Sadržaj Prethodno poglavlje Iduće poglavlje

Osnovni pojmovi

U ovom poglavlju uvodimo i objašnjavamo nove osnovne pojmove koji se pojavljuju u europskom i hrvatskom obrazovnom sustavu i u ovom priručniku. Pojmove smo tematski podijelili i ukratko objasnili na temelju aktualnih službenih dokumenta, a s ciljem dubljeg razumijevanja i snalaženja u ovom priručniku i popratnim dokumentima.

Nacionalni okvirni kurikulum je temeljni dokument reforme cjelokupnoga hrvatskog školstva, od predškolskog odgoja do završetka srednje škole. Odgojno-obrazovni ciljevi u NOK-u jesu:

  1. osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unapređivati njihov intelektualni, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima;
  2. razvijati svijest učenika o očuvanju materijalne i duhovne povijesno-kulturne baštine Republike Hrvatske i nacionalnog identiteta;
  3. promicati i razvijati svijest o hrvatskom jeziku kao bitnome čimbeniku hrvatskog identiteta, sustavno njegovati hrvatski standardni (književni) jezik u svim područjima, ciklusima i svim razinama odgojno-obrazovnog sustava;
  4. odgajati i obrazovati učenike s općim kulturnim i civilizacijskom vrijednostima, ljudskim pravima te pravima djece, osposobiti ih za življenje u multikulturalnom svijetu, za poštivanje različitosti i toleranciju te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva;
  5. osigurati učenicima stjecanje temeljnih (općeobrazovnih) i strukovnih kompetencija, osposobiti ih za život i rad u promjenjivu društveno-kulturnom kontekstu prema zahtjevima tržišnog gospodarstva, suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija, znanstvenih spoznaja i dostignuća;
  6. poticati i razvijati samostalnost, samopouzdanje, odgovornost i kreativnost učenika;
  7. osposobiti učenike za cjeloživotno učenje.1

Vrijednosti kojima NOK daje osobitu pozornost jesu: znanje i sposobnosti, solidarnost, identitet i odgovornost. Navedeni ciljevi i vrijednosti ugrađuju se u kurikulume osnovnih i srednjih škola, te u predmetne kurikulume. Obvezni su za sve učitelje, nastavnike i stručne suradnike, u svim odgojno-obrazovnim ciklusima područjima i predmetima, školskim i izvan školskim aktivnostima.

Načela Nacionalnog okvirnog kurikuluma predstavljaju uporišta kojih se sudionici pri izradi i primjeni školskih i predmetnih kurikuluma također trebaju pridržavati. Načela su sljedeća:

  1. visoka kvaliteta odgoja i obrazovanja za sve;
  2. jednakost obrazovnih mogućnosti za sve;
  3. obveznost općeg obrazovanja;
  4. horizontalna i vertikalna prohodnost;
  5. uključenost svih učenika u odgojno-obrazovni sustav;
  6. znanstvena utemeljenost;
  7. poštivanje ljudskih prava i prava djece;
  8. kompetentnost i profesionalna etika;
  9. demokratičnost;
  10. samostalnost škole;
  11. pedagoški i školski pluralizam;
  12. europska dimenzija obrazovanja;
  13. interkulturalizam.2

Uvođenje kompetencijskog pristupa i naglašavanje ishoda učenja u NOK-u doveli su do promjena u pristupu planiranju i programiranju odgojno-obrazovnog procesa u srednjim strukovnim školama te određivanja kvalifikacija. Prilikom izrade sustava kvalifikacija u Hrvatskoj vodilo se računa o prihvatljivom uklapanju u koncept Europskog kvalifikacijskog okvira (EKO) koji ima zadaću povezati nacionalne okvire s europskim i učiniti ih međusobno prepoznatljivima, prihvatljivima i pouzdanima. Treba naglasiti da je cilj, kako HKO-a, tako i EKO-a, potaknuti cjeloživotno učenje i opću pokretljivost građana.

Nacionalni kvalifikacijski okvir (National Qualifications Framework) je instrument uspostave sustava kvalifikacija na tržištu rada.

Hrvatski kvalifikacijski okvir (HKO) je sustav kvalifikacija koje postoje u našem društvu te njihov međusoban odnos, a dobivaju se odgovarajućim školovanjem. Ishodi učenja u HKO-u prikazuju se i vrednuju kroz znanja i vještine te pripadajuću samostalnost i odgovornost. Usklađen je s Europskim kvalifikacijskim okvirom. HKO uvodi četiri osnovna svojstva kvalifikacije: razinu, obujam, profil te kvalitetu kao mjeru njezine pouzdanosti. Posebna je vrijednost HKO-a što on postavlja jasne kriterije za kvalitetu i stjecanje odgovarajućih kompetencija koje će učenici steći nakon završetka određenog srednjoškolskog strukovnog obrazovanja. On također predstavlja jedinstven sustav koji omogućuje da se ishodi učenja za pojedine kvalifikacije mjere i uspoređuju jedni s drugima.

Ciljevi Hrvatskog kvalifikacijskog okvira jesu:

  1. razumijevanje različitih vrsta kvalifikacija i njihova međuodnosa;
  2. unapređivanje suradnje između različitih sudionika u obrazovanju;
  3. dostupnost sustavu obrazovanja tijekom cijelog života;
  4. stvaranje razumljivog prikaza obrazovnih postignuća za poslodavce, polaznike obrazovanja i roditelje;
  5. stvaranje jedinstvenog sustava osiguravanja i unapređivanja kvalitete postojećih i novih kvalifikacija;
  6. održiva zapošljivost;
  7. izgradnja sustava vrednovanja i priznavanja kompetencija stečenih na radnome mjestu i drugim oblicima učenja;
  8. jednostavnost prepoznavanja, vrednovanja i priznavanja inozemnih kvalifikacija;
  9. prepoznavanje i priznavanje hrvatskih kvalifikacija u inozemstvu;
  10. promoviranje obrazovanja u Hrvatskoj.3

Ostvarivanjem navedenih 10 ciljeva postižemo jasnoću, dostupnost, prohodnost, stjecanje i kvalitetu kvalifikacija, pazeći na interese i odgovornost tržišta rada, pojedinaca i društva općenito.

Načela Hrvatskog kvalifikacijskog okvira predstavljaju uporišta kojih se sudionici pri izradbi i primjeni kurikuluma trebaju pridržavati.4 Ona su sljedeća:

  1. poštivanje hrvatskog nasljeđa i postojećeg sustava obrazovanja;
  2. prihvaćanje smjernica EU-e i iskustva drugih zemalja u izgradnji njihovih kvalifikacijskih okvira;
  3. priprema društva za europsku integraciju;
  4. transparentnost postojećih i novih kvalifikacija;
  5. jasnoća pripadnosti razini, vrsti i klasi kvalifikacija;
  6. višesmjerna prohodnost kvalifikacija;
  7. jednakost obrazovnih mogućnosti;
  8. partnerstvo državnih institucija, poslodavaca, sindikata i provoditelja obrazovanja;
  9. otvorenost za daljnju dogradnju Hrvatskog kvalifikacijskog okvira.5

U Hrvatskom kvalifikacijskom okviru primjenjuje se određena stručna terminologija čije je značenje sljedeće:

Kurikulum (curriculum) označava niz planiranih postupaka s ciljem stjecanja kompetencija pojedinca, a u što su uključeni: ciljevi, ishodi učenja, sadržaji, metode rada, oblici učenja, vrednovanje ishoda učenja te sustav osiguranja kvalitete.

Kompetencija (competence, competency) označava skup znanja i vještina te pripadajuću samostalnost i odgovornost pojedinca. Kompetencije mogu biti ključne ili opće i posebne. Opće kompetencije služe nam općenito u životu: čitanje, pisanje, računanje, uporaba kompjutera, znanje stranog jezika itd. Posebne kompetencije najčešće su povezane sa zanimanjem ili nekom specijalizacijom: varenje, upravljanje zrakoplovom, vodoinstalaterski radovi, sviranje glazbenog instrumenta itd. Strukovni kurikulumi velikim dijelom traže posebne kompetencije iako u njima ima i općih kompetencija. Te se kompetencije razvijaju i kroz općeobrazovne predmete u sastavu strukovnih kurikuluma. Svi općeobrazovni predmeti vode učenika prema općim kompetencijama koje je potrebno također definirati putem ishoda. Ishode oblikujemo tako da odgovorimo na temeljno pitanje: Što će učenik moći učiniti s novostečenim znanjem, a što prije toga nije mogao?

Znanje (knowledge) označava skup stečenih i povezanih informacija, a odnosi se na činjenično i teorijsko znanje.

Činjenična znanja (factual knowledge) označavaju skup stečenih zasebnih informacija. Stečene informacije mogu biti pojmovi, njihove definicije te druga činjenična znanja koja sama po sebi ne otvaraju jednoznačnu mogućnost stvaranja novih informacija na temelju ograničenog broja postojećih informacija.

Teorijska znanja (theoretical knowledge) označavaju skup stečenih poveznica zasebnih informacija. To povezivanje može se odnositi na različite teorije, modele te druga teorijska znanja kojima se otvara mogućnost jednoznačnog stvaranja novih korisnih zasebnih informacija.

Vještine (skills) se odnose na spoznajne procese, psihomotoričke aktivnosti, kao i socijalne vještine. Dakle, vještine se odnose na sve ono što omogućava odgovarajuću primjenu znanja (činjeničnih i teorijskih), neovisno o tome da li se ta primjena odnosi na brzinu i količinu obrade informacija, odlučivanja ili fizičke reakcije, kao i ponašanja i odnose s drugima unutar različitih društvenih skupina, ili pak kombinaciju različitih vještina. Vještine se dijele na spoznajne, psihomotoričke i socijalne.

Spoznajne vještine (cognitive skills) označavaju skup stečenih logičkih i kreativnih razmišljanja.

Psihomotoričke vještine (practical skills) označavaju stečenu fizičku spretnost te uporabu unaprijed poznatih metoda, instrumenata, alata i materijala.

Socijalne vještine (social skills) označavaju skup stečenih vještina potrebnih za stvaranje i razvijanje međuljudskih odnosa.

Samostalnost i odgovornost (autonomy and responsibility) označavaju profesionalni odnos prema radu i poštivanje etike struke, kao i usmjerenost na ostvarivanje dogovorenih ciljeva kroz osobni i timski rad. Samostalnost označava pravo na vlastito upravljanje, a temelj je za određivanje nečije odgovornosti. Odgovornost označava preuzimanje obveze izvršenja preuzetih zadaća, a u skladu je s razinom samostalnosti.

Ishodi učenja (learning outcomes) opisuju kompetencije koje se prikazuju kroz znanja, vještine te pripadajuću samostalnost i odgovornosti koje učenik može pokazati nakon završetka procesa učenja (prije to ni ne može). Ovdje valja reći i to da svaki opisani ishod na mikrorazini ima tri komponente:

  1. očekivanu vještinu opisanu aktivnim glagolom;
  2. uvjete;
  3. minimalni kriterij prolaznosti.

Uvjetima se utvrđuju situacije u kojima će učenik demonstrirati svoju novu vještinu. Očekivana vještina opisana je uz uporabu samo jednog aktivnog glagola i jezikom koji je učeniku razumljiv. Minimalni prolazni kriterij definira samo „letvicu koju valja preskočiti“, što znači ocjenu „dovoljan“. Nije običaj da se unaprijed definiraju i veće ocjene, već ih u tom slučaju ispitivači daju prema svojoj procjeni u skladu s obrazovnim standardima i pokazateljima.

Obrazovni standardi ili kategorije znanja i vještina (standards) smatraju se „alatom koji pomaže nastavnicima da učenicima priopće i objasne što se od njih očekuje kao rezultat učenja“. Pomažu nastavnicima i učenicima da se usredotoče na razvijanje potrebnih vještina i da se na taj način sigurno stigne do cilja koji je unaprijed jasno postavljen.

Pokazatelji ili indikatori (indicators) konkretiziraju kvalitetu pojedinih vještina određene kategorije znanja. Pokazatelji moraju biti mjerljivi pa se stoga iskazuju aktivnim glagolom iza kojega slijedi opisana vještina. Primjerice: „Učenik će biti sposoban interpretirati podatke prezentirane na lenti vremena“. Pokazatelji nisu izravno povezani s određenim sadržajima jer se vještine mogu iskazati na različitim sadržajima i u različitim situacijama.

Kvalifikacija (qualification) je formalni naziv za skup kompetencija određenih razina, obujma, profila i kvalitete koji se dokazuju svjedodžbom ili diplomom. odnosno drugom javnom ispravom koju izdaje nadležna ustanova.

1 Nacionalni okvirni kurikulum, nav. dj., str. 23.

2 Isto, str. 26.

3 Za detalje vidi Mile Dželalija (ur.), Hrvatski kvalifikacijski okvir, Uvod u kvalifikacije, Vlada Republike Hrvatske i MZOS, Zagreb 2009, str. 34 -35.

4 U literaturi na engleskom jeziku pojam criteria odgovara našem pojmu načela.

5 Mile Dželalija (ur.), nav. dj., str. 35-36.

Sadržaj Prethodno poglavlje Iduće poglavlje