2. Obrazovni standardi ili kategorije znanja u kurikulumima povijesti

2.1. Temeljna povijesna znanja i sposobnost povijesnog mišljenja

Tražeći put prema demokratskom društvu. nastava povijesti u suvremenoj Hrvatskoj, Europi i svijetu desetljećima se uspješno povezuje sa suvremenom metodologijom povijesne znanosti. Naime, znanstvenici i stručnjaci diljem svijeta slažu se u tome da se u kurikulum povijesti moraju ugraditi intelektualne vještine koje će učenicima omogućiti konkretnije povijesno razumijevanje i razvoj misaonih procesa u jednom duljem razdoblju školovanja. U SAD to dulje razdoblje školovanja traje 12 godina kao i u Hrvatskoj, stoga smo i izabrali američke standarde za učenje povijesti kao inovacijsku podlogu novih kurikuluma u Hrvatskoj. Američki standardi za učenje povijesti nastali su kao rezultat dvogodišnjeg intenzivnog rada stotina darovitih nastavnika povijesti, savjetnika, nadzornika, stručnjaka za nastavu na svim razinama od osnovne škole do fakulteta, te desetak aktivnih historiografa.1 Standardi su prvi put objavljeni godine 1994. i predstavljaju temelj za nastavu povijesti u američkim školama.

Razrađeni američki standardi su za hrvatski stručno-znanstveni tim koji je radio nove kurikulume bili vrlo zanimljivi jer je njihova metodološka podloga Bloomova taksonomija koja se u nastavi povijesti u Hrvatskoj primjenjuje već dulje vrijeme. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća naš istaknuti metodičar nastave povijesti Ivo Rendić Miočević napisao je metodički priručnik za nastavnike povijesti pod naslovom Didaktičke inovacije u nastavi povijesti – transfer povijesnog znanja u školi i tako uveo u nastavu povijesti u Hrvatskoj Bloomovu taksonomiju.2 Godine 2001. objavljuje i drugi metodički priručnik pod naslovom Učenik – istražitelj prošlosti, novi smjerovi u nastavi povijesti u kojem uvodi nastavnike u američki pristup nastavi povijesti temeljenoj na kompetencijama, standardima i ishodima učenja.3 Također, američki standardi slijede metodologiju historiografije i izravno iz nje izviru. Stoga nam ovi standardi omogućuju napuštanje linearno progresivne koncepcije razvoja povijesti koja je obilježila dosadašnju nastavu povijesti, a koja nije našla potvrdu u stvarnosti. Američki autori su uz to imali i jasnu viziju mjesta i važnosti nastave povijesti u općeobrazovnim programima osnovne i srednje škole. Učenici tamo započinju s razvojem vještina povijesnog mišljenja vrlo rano i to već u razrednoj nastavi što je također vrlo blisko nama. Najvažniji razlog tog preuzimanja je razvoj kognitivnih sposobnosti i vještina kod učenika koje su potrebne za život u demokratskom društvu. Mladi ljudi danas trebaju dobro poznavati povijest svoje zemlje i svijeta jer je to preduvjet za razvoj političke i socijalne inteligencije, bez kojih nema kvalitetne participacije u javnom životu i odlučivanju. „Bez poznavanja povijesti (nacionalne i svjetske) mi ne možemo na razuman način istraživati politička, društvena i moralna pitanja današnjeg vremena; bez povijesnog znanja i istraživanja mi ne možemo dobiti informiranog i formiranog građanina čija bi dužnost bila efikasna participacija u demokratskim procesima upravljanja i ispunjavanje nacionalnih i demokratskih ideala“ istaknuli su američki autori.

Obrazovni standardi su kategorije znanja, sposobnosti i stavova koje učenici trebaju razviti s pripadajućim pokazateljima i kriterijima. U nastavi povijesti postoje dvije kategorije znanja i sposobnosti s pripadajućim stavovima:

1. temeljna povijesna znanja
2. sposobnost povijesnog mišljenja.

Prva kategorija se odnosi na temeljna povijesna znanja koja određuju što bi studenti trebali znati o povijesti svoje nacije, regije, Europe i svijeta. Ovo znanje izvodi se iz podataka o ljudskim težnjama, postignućima i neuspjesima u najmanje pet sfera ljudske aktivnosti: društvenoj, znanstveno-tehnološkoj, ekonomskoj, političkoj, kao i filozofijsko-religijsko-estetskoj sferi. Ova znanja također pružaju učenicima temelje za razvijanje druge kategorije obrazovnih standarda koja se odnosi na razvijanje sposobnosti povijesnog mišljenja. Sposobnost povijesnog mišljenja omogućuje učenicima da vrednuju dokaze, razviju komparativnu i uzročno-povijesnu analizu, interpretiraju povijesne podatke, te konstruiraju čvrste povijesne argumente i povijesne perspektive na kojima će analizirati suvremene teme i probleme, te temeljiti svoje odluke u životu. Temeljna povijesna znanja i sposobnost povijesnog mišljenja ne razvijaju se neovisno jedno od drugoga već viša kategorija (sposobnost povijesnog mišljenja) ovisi o stečenim temeljnim povijesnim znanjima (prva kategorija). Dakle, odgojno-obrazovni ciljevi u nastavi povijesti su integracija temeljnih povijesnih znanja i sposobnosti povijesnog mišljenja.

Dvije kategorije znanja u nastavi povijesti prikazat ćemo u sljedećim dvama ulomcima.

a) Prva kategorija znanja (standard 1) – temeljna povijesna znanja

Ova se kategorija sastoji od poznavanja najvažnijih činjenica, datuma i povijesnih osoba te razumijevanja temeljnih povijesnih pojmova i procesa na pet područja ljudske aktivnosti: društvenom, ekonomskom, znanstveno-tehnološkom, političkom i filozofsko-religijsko-estetskom. Temeljna povijesna znanja osnova su za razvijanje sposobnosti povijesnog mišljenja.

b) Druga kategorija (standard 2) – sposobnost4 povijesnoga mišljenja

Sposobnost povijesnog mišljenja razvija se uvježbavanjem pet vještina. Vještine su sljedeće:

1. vještina kronološkog mišljenja;
2. vještina razumijevanja povijesne priče;
3. vještina analize povijesnih događaja i interpretacija;
4. vještina povijesnog istraživanja;
5. vještina analize vrijednosnih povijesnih tema i zauzimanja stavova.

Svaka sljedeća vještina ovisi o dovoljno razvijenim vještinama na prethodnoj razini – one su, dakle, kumulativne.

U nastavku objašnjavamo pojedinačno svaku od pet vještina.

1. Vještina kronološkog mišljenja5

Kronološko mišljenje je srce povijesnog mišljenja. Bez jakog kronološkog osjećaja – kada su se događaji dogodili i kojim vremenskim redoslijedom – učeniku je nemoguće istražiti odnose među tim događajima ili objasniti povijesni kauzalitet. Kronologija nam, dakle, pruža mentalni kostur za organizaciju povijesnog mišljenja. U razvoju kronološkog mišljenja raspoloživo vrijeme treba upotrijebiti za objašnjenje kako se konstruira povijesna priča. Učenici otkrivaju vremensku strukturu događaja u priči, onako kako su se razvijali kroz vrijeme, akcije i namjere onih koji su bili tamo, kao i vremensku povezanost između prethodnih i narednih događaja. Učenici stoga moraju biti sposobni služiti se svojim matematičkim vještinama kako bi mjerili vrijeme godinama, desetljećima, stoljećima i tisućljećima, kao i izračunavati vrijeme od čvrstih točaka u kalendaru (prije Krista ili poslije Krista), kao i interpretirati podatke na lenti vremena. Učenici također moraju biti sposobni analizirati obrasce povijesnog kontinuiteta i promjene, što se može ilustrirati, primjerice, pojavom i širenjem trgovine koja od lokalne postaje svjetskom.

2. Vještina razumijevanja povijesne priče6

Jedno od ključnih svojstava povijesne priče je njezina uvjerljivost: prepričavanje povijesnih događaja prati istu logiku kao i prepričavanje neposrednih, stvarnih događaja. Kako bi čitali povijesnu priču s razumijevanjem, učenici moraju znati postavljati prava pitanja o priči (uzročno-posljedični niz) i razviti povijesnu perspektivu. Pristupajući analizi povijesne priče učenik razumijeva povijesne događaje i procese te daje svoju ocjenu. Bez tih dimenzija čitanje povijesnog teksta gubi svoj smisao. Dakle, nisu odlični oni učenici koji mogu najtočnije reći o kojim povijesnim događajima i osobama tekst govori te točno ponoviti što su pojedine osobe rekle, već su odlični oni učenici koji znaju postavljati i odgovarati na prava pitanja te imaju povijesnu perspektivu. Tekst nije predmet upamćivanja, već sadržaj razgovora. Razgovor uključuje: 1. identifikaciju središnjeg pitanja povijesne priče; 2. definiranje svrhe, perspektive i stajališta s kojeg je priča bila konstruirana; 3. smislenu analizu povijesne priče kroz pitanja kako i zašto te 4. prepoznavanje kako je autor organizirao tekst.

Povijesna priča razotkriva namjere ljudi uključenih u neki događaj, teškoće na koje su nailazili i složen svijet u kojemu su živjeli i u kojemu se događaj zbivao. Dakle, kako bi čitali s razumijevanjem povijesnu priču, učenici moraju razviti povijesnu perspektivu. Radi se o sposobnosti opisivanja prošlosti njezinim terminima kroz oči i iskustva onih koji su bili tamo. Proučavajući literaturu, dnevnike, pisma, debate nekadašnjih ljudi, učenici moraju naučiti kako izbjegavati „sadašnje stavove“, da ne bi sudili o ljudima u prošlosti prema normativima i vrijednostima današnjice, već da bi uzeli u obzir povijesni kontekst u kojemu su se događaji razvijali a ljudi djelovali.

Razumijevanje povijesne priče bit će također olakšano ako učenici budu sposobni analizirati predočene povijesne karte, grafiku, kao i različite vizualne izvore poput povijesnih fotografija, političkih karikatura, slika i materijalnih ostataka koji mogu objasniti, ilustrirati ili elaborirati informaciju predstavljenu u tekstu (rad s povijesnim izvorima).

3. Vještina analize povijesnih događaja i interpretacija7

Jedan od najčešćih problema u pomaganju učenicima da postanu pomni čitatelji povijesne priče jest poriv koji učenici osjećaju da pronađu jedan pravi odgovor, jednu bitnu činjenicu, jednu autoritarnu interpretaciju. Ili još gore, da odmah idu na zaključak, smatrajući da su zaključci predstavljeni u tekstu istina koja se sama po sebi razumije.

Ovi problemi su duboko ukorijenjeni u uobičajenom načinu na koji udžbenici predstavljaju povijest: a to je niz događaja koji idu ravno prema predviđenoj interpretaciji. Kako prevladati taj problem? Treba se poslužiti s više povijesnih tekstova, dakako i onih koji nisu u udžbenicima, a napisani su na temelju različitih povijesnih izvora te predstavljaju alternativna mišljenja i zaključke. Na taj će način učenici shvatiti da se povjesničari razlikuju po izboru činjenica koje uključuju u razvoj svoje priče i ne moraju se usuglasiti o tome kako su te činjenice interpretirane.

Dobro napisana povijesna priča ima moć da unapređuje učeničku analizu uzročno-posljedičnog niza i višestrukih uzroka povijesnih događaja, kako se promjene događaju u društvu, koliko su važni ljudski interesi i namjere te kako su posljedice rezultat načina na koji su namjere bile ostvarivane. U učenicima treba osvijestiti opasnosti skrivene u pojednostavljenom i jedno-uzročnom objašnjenju prošlih događaja i sadašnjih problema.

Naposljetku, analiza povijesnih priča i događaja te njihovih interpretacija može upozoriti učenike na zamke linearnosti i neizbježnosti. Učenici moraju razumjeti važnost prošlosti i njezin utjecaj na sadašnjost, izbjeći zamku povlačenja ravnih linija između prošlosti i sadašnjosti, kao da su nekadašnji događaji bili namjerno i svrhovito usmjereni prema nekim rezultatima koji su danas vidljivi. I dok god učenici ne shvate da se povijest mogla i drukčije dogoditi, postoji mogućnost da nesvjesno usvoje ideju da je budućnost neizbježna i unaprijed određena te da ljudsko djelovanje i individualne akcije nemaju nikakvo značenje.

4. Vještina povijesnog istraživanja8

Povijesno istraživanje u smislu „stvaranja vlastite povijesne priče“ učenicima je vrlo zanimljivo i najčešće ih dodatno motivira za rad. Samostalni istraživački radovi učenika mogu nastati uvidom u povijesne dokumente, slušanjem priča živih svjedoka, čitanjem pisama, dnevnika, opisivanjem artefakata, fotografija, posjeta povijesnoj lokaciji, zapisima usmene povijesti ili drugih dokaza iz prošlosti te njihovom spretnom kombinacijom. Vrijedna istraživanja mogu se naročito pojaviti susretom s iskazima ljudi o samom događaju koji su dovoljno raznoliki da učenicima živo predoče interese, vjerovanja i strahove ljudi koji o određenom događaju svjedoče polazeći od različitih iskustava te samim time s različitim, kadikad i suprotstavljenim stajalištima o samom događaju.

Povijesno istraživanje počinje formulacijom problema ili nizom pitanja važnima za daljnje istraživanje. Tko je proizveo povijesni izvor, kada, kako i zašto? Koji je dokaz da je upravo taj dokument (ili neki drugi izvor) autentičan, mjerodavan i vjerodostojan? Što im on govori o stajalištu, pozadini i interesima njegova autora ili tvorca? Što još trebaju otkriti kako bi stvorili upotrebljivu priču, objašnjenje ili opis događaja, kojemu je određen dokument ili artefakt tek jedan dio? Kakvu interpretaciju mogu izvesti iz raspoloživih podataka i koje argumente mogu ponuditi u povijesnoj priči koju su stvorili iz tih podataka? To su ključna pitanja.

U tom procesu učenikovo kontekstualno znanje povijesnog razdoblja u kojemu je bio stvoren određen dokument ili artefakt postaje kritički važan. Otkrivanje šireg konteksta treba biti poduprto udžbenikom, ali ne i ograničeno na njega.

5. Vještina analize vrijednosnih povijesnih tema i zauzimanje stavova9

Analiza usredotočena na zauzimanje stavova te donošenje odluka dovode učenike u samo središte povijesnih dilema i problema s kojima su bili suočeni ljudi u kritičnim trenucima prošlosti i bliske sadašnjosti. Ulazak u takve momente, suprotstavljanje posljedica ili problema onog vremena, analiza dostupnih alternativa, vrednovanje posljedica koje su mogle slijediti nakon takvih opcija (što bi bilo da je bilo) i posljedica koje su se dogodile – sve su to aktivnosti koje unapređuju učenikovo duboko osobno uključivanje u te događaje, razmišljanje o određenim vrijednostima i zauzimanje stavova prema njima.

Ako su dobro odabrane, ove aktivnosti također unapređuju vještine bitne za građansku demokraciju:

1. vještinu identificiranja i definiranja javne politike i etičkih dilema;
2. vještinu analize opsega interesa i vrednota osoba zahvaćenih određenom situacijom i njezinim posljedicama;
3. vještinu prikupljanja i odabira podataka potrebnih da se ocijene posljedice alternativnih pristupa u rješavanju postavljene dileme;
4. vještinu ocjene etičkih implikacija, kao i komparativne slabosti i prednosti svakog pristupa i
5. vještinu vrednovanja tijeka akcija, uključujući sve gore navedene elemente u svjetlu dugoročnih posljedica koje se otkrivaju i očekuju tijekom vremena.

Kako su prijelomni povijesni događaji gotovo uvijek vrijednosno opterećeni, oni također otvaraju mogućnost da se razmotre moralna uvjerenja koja su pridonijela poduzetim društvenim akcijama. Učitelji ne bi smjeli upotrijebiti povijesne događaje kako učenicima nametali kakvu „moralnu lekciju“ ili etičku poduku. Ne samo da će mnogi učenici odbiti takav pristup, već on ne uzima u obzir proces kroz koji učenici postižu složene vještine principijelnog razmišljanja i moralnog rezoniranja. Najbolji pristup otvaranju ovih tema je analiza povijesnih dokaza i ukazivanje na raznolike perspektive u vezi s problemom koji se pojavio.

Napomena:

Navedeni obrazovni standardi ili kategorije znanja neovisni su od konkretnog povijesnog sadržaja, dobi učenika i razine programa. Dakle, oni jednako vrijede za učenike osnovne škole, strukovnih škola i gimnazije, kao i za fakultete. Naime, kompetencija povijesnoga kritičkog mišljenja ne može se izgraditi u kratkom vremenu, već je za to potrebno i po nekoliko godina. Naglašavamo da se ovih pet vještina povijesnog mišljenja ne mogu uvježbavati u vakuumu, već se stječu pomoću različitih povijesnih sadržaja. Nijedna od navedenih pet vještina ne može se razvijati ili čak izraziti neovisno jedna od druge jer su kumulativno poslagane, a temeljna povijesna znanja osnova su za razvijanje svih pet vještina. U tekstu koji slijedi prikazani su pokazatelji za svaku pojedinu vještinu.

2.2. Pokazatelji za pet vještina povijesnog mišljenja

Pokazatelji za svaku pojedinu vještinu oblikovani su kao ishodi učenja. Dakle, iskazuju se sintagmom „učenik će biti sposoban“ iza koje slijedi aktivni glagol. Pokazatelji su iskazani na općoj razini, konkretiziraju vještinu o kojoj se radi, i to tako da se ona može mjeriti na različitim sadržajima.

Vještina kronološkog mišljenja

Učenik će biti sposoban:

1. Razlikovati prošlost, sadašnjost i budućnost.
2. Identificirati u povijesnoj priči njezinu vremensku strukturu: njezin početak, sredinu i kraj (koji treba definirati kao ishod određenog početka).
3. Uspostaviti vlastiti vremenski redoslijed u konstruiranju povijesne pripovijesti počevši od neke točke i prateći razvoj do nekog kraja ili ishoda, kao i idući unatrag od nekog sadržaja, problema ili događaja, objašnjavajući njegovo podrijetlo, kao i njegov razvoj kroz vrijeme.
4. Mjeriti i računati kalendarsko vrijeme: dane, tjedne, mjesece, godine, desetljeća, stoljeća i tisućljeća počevši od neke čvrste točke u kalendaru (prije Krista i poslije Krista), služeći se gregorijanskim kalendarom i suvremenim sekularnim označavanjem istih tih datuma (prije nove ere i u novoj eri), kao i uspoređivati sa čvrstim točkama drugih kalendarskih sustava kao što je npr. rimski (od osnutka grada Rima) ili muslimanski (od hidžre 622. godine).
5. Interpretirati datume predstavljene na lenti vremena i kreirati vremenske lente
6. Označiti odgovarajuće intervale vremena i zapisati događaje po vremenskom slijedu u kojemu su se dogodili.
7. Rekonstruirati obrasce povijesnog slijeda i trajanja u kojem se događao određeni povijesni razvoj i primjenjivati ih za objašnjavanje povijesnog kontinuiteta i promjena.
8. Usporediti alternativne modele periodizacije utvrđujući organizacijska načela na kojima se temelje.10

Vještina razumijevanja povijesne priče

Učenik će biti sposoban:

1. Rekonstruirati doslovno značenje povijesnog teksta identificirajući osobe uključene u događaj: što se dogodilo, gdje se dogodilo, koja su zbivanja dovela do tog razvoja te koje su posljedice nastupile.
2. Identificirati središnje pitanje povijesne priče, kao i svrhu, perspektivu ili stajalište s kojega je bila konstruirana.
3. Čitati povijesnu priču koristeći maštu te uzevši u obzir povijesni kontekst u kojem se događaj odvijao – vrijednosti, okruženje, mogućnosti
   1. izbora i moguće nepredvidljive okolnosti tog vremena i prostora;
   2. što priča otkriva o humanosti uključenih pojedinaca – njihove vjerojatne motive, nade, strahove, snagu i slabost.
4. Dokazati povijesne perspektive i to tako da:
   1. može opisati prošlost u njezinim terminima, kroz iskustvo onih koji su bili tamo, što možemo otkriti kroz ondašnju literaturu, dnevnike, pisma, debate, umjetnost, artefakte i slično, te
   2. može opisati prošlost izbjegavajući današnje stavove, norme i vrijednosti.
5. Koristiti se povijesnim zemljovidima kako bi objasnio geografski smještaj u kojemu se povijesni događaj zbio, relativnu i apsolutnu lokaciju, udaljenosti i smjerove, kao i ljudsko oblikovanje mjesta življenja te kritične odnose u prostornoj raspodjeli tih svojstava i povijesnog događaja koji se tamo zbivao.
6. Upotrijebiti vizualne i matematičke podatke predočene u kartama, tablicama, histogramima, hodogramima, Venovim dijagramima i drugim grafičkim prikazima koji objašnjavaju i ilustriraju ili elaboriraju informaciju što ju nalazimo u povijesnoj priči.
7. Prilikom objašnjavanja, ilustriranja ili elaboriranja informacije predočene u povijesnoj priči poslužiti se vizualnim, literarnim i glazbenim izvorima koji uključuju:
   1. fotografije, slike, karikature i arhitektonske crteže,
   2. novele, poeziju, ples i kazališne komade,
   3. narodnu, popularnu i klasičnu glazbu.11

Vještina analize povijesnih događaja i njihova interpretacija

Učenik će biti sposoban:

1. Identificirati autora, izvor povijesnog dokumenta ili priče i ocijeniti njegovu vjerodostojnost.
2. Usporediti i međusobno suprotstaviti različite ideje, vrijednosti, osobe, ponašanja i institucije utvrđujući njihove sličnosti i razlike.
3. Napraviti razliku između povijesnih činjenica i povijesnih interpretacija, ali i prepoznati da su ove dvije u međusobnoj vezi i da su činjenice o kojima izvještava povjesničar izabrane te stoga odražavaju njegovu prosudbu o tome što je bilo najvažnije u povijesti.
4. Razmotriti višestruke perspektive pojedinaca u prošlosti demonstrirajući njihove različite motive, vjerovanja, interese, nade i strahove.
5. Analizirati uzročno-posljedične veze vodeći računa o višestrukoj uzročnosti koja uključuje (a) važnost pojedinca u povijesti; (b) utjecaj različitih ideja, ljudskih interesa i vjerovanja i (c) utjecaj slučaja nepredviđenoga ili iracionalnoga.
6. Dovesti u pitanje argumente o povijesnoj neizbježnosti navodeći primjere povijesnih nepredviđenih događaja i analizirajući kako su različite odluke mogle dovesti do različitih posljedica.
7. Usporediti suprotstavljene povijesne priče suprotstavljajući izbor povijesnih pitanja i njihovu uporabu koja odražava različita iskustva, perspektive, vjerovanja i stajališta te pokazujući kako naglasak na različitim uzrocima pridonosi različitim interpretacijama.
8. Smatrati povijesne interpretacije nedovršenima i podložnima promjenama u skladu s otkrivanjem novih podataka, novih mišljenja i novih interpretacija.
9. Vrednovati glavne rasprave među povjesničarima povezano s alternativnim interpretacijama prošlosti.
10. Postaviti hipotezu o utjecaju prošlosti, uključujući i ograničenja i mogućnosti sadržanih u donesenim prošlim odlukama.12

Vještina povijesnog istraživanja

Učenik će biti sposoban:

1. Formulirati povijesna pitanja kroz susret s povijesnim dokumentima, svjedočenjem očevidaca, pismima, dnevnicima, artefaktima, fotografijama, povijesnim lokacijama, umjetnošću, arhitekturom i drugim izvorima iz prošlosti.
2. Pribaviti povijesne podatke iz različitih izvora uključujući muzejske zbirke, povijesne lokacije, povijesne fotografije, časopise, dnevnike, svjedočenja očevidaca, novine, dokumentarne filmove itd.
3. Preispitati povijesne podatke otkrivajući društveni, politički i ekonomski kontekst u kojemu su nastali; ispitati izvore podataka u smislu njihove vjerodostojnosti, autoriteta, autentičnosti, interne konzistencije i potpunosti te otkrivajući i vrednujući predrasude, izobličenja i propagandu, i to ispuštanjem potiskivanjem ili izmišljanjem činjenica.
4. Identificirati praznine u raspoloživim izvorima i ovladati kontekstualnim znanjem i perspektivama vremena i mjesta s namjerom da maštovito razradi dokaze, deduktivno ispuni praznine i konstruira uvjerljivu povijesnu interpretaciju.

Vještina analize vrijednosnih povijesnih tema i zauzimanje stavova

Učenik će biti sposoban:

1. Identificirati teme i probleme u prošlosti i analizirati interese, vrijednosti, perspektive i stajališta onih koji su uključeni u te događaje.
2. Poredati dokaze o povijesnim presedanima i suvremenim čimbenicima koji pridonose problemima i alternativnim tijekovima akcije.
3. Identificirati relevantne povijesne presedane i razlikovati ih od onih koji to nisu i koji su nevažni za suvremena zbivanja.
4. Vrednovati alternativne tijekove događaja u terminima etičkih shvaćanja i interese onih na koje je utjecala odluka, kao i dugoročne i kratkoročne posljedice svake odluke.
5. Formulirati stajalište ili tijek događaja o nekoj temi identificirajući prirodu problema, analizirajući uključene čimbenike koji pridonose problemu i izabravši zadovoljavajuće rješenje iz izbora pomno procijenjenih opcija.
6. Vrednovati implementaciju odluke analizirajući interese kojima je služila, procjenjujući stajalište, moć i prioritete svakog uključenog sudionika, ocjenjujući etičku dimenziju odluke i vrednujući njezine prednosti i nedostatke iz različitih perspektiva.13

---

1 National Standards for History for Grades K2-4: Expanding Children’s World in Time and Space, National Center for History in the Schools University of California (LA) 1994; National Standards for World History – Exploring Paths to the Present, Grades 5-12. Expanded Edition, National Center for History in the Schools University of California (LA) 1994; National Standards for United States History: Exploring the American Experience, Grades 5-12, National Center for History in the Schools University of California (LA), 1994.

2 Ivo Rendić Miočević, Didaktičke inovacije u nastavi povijesti – transfer povijesnog znanja u školi, Školska knjiga, Zagreb, 1989.

3 Ivo Rendić Miočević, Učenik – istražitelj prošlosti, novi smjerovi u nastavi povijesti, Školska knjiga, Zagreb, 2001.

4 Sposobnost je grupa funkcionalno povezanih i uvježbanih vještina.

5 Prema National Standards for World History, nav. dj., str. 20.

6 Isto, str. 23.

7 Isto, str. 26.

8 Isto, str. 29.

9 Isto, str. 32.

10 Isto, str. 21.

11 Isto, str. 24.

12 Isto, str. 27.

13 Isto, str. 33.