoj i hrvatskim zemljama 1848/49. godine.
  6. Povezati zahtjeve revolucionara iz 1848. godine sa zbivanjima u Habsburškoj Monarhiji 1867/68.
  7. Usporediti gospodarski i društveni razvoj Istre i Dalmacije s razvojem Rijeke, unutrašnje Hrvatske i Slavonije od nagodbe 1868. do početka Prvoga svjetskog rata.
  8. Objasniti početke industrijskog razvoja u Hrvatskoj i iseljavanje iz Austro-Ugarske Monarhije u prekomorske zemlje.
  9. Analizirati odluke Berlinskog kongresa i položaj Bosne i Hercegovine u Austro-Ugarskoj Monarhiji do početka Prvoga svjetskog rata.
  10. Raspraviti znanstvena postignuća, kulturne promjene i umjetničke trendove u Hrvatskoj na prijelazu stoljeća.
Uvjeti u kojima se stječu kompetencije Četverogodišnja strukovna srednja škola: dvije godine učenja – prva godina 2/70; druga godina 1/35 = inačica B; trogodišnja strukovna srednja škola: dvije godine učenja – prva godina 1/35 i druga godina 1/35 = inačica C; jedna godina učenja 2/70.

3. Mogući ishodi učenja u pripremi za nastavnu jedinicu

(izrađuje ih nastavnik)

Naziv Doba građanskih revolucija
Razina 2
Obujam 1
Cilj nastavne jedinice (blok sat) Učenik će biti sposoban objasniti procese koji čine osnovu preporodnih pokreta u hrvatskim zemljama, Austriji i Ugarskoj u prvoj polovici 19. stoljeća.
Ishodi učenja (5–7)
  1. Razlučiti promjene u Europi u razdoblju uspona građanskog društva i građanskih revolucija uz pomoć slike i teksta.
  2. Objasniti politički položaj pojedinih naroda i njihovih zemalja u Habsburškoj Monarhiji nakon Bečkog kongresa, služeći se povijesnim zemljovidom.
  3. Razmotriti zahtjeve preporodnog pokreta u hrvatskim zemljama, služeći se povijesnim izvorima: Bansko pismo od 25. travnja 1848; Iz Proglasa Ljudevita Gaja.
  4. Usporediti Hrvatski narodni preporod i rubne preporodne pokrete u kontekstu oblikovanja modernih europskih nacija, koristeći se geografskim kartama i povijesnim zemljovidima.
  5. Izdvojiti pet ključnih događaja i postignuća preporodnih pokreta, služeći se kronološkom tablicom.
Uvjeti u kojima se stječu kompetencije Četverogodišnja strukovna srednja škola: dvije godine učenja – prva godina 2/70; druga godina 1/35 = inačica B; trogodišnja strukovna srednja škola: dvije godine učenja – prva godina 1/35 i druga godina 1/35 = inačica C; jedna godina učenja 2/70.

Temeljna povijesna znanja (standard 1 za minimalnu razinu složenosti)

  1. Poznavanje najvažnijih činjenica, datuma i povijesnih osoba
  2. Poznavanje temeljnih povijesnih pojmova i procesa.

1. Temeljni pojmovi

Manufaktura, industrijska revolucija, tvornica, nacija, nacionalni pokret, nacionalizam, socijalizam, liberalizam, kapitalizam, kolonijalizam, imperijalizam, historicizam, realizam, romantizam, secesija, aneksija i centralizacija.

2. Najvažnije činjenice, datumi i povijesne osobe

  1. Vremensko trajanje: od oko 1750. do1914. godine.
  2. Najvažniji centri znanosti, školstva, kulture i gospodarstva: Beč, Budim, (od 1873. Budimpešta), Prag, Zagreb, Rijeka i Split.
  3. Narodi i države: Nijemci, Austrijanci, Talijani, Česi, Slovaci, Mađari, Hrvati, Slovenci, Srbi, Muslimani (Bošnjaci), Turci, Osmansko Carstvo, Austro-Ugarska Monarhija (od 1867), Talijanska Kraljevina, Francuska i Njemačko Carstvo.
  4. Najvažniji povijesni procesi: počeci industrijskog razvoja, prosvjetiteljstvo i uspon građanskog društva, građanske revolucije, Hrvatski narodni preporod i rubni preporodni pokreti u Hrvatskoj, teritorijalna integracija i stvaranje moderne hrvatske nacije, iseljavanje u prekomorske zemlje, nova strujanja u znanosti i novi stilovi u umjetnosti (romantizam, historicizam, secesija).
  5. Najvažniji događaji: 1789. – Deklaracija o pravima čovjeka i građanina; 1797. – ukinuta Mletačka Republika; 1808. – ukinuta Dubrovačka Republika; 1830. i 1835. – izdana Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja i Danica – početak preporodnog pokreta u Hrvatskoj; 1848/49. – revolucije u Europi i Habsburškoj Monarhiji; 1861. – saziv Hrvatskog sabora – začetak hrvatskih političkih stranaka; 1867. – Austro-ugarska nagodba; 1868. – Hrvatsko-ugarska nagodba; 1878. – Berlinski kongres – okupacija Bosne i Hercegovine; 1881. – ukidanje Vojne krajine; 1903. – narodni pokret u Hrvatskoj – kraj Khuenovog banovanja; 1908. – aneksija Bosne i Hercegovine.
  6. Važnije povijesne osobe: Napoleon Bonaparte, Franjo Josip I. Habsburški, Ljudevit Gaj, Mihovil Pavlinović, Juraj Dobrila, Josip Jelačić, Ivan Mažuranić, Károly Khuen-Héderváry, Nikola Tesla, August Šenoa, Ivan Zajc, Franjo Rački, Vlaho Bukovac i Antun Gustav Matoš.
  7. Važniji izumi: parni stroj, parobrod, lokomotiva, željeznička pruga, telegraf, automobil, telefon, fotografija, proizvodna čelika, dizel motor, automobil, naftna industrija, električna energija, kemijska industrija, ratna industrija, prva novinska agencija i prva svjetska gospodarska izložba.
  8. Važnija znanstvena i kulturna dostignuća: Teorija prirode filozofije (Ruđer Bošković), Društveni ugovor (J.J. Rousseau), O porijeklu vrsta i Porijeklo čovjeka (C. Darwin), Disertacija (J. Drašković), Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja (Lj. Gaj), osnovani Matica ilirska, Narodni muzej, kazalište i Akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

5.2. Druga programska razina (srednja)

Dvije godine učenja – prva godina 2/70 i druga godina 2/70 = inačica A; tri godine učenja – prva godina 2/70, druga godina 2/70 i treća godina 2/70.

Nastavne cjeline (moduli)

1. Uzroci i posljedice građanskih revolucija krajem 18. i početkom 19. stoljeća

  1. Doba razuma
  2. Američka i francuska revolucija

2. Uzroci i posljedice industrijske i agrarne revolucije 18. i 19. stoljeća

  1. Industrijalizacija i modernizacija
  2. Uspon SAD-a do svjetske sile

3. Promjene u euroazijskim društvima u razdoblju svjetske trgovine i porasta europske moći

  1. Osmansko Carstvo i Rusija u 19. stoljeću
  2. Kina i Japan u 19. stoljeću

4. Primjeri nacionalizma,izgradnje država i društvenih reformi u Europi od 1830. do 1914.

  1. Europa između restauracije i revolucije
  2. Europa u doba nacionalizma i radničkog pokreta

5. „Novi imperijalizam“ moćnih nacionalnih država od 1850. do 1914. i važniji globalni trendovi

  1. Svijet u razdoblju „novog imperijalizma“
  2. Porast stanovništva i prekooceanske migracije
  3. Građanska kultura od romantizma do moderne

6. Teritorijalna integracija hrvatskih zemalja i stvaranje moderne hrvatske nacije

  1. Hrvatski narodni preporod
  2. Hrvatska između Austrije i Ugarske

7. Opća kriza modernog svijeta – problemi industrijalizacije, demokracije i nacionalnosti

  1. Politički odnosi, savezi i sukobi europskih država
  2. Revolucionarni pokreti u svijetu početkom stoljeća
  3. Europska kultura između historicizma i novih izražajnih oblika

Ishodi učenja

1. Ciljevi i ishodi učenja na općoj razini

(objavljeno u službenom dokumentu)

Naziv Doba građanskih revolucija
Razina 3
Obujam 1,5
Cilj jedinice ishoda učenja Učenik će biti sposoban razumjeti tri međusobno povezana povijesna procesa u Europi, svijetu i Hrvatskoj: znanstvenu i industrijsku revoluciju, građanske revolucije i uspostavu europske dominacije u svijetu.
Ishodi učenja
  1. Raščlaniti uzroke i posljedice građanskih revolucija krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća.
  2. Objasniti uzroke i posljedice industrijske i agrarne revolucije.
  3. Istražiti kako su liberalizam i socijalističke ideje utjecale na promjene u europskim državama i Hrvatskoj.
  4. Ocijeniti kako se razvoj znanosti i tehnologije odrazio na intelektualna kretanja i kulturne promjene u 19. stoljeću.
  5. Identificirati promjene euroazijskim carstvima u razdoblju globalne trgovine i europske premoći.
  6. Ustanoviti uzroke, pravce i posljedice prekooceanskih migracija Hrvata i ostalih naroda do početka 20. stoljeća.
  7. Protumačiti proces teritorijalne integracije i formiranja hrvatske i ostalih nacija u drugoj polovici 19. stoljeća.
  8. Raspraviti o promjenama i sukobima u Europi i svijetu u razdoblju „novog imperijalizma“.
Uvjeti u kojima se stječu kompetencije Četverogodišnja srednja strukovna škola: dvije godine učenja – prva godina 2/70 i druga godina 2/70 = inačica A; tri godine učenja – prva godina 2/70, druga godina 2/70 i treća godina 2/70.

2. Ciljevi i ishodi učenja na srednjoj razini

(izrađuje ih nastavnik u tematskim pripremama)

Naziv Doba građanskih revolucija
Razina 3
Obujam 1,5
Cilj modula jedinice ishoda učenja Učenik će biti sposoban razumjeti tri međusobno povezana povijesna procesa u Europi, svijetu i Hrvatskoj: znanstvenu i industrijsku revoluciju, građanske revolucije i uspostavu europske dominacije u svijetu.
Ishodi učenja (5–10)
  1. Objasniti kako su ideje Montesquieua, Voltairea i Rousseaua utjecale na politička zbivanja u sjevernoj Americi i Francuskoj u drugoj polovici 18. stoljeća.
  2. Raščlaniti uzroke i posljedice građanskih revolucija u engleskim kolonijama u sjevernoj Americi i Francuskoj.
  3. Razlučiti uzroke i posljedice industrijske i agrarne revolucije s osvrtom na uspon SAD-a do svjetske sile.
  4. Identificirati promjene euroazijskim carstvima u razdoblju globalne trgovine i europske premoći na primjeru Osmanskog Carstva i Rusije.
  5. Analizirati slabljenje političke i ekonomske moći Kine i otvaranje i
  6. industrijalizaciju Japana u 19. stoljeću.
  7. Obrazložiti kako je restauracija monarhija utjecale na zbivanja u pojedinim europskim zemljama 1830. i 1848/49.
  8. Povezati pojmove: nacija, nacionalni pokret, nacionalizam, nacionalna država i revolucija u priču o postanku nacionalne države na primjeru jedne europske države.
  9. Povezati motive i uzroke „novog imperijalizma“ i karakter otpora kolonijalnih naroda.
  10. Ustanoviti uzroke, pravce i posljedice prekooceanskih migracija pojedinih europskih naroda do početka 20. stoljeća.
  11. Utvrditi osnovna obilježja građanske kulture koja se razvijala tijekom 19. i početkom 20. stoljeća kroz različite umjetničke stilove.
  12. Objasniti političke odnose, saveze i sukobe europskih država početkom 20. stoljeća.
  13. Identificirati karakter revolucionarnih pokreta u Europi i svijetu početkom 20. stoljeća.
  14. Istražiti kako su se industrijalizacija i nacionalni pokreti u zapadnoeuropskim državama odrazili na zbivanja u Hrvatskoj u razdoblju političkih i društvenih reformi (1830. do 1914. godine).
  15. Objasniti sukobe i neslaganja u procesu formiranja hrvatske i ostalih nacija u Austro-Ugarskoj Monarhiji krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
  16. Raspraviti znanstvena postignuća, kulturne promjene i umjetničke trendove u Hrvatskoj na prijelazu stoljeća.
Uvjeti u kojima se stječu kompetencije Četverogodišnja srednja strukovna škola: dvije godine učenja – prva godina 2/70 i druga godina 2/70 = inačica A; tri godine učenja – prva godina 2/70, druga godina 2/70 i treća godina 2/70.

3. Mogući ishodi učenja u pripremi za nastavnu jedinicu

(izrađuje ih nastavnik)

Naziv Doba građanskih revolucija
Razina 3
Obujam 1,5
Cilj nastavne jedinice (blok sat) Učenik će biti sposoban objasniti sličnosti i razlike američkog rata za neovisnost i velike francuske građanske revolucije.
Ishodi učenja (5–7)
  1. Usporediti razvoj društva i težnje pojedinih slojeva u engleskim kolonijama i Francuskoj uoči revolucije, služeći se grafičkim prikazom i tekstom iz udžbenika.
  2. Načiniti skicu tijeka i trajanja dviju revolucija s po tri ključna događaja, služeći se priloženim tekstom.
  3. Objasniti temeljne rezultate i promjene u dvjema državama, služeći se priloženom tablicom i povijesnim izvorima.
Uvjeti u kojima se stječu kompetencije Četverogodišnja srednja strukovna škola: dvije godine učenja – prva godina 2/70 i druga godina 2/70 = inačica A; tri godine učenja – prva godina 2/70, druga godina 2/70 i treća godina 2/70.

Temeljna povijesna znanja (standard 1 za srednju razinu složenosti)

  1. Poznavanje najvažnijih činjenica, datuma i povijesnih osoba
  2. Poznavanje temeljnih povijesnih pojmova i procesa.

1. Temeljni pojmovi

Manufaktura, industrijska revolucija, tvornica, nacija, nacionalni pokret, revolucija, ropstvo, nacionalizam, kapitalizam, socijalizam, komunizam, liberalizam, demokracija, kolonijalizam, politička stranka, politička prava, socijalna prava, aneksija, secesija, centralizacija, historicizam, realizam, romantizam i secesija.

2. Najvažnije činjenice, datumi i povijesne osobe

  1. Vremensko trajanje: od oko 1750. do 1914. godine.
  2. Najvažniji centri znanosti, školstva, kulture i gospodarstva: London, Boston, Washington, New York, Pariz, Amsterdam, Berlin, Petrograd, Beč, Budim (od 1873. Budimpešta), Prag, Zagreb, Rijeka i Split.
  3. Narodi i države: Englezi, Francuzi, Nijemci, Austrijanci, Talijani, Česi, Slovaci, Mađari, Hrvati, Slovenci, Srbi, Muslimani (Bošnjaci), Turci, Kinezi, Indijci, Japanci, Osmansko Carstvo, Austro-Ugarska Monarhija, Talijanska Kraljevina, Francuska i Njemačko Carstvo.
  4. Najvažniji povijesni procesi: industrijska, agrarna revolucija, migracije stanovništva, građansko društvo, građanske revolucije, stvaranje političkih stranaka, pojava radničkog pokreta, štrajkovi radnika, jačanje imperijalizma, otpor kolonija, stvaranje političkih saveza među državama; hrvatski narodni preporod, rubni preporodni pokreti u Habsburškoj Monarhiji, teritorijalna integracija, stvaranje moderne hrvatske nacije, nova strujanja u znanosti i novi stilovi u umjetnosti (romantizam, historicizam, secesija).
  5. Najvažniji događaji: 1776. – Deklaracija neovisnosti; 1789. – Deklaracija o pravima čovjeka i građanina; 1781. – prvi Ustav SAD-a; 1791. – prvi Ustav Francuske; 1797. – ukinuta Mletačka Republika; 1804. – Napoleon se proglasio carem Francuske – kraj građanske republike; 1808. – ukinuta Dubrovačka Republika; 1815. – Bečki kongres; 1878. – Berlinski kongres; 1830. i 1835. izdana Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja i Danica – početak preporodnog pokreta u Hrvatskoj; 1848/49. – revolucije u Europi i Habsburškoj Monarhiji; 1861. – saziv Hrvatskog sabora – začetak hrvatskih političkih stranaka; 1867. – Austro-ugarska nagodba; 1868. – Hrvatsko-ugarska nagodba; 1873. – revizija Nagodbe; 1881. – ukidanje Vojne krajine; 1903. – narodni pokret u Hrvatskoj – kraj Khuenovog banovanja; 1908. – aneksija Bosne i Hercegovine.
  6. Važnije povijesne osobe: George Washington, Thomas Jefferson, Luj XVI, Napoleon Bonaparte, Franjo Josip I. Habsburški, Giuseppe Mazzini, Otto von Bismarck, Ljudevit Gaj, Mihovil Pavlinović, Juraj Dobrila, Josip Jelačić, Ivan Mažuranić, Károly Khuen-Héderváry, August Šenoa, Nikola Tesla, Ivan Zajc, Franjo Rački, Vlaho Bukovac i Antun Gustav Matoš.
  7. Važniji izumi: parni stroj, parobrod, lokomotiva, željeznička pruga, telegraf, automobil, telefon, fotografija, proizvodnja čelika, dizel motor, naftna industrija, električna energija, kemijska industrija, ratna industrija, prva novinska agencija i prva svjetska gospodarska izložba.
  8. Važnija znanstvena i kulturna dostignuća: Teorija prirode filozofije (Ruđer Bošković), Društveni ugovor (J.J. Rousseau), O porijeklu vrsta i Porijeklo čovjeka (C. Darwin), Disertacija (J. Drašković), Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja (Lj. Gaj), osnovani Matica ilirska, Narodni muzej, kazalište i Akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

5.3. Sposobnost povijesnoga mišljenja (standard 2 za prvu i drugu programsku razinu složenosti)

Standard 2 uključuje razvijanje pet vještina, a svaka od njih ima indikatore (pokazatelje) postignuća, i to:

1. Vještina kronološkog mišljenja

U srednjim strukovnim školama učenici će biti sposobni:

  1. Izračunati vrijeme u milijunima, tisućljećima, stoljećima, desetljećima od čvrstih točaka u sistemu kalendara: pr. Krista (pr. Kr.) i poslije Krista (AD) i usporediti s čvrstim točkama drugih sustava kalendara poput rimskog (753. g. pr. Kr.), muslimanskog (622. g.) ili nekog drugog.
  2. Izraditi višeslojne usporedbene tablice na temelju raspoloživih podataka.
  3. Odrediti vremenski slijed povijesnih događaja u široko definiranim povijesnim erama, iz nacionalne povijesti, povijesti Europe i svijeta.
  4. Interpretirati podatke predočene u vremenskim lentama tako da se odredi kada su se prijelomni događaji zbivali i što se u isto vrijeme događalo na drugim mjestima.
  5. Objasniti povijesni kontinuitet i promjenu na primjerima povijesnog razvoja i trajanja određenog povijesnog procesa u široko definiranom povijesnom razdoblju.
  6. Usporediti alternativne modele periodizacije utvrđujući organizacijska načela na kojima se temelje.

2. Vještina razumijevanja povijesne priče

U srednjim strukovnim školama učenici će biti sposobni:

  1. Identificirati glavno pitanje povijesne priče koja se odnosi na svrhu, perspektivu ili stajalište iz kojega je izvedena.
  2. Prikazati povijesne perspektive u literarnim i povijesnim pričama uzevši u obzir živote pojedinaca, njihove vrednote i poglede unutar povijesnog konteksta (u vremenu i prostoru u kojem su živjeli, a ne iz današnje perspektive).
  3. Interpretirati pročitane podatke na povijesnim i geografskim zemljovidima, uključujući specifične karakteristike prostora i vremena koje su utjecale na tijek događaja ondje gdje i kada su se dogodili.
  4. Interpretirati uočene zemljopisne simbole, zemljopisna mjerila i indikatore smjerova kako bi se određeni povijesni događaji interpretirali na temelju geografskih svojstva i ambijenta u kojim su se dogodili.
  5. Interpretirati uočene vizualne i brojčane podatke predstavljene u statističkim tablicama, histogramima, dijagramima i lentama vremena.
  6. Interpretirati uočene vizualne podatke predstavljene na povijesnim fotografijama, slikama i crtežima.

3. Vještina analize povijesnih događaja i njihova interpretacija

U srednjim strukovnim školam učenici će biti sposobni:

  1. Utvrditi primarne i sekundarne izvore koje je koristio autor i formulirati analitička pitanja s kojima se ispituje vjerodostojnost podataka i utvrđuju svrha i stajališta s kojih je priča napisana u dokumentima i povijesnim pričama.
  2. Analizirati povijesne priče kako bi se utvrdile činjenice koje je autor pružio i vrednovati vjerodostojnost generalizacije ili interpretacije koju je autor predočio na temelju dokaza koje je skupio.
  3. Analizirati i konstruirati uzročno-posljedičnu analizu uzevši u obzir dva ili više faktora koji su pridonijeli povijesnom događaju.
  4. Prepoznati povijesne zaključke koji su podložni promjeni na temelju novootkrivenih izvora i novih interpretacija.
  5. Ocijeniti važnost pojedinca u povijesti i njegovih individualnih izbora i akcija.
  6. Kritički vrednovati predočene dokaze koji se temelje na primarnim i sekundarnim izvorima i uočiti opasnost uspostavljanja analogije, ne uzimajući u obzir različite uvjete određenog vremena i prostora.

4. Vještina povijesnog istraživanja

U srednjim strukovnim školama učenici će biti sposobni:

  1. Utvrditi ključna pitanja o određenim povijesnim dokumentima: a) tko ih je načinio, kada, kako i zašto; b) što nam dokument govori o osobama koje su ga sastavile; c) što trebamo još pronaći kako bi mogli „ispričali priču“ o dokumentu, ljudima i događajima koji su s njim povezani.
  2. Pronaći određene povijesne podatke koristeći se različitim primarnim i sekundarnim izvorima (materijalni ostaci, slike, fotografije, filmovi, dokumenti, časopisi i knjige).
  3. Načiniti izvještaj o povijesnom kontekstu na temelju podataka iz povijesnih izvora (materijalnih, pisanih i slikovnih).
  4. Ispitati povijesne zaključke da bismo utvrdili čiji glasovi nedostaju u priči i objasniti razloge njihova izostajanja.

5. Vještina analize vrijednosnih povijesnih tema i donošenje odluka

U srednjim strukovnim školama učenici će biti sposobni:

  1. Ispitati probleme s kojima su se ljudi u prošlosti susretali i to analizom njihovih vrijednosti, interesa, perspektiva i stajališta, zatim analizirati učinke njihovih izbora i odluka kao i moguće opcije u tom vremenu i na tom mjestu. Npr. kako su pojedinci i društva poboljšavala svoj život unapređivanjem oruđa, prilagođavanjem okolišu i prilagođavanjem okoliša njihovim potrebama.
  2. Identificirati vrijednosti i religijska uvjerenja osoba u različitim kulturama i civilizacijama, te procijeniti utjecaj prirode, gospodarstva i načina života te dugoročne i kratkoročne posljedice njihovih vjerovanja.
  3. Razlikovati odgovarajuće povijesne analogije od neodgovarajućih analogija i to kritičkom prosudbom paralela između današnje situacije i one u prošlosti.
  4. Utvrditi doprinos pojedinih naroda razvoju drugih kultura i civilizacija, potom analizirati putove i granice širenja i međusobnog utjecaja pojedinih dostignuća te njihove posljedice na život čovjeka.

5.4. Primjeri provjere i vrednovanja (za minimalnu i srednju programsku razinu složenosti)

Učenik će biti sposoban:

  1. Načiniti ljestvicu uzroka i posljedica građanskih revolucija od kraja 18. do sredine 19. stoljeća koristeći se priloženim popisom. [Vještina analize povijesnih događaja i njihova interpretacija]
  2. Izraditi tablični prikaz uzroka i posljedica industrijske i agrarne revolucije služeći se priloženim tekstom. [Vještina analize povijesnih događaja i njihova interpretacija]
  3. Utvrditi kako se razvoj znanosti i tehnologije odrazio na intelektualna kretanja i kulturne promjene u 19. stoljeću koristeći se priloženim tekstom. [Vještina analize vrijednosnih povijesnih tema i donošenje odluka]
  4. Razlučiti promjene u euroazijskim carstvima u razdoblju globalne trgovine i europske premoći u svijetu pomoću slike i teksta. [Vještina analize povijesnih događaja i njihova interpretacija]
  5. Identificirati kako su liberalizam i socijalističke ideje utjecale na promjene u europskim državama i Hrvatskoj nakon čitanja povijesnih prikaza i odabranih povijesnih izvora [Vještina povijesnog istraživanja]
  6. Kreirati kartu uzroka, pravaca i posljedica prekooceanskih migracija Hrvata i ostalih naroda do početka 20. stoljeća na temelju samostalnog istraživanja. [Vještina povijesnog istraživanja]
  7. Izložiti promjene i sukobe u Europi i svijetu u razdoblju „novog imperijalizma“ u kratkom eseju. [Vještina povijesnog istraživanja]
  8. Objasniti proces teritorijalne integracije i formiranja hrvatske i ostalih nacija u drugoj polovici 19. stoljeća stavljanjem najvažnijih činjenica, datuma i osoba u kronološki slijed. [Vještina kronološkog mišljenja]
  9. Ocijeniti utjecaj i doprinos Napoleonovog Građanskog zakonika na budući razvoj zakonodavstva drugih europskih država – služeći se dokumentom. [Vještina analize vrijednosnih povijesnih tema i donošenje odluka]
  10. Prikazati širenje preporodnih pokreta u Europi i Habsburškoj Monarhiji koristeći se geografskim kartama i povijesnim zemljovidima. [Vještina kronološkog mišljenja i snalaženje u prostoru]
  11. Opisati proces teritorijalne integracije i formiranja moderne hrvatske nacije između Austrije i Ugarske u drugoj polovici 19. stoljeća – nakon čitanja povijesnih prikaza i odabranih dokumenata. [Vještina analize povijesnih događaja i njihova interpretacija]
  12. Izložiti početke industrijskog razvoja u Hrvatskoj i iseljavanje iz Austro-Ugarske Monarhije u prekomorske zemlje u kratkom eseju. [Vještina povijesnog istraživanja]
  13. Nabrojiti znanstvena postignuća, kulturne promjene i umjetničke trendove u Hrvatskoj na prijelazu stoljeća stavljanjem u kronološki slijed. [Vještina kronološkog mišljenja]

Napomena:

Peta jedinica ishoda učenja nema treću maksimalnu programsku razinu. Dakle, nijedan kurikulum povijesti za srednje srednje strukovne srednje škole nema treću jedinicu ishoda učenja na maksimalnoj razini, već se ona nalazi isključivo u kurikulumima za gimnazije.

5.5. Literatura

Sadržaj Prethodno poglavlje Iduće poglavlje