Moderno globalizirano društvo karakteriziraju brze promjene i kompetitivnost, što pred ljude postavlja dodatni zahtjev za stjecanjem i širenjem znanja, sposobnosti i stavova. Stoga se u obrazovanju naglasak stavlja na razvoj inovativnosti, stvaralaštva, zajedničkog rješavanja problema, razvoj kritičkog mišljenja, poduzetnosti, informatičke pismenosti, socijalnih i drugih kompetencija. Obrazovni stručnjaci u Republici Hrvatskoj su u tom smislu uočili potrebu preobrazbe cjelokupnoga školskog sustava prema novim zahtjevima vremena. Na putu preobrazbe hrvatska obrazovna politika usmjerila se na osuvremenjivanje i podizanje kvalitete školskog sustava kroz izradu Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) te potrebnih kurikuluma. Kurikularni pristup obrazovanju otvara mogućnost da se sve sastavnice sustava smisleno i skladno povežu u jedinstvenu funkcionalnu cjelinu te usmjere prema suvremenim zahtjevima društva i tržišta. Ovaj bi pristup također trebao osigurati izgradnju konkurentnoga hrvatskog gospodarskog prostora, pokretljivost građana te prepoznatljivost i korištenje njihovih kompetencija na prostoru cijele Europske unije.
Promjene na visokoškolskoj razini započele su se provoditi uvođenjem bolonjskog procesa, a srednjoškolskoj razini izradom HKO-a 2009. godine te izradom NOK-a 2010. godine. Nacionalni okvirni kurikulum (NOK) postaje polazištem za sustavne promjene na razini srednjoškolskoga, osnovnoškolskoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja. Ovaj dokument određuje opće ciljeve odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, kompetencije i ishode učenja, kako učenici trebaju učiti i kako nastavnici trebaju poučavati te kako se prati i vrednuje kvaliteta postignuća i rada škola i učenika na sve tri razine obrazovanja: od predškolskog odgoja do kraja srednje škole. NOK također određuje odgojno-obrazovna područja iz kojih proizlaze predmetni kurikulumi i moduli kao njihovi dijelovi te sadržaj školskog kurikuluma.
Dakle, temeljno obilježje NOK-a je prijelaz na kompetencijski sustav i ishode učenja. Autori NOK-a ugradili su u ovaj dokument, prema Preporuci 962 Europskog parlamenta, osam temeljnih kompetencija koje su također ugrađene i u nacionalne kurikulume svih ostalih članica Europske unije. Njihov razvoj predstavlja jedan od važnih ciljeva europske obrazovne politike i nacionalnih obrazovnih politika u pojedinim europskim zemljama. NOK je tako postao osnova za izradu svih ostalih odgojno-obrazovnih dokumenata i pomoćnih materijala: školskih i predmetnih kurikuluma, standarda i kriterija za vrednovanje kvalitete učeničkih postignuća i rada škola, udžbenika i ostalih nastavnih sredstava za učenike i nastavnike.
Uvođenje kompetencijskog pristupa i naglašavanje ishoda učenja u NOK-u doveli su do promjena u pristupu planiranju i programiranju odgojno-obrazovnog procesa u srednjim strukovnim školama i određivanja kvalifikacija (zanimanja). Prilikom izrade sustava kvalifikacija u Hrvatskoj vodilo se računa o prihvatljivom uklapanju u koncept Europskog kvalifikacijskog okvira (EKO) koji ima zadaću povezati pojedine nacionalne okvire kvalifikacija s europskim te ih učiniti međusobno prepoznatljivima, prihvatljivima i pouzdanima. Treba naglasiti da je cilj Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, kao i EKO-a, potaknuti cjeloživotno učenje i opću pokretljivost građana na cijelom prostoru Europske unije.
Dakle, HKO je sustav kvalifikacija (zanimanja) koje postoje u našem društvu te njihov međusoban odnos, a dobivaju se odgovarajućim školovanjem. Ishodi učenja i kompetencije za pojedine kvalifikacije u HKO-u prikazuju se i vrednuju kroz znanja i vještine te pripadajuću samostalnost i odgovornost. Također se uvode četiri osnovna svojstva kvalifikacije: profil, razina, obujam i kvaliteta kao mjera njezine pouzdanosti. Ta svojstva objašnjavamo na sljedeći način:
Profil objašnjava kako se pojedine kvalifikacije iskazane ishodima učenja međusobno razlikuju.
Razina opisuje složenost ili doseg stečenih kompetencija iskazanih ishodima učenja.
Obujam označava količinu stečenih kompetencija, a određuje se cjelovitim vremenom koje se utroši na njihovo stjecanje. U strukovnom srednjem obrazovanja uvedena je jedinična mjera ECVET, koji predstavlja od 25 do 30 sati sveukupnog vremena potrebnoga za stjecanje određene kompetencije, uključujući sudjelovanje u formalnoj nastavi, samostalno učenje i vrednovanje stečenih kompetencija.
Kvaliteta se izražava postignutom ocjenom ishoda učenja.