Uvođenjem Hrvatskog kvalifikacijskog okvira godine 2009. i Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće i obvezno srednjoškolsko obrazovanje godine 2010. dolazi do konceptualne promjene planiranja i programiranja nastavnog rada. Temeljno obilježje kurikularnog pristupa je usmjerenost na rezultate učenja i aktivnosti učenika iskazane ishodima učenja – za razliku od tradicionalnog nastavnog programa koji u središtu ima popis sadržaja (gradiva) kojim učenik mora ovladati. Dakle, kurikularni pristup s pitanja što i kako radi nastavnik, prelazi na pitanje kako uči i što radi učenik, te koje je nova znanja i vještine razvio.
Tradicionalno planiranje i programiranje odgojno-obrazovnog rada u razredu rješava problem obrade sadržaja (gradiva), raspoloživa vremena i načina nastavnikova rada. Kurikularni pristup počinje s utvrđivanjem cilja i ishoda učenja. Zatim slijedi izbor sadržaja i materijala, te metoda učenja i poučavanja, pa možemo reći da u novom pristupu planiranje i programiranje rada „počinje od kraja“. Sada je na prvome mjestu cilj – a cilj je nastave povijesti razvijanje sposobnosti povijesnog (kritičkog) mišljenja u učenika. Međutim, s obzirom na to da se nijedna sposobnost, pa tako ni sposobnost povijesnog mišljenja, ne može razvijati u praznini, već je za svaku od njih potreban povijesni sadržaj, oni u novoj koncepciji nisu zanemareni, ali nisu ni na prvome mjestu. Sadržaji sada imaju svrhu voditi učenika prema razvoju sposobnosti povijesnog (kritičkog) mišljenja, koje u svom središtu sadrži pet temeljnih vještina: vještinu kronološkog mišljenja, vještinu razumijevanja povijesne priče, vještinu analize povijesnih događaja i interpretacija, vještinu povijesnog istraživanja, te vještinu analize vrijednosnih povijesnih tema i zauzimanje stavova.
Kurikulumi su strukturirani tako da omogućuju svim učenicima razvoj temeljnih vještina. Očekivanja se iskazuju ishodima učenja, a sadržaji u okviru jedinica ishoda učenja (povijesnih razdoblja) proizlaze iz njih. Potpuno definiran ishod učenja ima tri komponente: aktivni glagol koji na vidljiv ili čujni način opisuje novo znanje ili vještinu, uvjete pod kojima se demonstrira novo znanje ili vještina i minimalni kriterij prolaznosti, i u takvu obliku oni se iskazuju na mikrorazini, u nastavničkoj pripremi. U tabličnim prikazima ishoda učenja za pojedine nastavne jedinice (u jednom školskom satu – 45 minuta ili u blok satu – 90 minuta) navedeno je da bi za pojedini nastavni sat trebalo oblikovati 5 do 7 ishoda. Nastavnici ne trebaju to shvatiti doslovno, već kao pomičnu granicu unutar koje se kreću. Naime, broj ishoda učenja ovisi o njihovoj složenosti. Što je ishod zahtjevniji, to je više vremena učeniku potrebno. Prema tome, broj ishoda može biti manji ako su oni složeni, a isto tako veći ako su ishodi jednostavni, odnosno koncentrirani u standardu 1.
Valja razlikovati dvije vrste kurikuluma zatvoreni i otvoreni kurikulum. U zatvorenom kurikulumu definirani su svi elementi nastavnog procesa (ciljevi, ishodi učenja, sadržaji, nastavna sredstva, oblici rada, metode učenja i poučavanja itd.), te oni ne daju nastavniku mnogo slobode u radu. U otvorenom kurikulumu određuje se opća struktura nastavnog procesa, a nastavnik taj proces produbljuje prema svom nahođenju.1 Kurikulumi za srednje strukovne škole su otvoreni kurikulumi primjereni visoko obrazovnim nastavnicima koji su sposobni iskazati svoju kreativnost i stručnost u svakodnevnom radu i koji su spremni na cjeloživotno obrazovanje.
Nact kurikuluma u novom konceptualnom okviru, te prvu i drugu jedinicu ishoda učenja u cjelini (Prvo i drugo povijesno razdoblje: od lovca i skupljača plodova do stanovnika grada te uspon i pad staroga svijeta) izradila je Marijana Marinović, viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Treću jedinicu ishoda učenja (Treće povijesno razdoblje: srednjovjekovne civilizacije) izradio je Miroslav Šašić, profesor povijesti, nastavnik savjetnik i autor udžbenika za srednje strukovne škole. Četvrtu jedinicu ishoda učenja (Četvrto povijesno razdoblje: temelji modernog svijeta) izradili su sveučilišni profesor Željko Holjevac i Miroslav Šašić. Petu jedinicu ishoda učenja (Peto povijesno razdoblje: doba građanskih revolucija) u cijelosti je izradio Željko Holjevac. Šestu jedinicu ishoda učenja (Šesto povijesno razdoblje: dvadeseto stoljeće) izradili su Mladen Stojić, profesor povijesti i nastavnik mentor u srednjoj strukovnoj školi, i Marijana Marinović.
Napomena:
Jedinica ishoda učenja nov je pojam što ga uvodi HKO, a povezan je s određivanjem obujma i veličine kvalifikacije, te se odnosi na skup ishoda učenja koji su povezani s određenim vještinama potrebnim za postizanje određene kvalifikacije. Kada govorimo o općeobrazovnim predmetima kao što je npr. povijest, radi se o područjima u kojima se razvijaju određene vještine prema prethodno usvojenoj podjeli. Šest povijesnih razdoblja dakle su ekvivalent jedinicama ishoda učenja.
1 Ivo Rendić Miočević, Učenik istražitelj prošlosti, Novi smjerovi u nastavi povijesti, str. 53, Školska knjiga, Zagreb, 2000.