Srednja škola Ambroza Haračića u Malom Lošinju nasljednica je nekadašnje Pomorske škole ili Nautice koju su austrijske vlasti proglasile državnom 1855. godine, iako je u Lošinju prije toga još od 1780. godine djelovala privatna obuka pomorcima.
Škola je 2005. godine obilježavala nekoliko značajnih obljetnica: 225 godina od začetka pomorskog školstva u Malom Lošinju, 150 godina od osnutka škole kao državne pomorske škole, 150 godišnjica rođenja Ambroza Haračića. Za tu prigodu okupila sam nekoliko zainteresiranih učenika različitih usmjerenja sa ciljem da učenike škole upoznamo kroz izložbu s poviješću škole i s njezinim znamenitom profesorom Ambrozom Haračićem.
Za potrebe izložbe, a nakon proučavanja dostupne literature (većinom članaka iz Otočkih ljetopisa koji se objavljuju od 1973. godine) istraživali smo u arhivu Škole, intervjuirali živuće ravnatelje, umirovljene i starije djelatnike Škole, prikupljali fotografski materijal, skice i crteže te snimali kamerom i fotografskim aparatom važne lokalitete i objekte.
Nakon izložbe koju smo priredili s velikim entuzijazmom, učenici su iskazali interes za nastavak rada pa je osnovana grupa slobodnih aktivnosti Mladi povjesničari. U grupu se uključilo desetak nadarenih učenika gimnazijskog usmjerenja koji su iskazivali interes za upoznavanje i istraživanje zavičajne povijesti. Od materijala koji smo prikupili, odmah smo počeli izrađivati Power Point prezentaciju s temom o povijesti škole i o Ambrozu Haračiću.
Već sljedeće školske godine rad je počeo poprimati formu projekta kojem je trebalo osmisliti ciljeve i zadaće, etape i metode rada itd. S obzirom na naše ambicije, shvatili smo da će nam za to biti potrebna i određena financijska sredstva tako da je trebalo pristupiti pronalaženju sponzora.
U prvoj godina rada Povijesne grupe projekt je imao sljedeće etape:
Danas je u školi nemoguće provoditi ikakve izvannastavne sadržaje bez financijskih sredstava. Potrebna su posebna umijeća i snalaženja da bi se pribavila financijska sredstva za ostvarivanje svakog projekta, a uz to valja biti dobro informiran o tome od koga, kako i kada tražiti. Potragu za sponzorima počinjem već u devetom mjesecu kada se javljamo na Natječaj Grada za programe javnih potreba u društvenim djelatnostima te na Natječaj za program javnih potreba Primorsko-goranske županije. Nakon toga upućujem molbe za financiranje drugim gospodarskim subjektima u našem Gradu. Pritom, obavezno navodim ciljeve našeg Projekta, naša ostvarenja i postignuća, planirane aktivnosti za tekuću školsku godinu i na kraju detaljno razrađen financijski plan, odnosno strukturu rashoda.
Do sada su u ovih šest godina naš Projekt financijski podupirali: Primorsko-goranska županija, Grad Mali Lošinj, Turistička zajednica grada Malog Lošinja, poduzeće Jadranka hoteli d.o.o. i poduzeće Lošinjska plovidba turizam d.o.o., Ljekarna Snježana Muškardin Mali Lošinj, Rotary club Mali Lošinj te mnogi drugi privatni poduzetnici. Ostvarivanje Projekta je ovisilo o količini prikupljenih financijskih sredstava pa smo u pravilu ostvarili one aktivnosti čije smo provođenje financijski mogli pokriti.
Naše potrebe su na početku rada bile vezane za nabavku informatičke opreme: laptop, projektor, skener, diktafon, digitalni fotoaparat itd. Nadalje, potrebna su nam bila sredstva za putovanja i daljnje istraživačke aktivnosti u institucijama i arhivima u Rijeci, Zagrebu, Opatiji, Pazinu, Zadru, Trstu itd. Financijski plan je predviđao priređivanje i postavljanje povremenih izložbi u Gradu (Palača Kvarner, Palača Fritzy, Creski muzej, Gradska knjižnica i čitaonica) nakon čega bi izloženi panoi postali stalni postav izložen u holu škole. I konačni cilj nam je bio objavljivanje rezultata našeg rada i istraživanja u prigodnim publikacijama.
Zahvaljujući financijskoj potpori lokalne zajednice, uspjeli smo u ovih šest godina sve zadane ciljeve uspješno ostvariti.
Godine 2007. Turistička zajednica grada Malog Lošinja i Grad Mali Lošinj pokrenuli su nekoliko manifestacija između ostalog i obilježavanje Dana poznatih i zaslužnih Lošinjana. Pozvani smo na suradnju i s oduševljenjem se odazvali, s obzirom da smo po prvi put mogli istupiti izvan školskih okvira i pokazati građanstvu Lošinja što Mladi povjesničari Srednje škole zapravo rade. Za tu prigodu izradili smo prezentaciju o Ambrozu Haračiću, a uz suradnju s Lošinjskim muzejom postavili izložbu i tiskali prigodni katalog.
Na prvim Danima Ambroza Haračića od 17. do 22. svibnja 2007. u Palači Kvarner u Malom Lošinju, prezentirali smo rezultate našeg dvogodišnjeg istraživačkog rada; 17. svibnja za građanstvo Lošinja, a 22. svibnja 2007, u sklopu obilježavanja Dana bioraznolikosti, i za goste iz Županije i župana Zlatka Komadinu. Tijekom tih dana, našu prezentaciju i izložbu mogli su pogledati i građani Lošinja te strani gosti jer je bila prevedena i na engleski jezik.
Od 2007. redovito sudjelujemo na toj manifestaciji priređujući projekcije, prezentacije, predavanja i izložbe. Svake godine posvećujemo se novoj temi pa smo tako, do sada, na manifestaciji Dani Ambroza Haračića prezentirali sljedeće teme: Ambroz Haračić – najzaslužniji Lošinjan, Znanstveni život u Malom Lošinju na prijelazu stoljeća, Haračićeva botanička istraživanja, Haračićeva uloga u pokretanju turizma na Otoku te rodoljubna i društvena djelatnost Ambroza Haračića (Dijakritički Haračić).
Tijekom izvođenja Projekta ostvarena je intenzivna i plodna suradnja s brojnim institucijama, organizacijama i društvima u gradu Malom Lošinju pa i šire. Osim spomenute suradnje s lokalnom zajednicom (Grad Mali Lošinj i Turistička zajednica grada Malog Lošinja), povezali smo se i s brojnim institucijama i udrugama kao što su: Lošinjski muzej, Astronomsko društvo Leo Brenner, Ogranak Matice hrvatske Mali Lošinj, Društvo Naša djeca Mali Lošinj, Gradska knjižnica i čitaonica Mali Lošinj, Udruga sakupljača samoniklog i jestivog bilja Ambroz Haračić, Katedra Čakavskog sabora Cres – Lošinj, Creski muzej pri Pučkom otvorenom učilištu Mali Lošinj i Javna ustanova Priroda iz Rijeke.
Svake godine definiramo jednu ili dvije nove teme koje prezentiramo pa smo tako do sada obradili:
U budućnosti planiramo prirediti sljedeće teme:
Haračićeva univerzalnost, njegova mnogobrojna postignuća na prirodoznanstvenom radu i njegova društvena angažiranost, potakli su me da vrijeme u kojem je živio sagledam s različitih aspekata i da teme kojima se bavim, povežem sa sadržajem različitih školskih predmeta.
Ambroz Haračić bio je profesor matematike, fizike i kemije u Pomorskoj školi, znanstvenik, proučavatelj klimatoloških prilika, utemeljitelj meteorološkog opservatorija, biolog i botaničar, istraživač vegetacije Otoka, istraživač geografije Otoka, zaslužan za proglašavanje Lošinja klimatskim lječilištima, pokretač pošumljavanja Lošinja, inicijator osnutka Turističkog društva, Narodni zastupnik i rodoljub.
Bogatstvo Haračićevog djelovanja otvorilo mi je mogućnost za povezivanje s različitim predmetima kao što su geografija, fizika, kemija, biologija, sociologija, hrvatski, talijanski i njemački jezik. U Projekt sam uključila mnoge svoje kolege i kolegice, profesore navedenih predmeta i ostvarila iznimno dobru suradnju. Istovremeno sam uspjela u naš Projekt uključiti i neke grupe izvannastavnih aktivnosti naše Škole kao što su Botaničari, Ekolozi i Mladi fizičari.
Nakon spomenutog angažiranja vezanog za početak manifestacije Dani Ambroza Haračića i nakon pozitivnih reakcija građanstva Lošinja i stranih gostiju, svake godine ostvaren je novi uspjeh.
Godine 2008. prvi put smo se počeli pripremati za Županijsko natjecanje iz povijesti u kategoriji samostalnih istraživačkih radova učenika srednjih škola i osvojili smo 2. mjesto s temom: „Mali Lošinj – centar znanosti na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće“. Sljedeće, 2009. godine, smo na Županijskom natjecanju pobijedili s temom „Lošinjska Nautica – najslavnija pomorska škola na Jadranu“ i nakon toga bili smo upućeni na Državno natjecanje na Krku, na kojem smo osvojili 3. mjesto. Godine 2010. na Državnom natjecanju u Novom Vinodolskom dosegli smo 2. mjesto s temom „Kako je počeo turizam na našem otoku“.
Velikim uspjehom smatramo i naše izložbe u različitim muzejskim, galerijskim i drugim izložbenim prostorima koje smo ostvarili u suradnji s različitim institucijama: 2008. godine izložba Ambroz Haračić osmišljena je u suradnji s Lošinjskim muzejem i postavljena u Kuli (Galerijsko-muzejski prostor u Velom Lošinju); 2009. godine prigodom održavanja 3.dana Ambroza Haračića organizirali smo izložbu i prezentaciju u Palači Kvarner u Malom Lošinju s temom „Haračićev herbarij“; 2010. godine u Palači Arsan u Cresu otvorena je izložba: „Cresko samoniklo, jestivo bilje i povijest bilinarenja“; 2011. godine postavljena je izložba „Foto album Ambroza Haračića“ u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Malom Lošinju.
Od ostalih mnogobrojnih postignuća treba izdvojiti: sudjelovanje na Festivalu znanosti 2009. godine pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti s multimedijalnom prezentacijom i predavanjem u Palači Fritzy u Malom Lošinju s temom „Znanstveni život u Malom Lošinju na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće“; pripremu i organizacija proslave Dana škole 2010. godine s temom „Povijest Pomorske škole u Malom Lošinju“ te objavljivanje našeg članka „Kako je počeo turizam na našem otoku“, 2011. godine u Geografskom horizontu.
Ambroz Haračić rođen je 5. prosinca 1855. u Malom Lošinju, u obrtničkoj obitelji. Školovao se u Lošinju i Zadru, a potom je studirao u Austriji – isprva u Grazu, a zatim praktičnu filozofiju, matematiku i kemiju u Beču, gdje je i diplomirao 1878. godine. Nakon studija dobio je nastavničko mjesto u Trstu, a 1879. postao je profesor u Pomorskoj školi u Malom Lošinju (Nautica). Predavao je matematiku, fiziku s osnovama kemije, geometriju, parne strojeve, meteorologiju, oceanografiju i algebru. Iste godine kada je počeo s profesorskim radom, započeo je meteorološka opažanja. Mjerio je atmosferski tlak, naoblaku i vjetrove. Godine 1880. Haračić je iz Centralnog instituta za meteorologiju u Beču dobio potrebne instrumente. Redovita opažanja s novim spravama započeo je u svojoj kući, a tablice meteoroloških opažanja slao bi svaki mjesec centrali u Beč, što je objavljivano svake godine u Analima te ustanove. Ravnatelj pomorske škole Eugen Jelčić je 1883/84. uredio da postaja postane školska pa je Haračićeva meteorološka postaja dobila naziv Meteorološki opservatorij C.K. Pomorske škole.
Istovremeno s meteorološkim promatranjima započeo je sistematsko istraživanje vegetacije Lošinja. O flori svog zavičaja objavio je više radova. Uz istraživanja, marljivo je bilježio narodna imena biljaka pa je 1894. god. u Glasniku Hrvatskog naravoslovnog društva objavio svoj „Prilog za narodnu botaničku nomenklaturu“. U sastavu Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu nalazi se zbirka Herbarium Haračić. Zbirka ima preko 4 000 listova. To je najveća zbirka flore skupljena na jednom od jadranskih otoka. Biljke potječu s 209 različitih lokaliteta.
Godine 1885. Haračić se počeo družiti s dr. Leopoldom Schrötterom, profesorom Bečkog medicinskog fakulteta, specijalistom za bolesti pluća i grla. Schrötter je bio priznati stručnjak klimatologije te je na Kvarneru tražio najprikladnija mjesta za osnivanje turističkih zimovališta. Na njihovim zajedničkim šetnjama Čikatom Haračić ga je upoznao sa svojim znanstvenim klimatološkim i vegetacijskim otkrićima. Schrötter je Haračića potakao da osnuje turističko društvo. Početkom 1886. pokrenuto je osnivanje Turističkog društva u Malom Lošinju. Predsjednik društva postao je Eugen Jelčić, a potpredsjednik Ambroz Haračić.
Iste godine osnovano je Društvo za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja. Haračić je sastavio statut Društva i kao nadzornik sadnje, uz entuzijazam mnogih sumještana, u studenom 1886. godine započeo s radom na Čikatu. U četiri godine Društvo je zasadilo oko 250 000 sadnica borova. Društvo je, osim što je pridavalo važnost vegetaciji,organiziralo uređenje putova i staza, čišćenje korova, postavljanje klupa. Seljaci su okolne brežuljkaste terene počeli pošumljavati sadnicama iz rasadnika Društva.
Haračić je bio i istraživač geografije otoka. Svoje radove o flori i vegetaciji Lošinja započinjao je geografskim uvodima. Izuzetno je dobro poznavao lošinjske toponime koje spominje u svojim radovima i na etiketama svog herbarija. Raspolagao je točnim katastarskim podacima. Prikupljao je demografske i etnografske podatke te se bavio i gospodarskom geografijom Otoka.
Sprijateljio se s austrijskim liječnikom i klimatologom dr. Konradom Clarom, docentom balneologije u Grazu, koji je prvi put došao na Lošinj 1885. godine. Dr. Clar je na Lošinj doveo svog sina koji je bolovao od bronhitisa. Dječak se nakon četiri tjedna potpuno oporavio. Zajedno sa Schrötterom započinju propagiranje zdravstvenog turizma na Lošinju. Haračić, Schrötter i Clar postigli su da se Zemaljskim zakonom austrijske vlade u Beču 1892. Mali i Veli Lošinj proglase klimatskim lječilištima.
Za zasluge u razvijanju prirodnih znanosti, Haračić je 1904. godine odlikovan redom Viteza Franje Josipa I. U povodu obljetnice Pomorske škole 1905. godine Haračić je objavio svoje najpoznatije djelo „L’ isola di Lussin. Il suo clima e la sua vegetazione“. Bilo je to njegovo životno djelo, rezultat svih znanstvenih istraživanja.
U mirovinu je profesor Ambroz Haračić otišao 1911. godine, no to nije bio kraj njegovog društvenog djelovanja. Sudjelovao je u narodnom preporodu koji je zahvatio Istru i otoke. Bio je aktivan u mnogim preporodnim društvima: Matica hrvatska, Družba sv. Ćirila i Metoda, Posujilnica i Hrvatska čitaonica, a godine 1913. postaje narodnim zastupnikom u istarskom Pokrainskom saboru u Poreču.
Zajedno s Družbom sv. Ćirila i Metoda pokrenuo je 1914. akciju za otvaranje Hrvatske pomorske škole u Malom Lošinju, no Prvi svjetski rat onemogućio je ostvarivanje te ideje. Iako je 1914. jednoglasno izabran, po drugi put, na zastupničko mjesto, Prvi svjetski rat prekinuo je djelatnost Istarskog sabora, pa i njegovu zastupničku funkciju.
Ambroz Haračić umro je 1. listopada 1916. godine. Pokopan je na malološinjskom groblju Sv. Martin. Pred smrt je izrazio želju da mu na grobu stoji natpis s imenom i prezimenom na hrvatskom jeziku.
Najzaslužniji Lošinjanin, predani profesor Pomorske škole, klimatolog, biolog, botaničar, istraživač geografije Otoka, meteorolog, pokretač pošumljavanja i začetnik turizma te iznad svega – veliki čovjek i rodoljub na ponos je Školi koja od 1990. godine dobiva ime po svom slavnom profesoru.
Djelovanje profesora Ambroza Haračića između ostalog, osim njegovih prirodoznanstvenih aktivnosti, vezano je uz preporod i rodoljubne aktivnosti na otoku Lošinju. Primijetili smo da se većina autora u svojim člancima, raspravama i diskusijama o Haračićevom životu i radu, najviše zadržava na znanstvenim postignućima redovito ostavljajući otvorenim pitanja o njegovom djelovanju na ostalim područjima. Upravo su ta pitanja izazov za neka nova istraživanja kojeg su Mladi povjesničari, učenici Matea Vidulić i Fran Kušeta, pokušali savladati u ovoj školskoj godini.
Cilj našeg istraživačkog rada bio je, analizom nama dostupnih povijesnih izvora, potvrditi tezu važnosti Haračićeva isticanja prezimena hrvatskom grafijom u vremenu druge polovice 19. i početka 20. stoljeća. Tijekom istraživanja stekli smo uvid u Matičnu knjigu krštenih, dokumente Filozofskog fakulteta u Beču, u programe Pomorske škole, nekoliko stotina herbarijskih listova, šest knjiga koje je Haračić napisao, brojne novinske natpise u austrijskim časopisima, turističke vodiče, znanstvene članke, diplomu cara Franje Josipa I, tridesetak dokumenata ostavinske rasprave itd. U brojnim dokumentima našli smo dovoljno dokaza Haračićeve dosljednosti i hrabrosti, odnosno njegove važne preporodne uloge, jer se često u literaturi ističe kako je pisanje prezimena korištenjem dijakritičkih znakova tada imalo izrazito nacionalno obilježje.
U drugoj polovici 19. stoljeća stanovništvo otoka Lošinja bilo je gospodarski, društveno i politički podređeno Talijanima i talijanašima. Takva situacija izazivala je nacionalne sukobe, ali i buđenje nacionalne svijesti.
Nakon školovanja u Malom Lošinju i Zadru Haračić počinje studij u Grazu i nastavlja ga u Beču. Iz evidencije bečkog Filozofskog fakulteta iz 1877. godine saznajemo da je svoje osobne podatke upisivao koristeći dijakritičke znake. Nakon studija kratko vrijeme službuje u Trstu nakon čega je premješten u Mali Lošinj. Kako je u lošinjskoj Nautici službeni jezik talijanski, tu činjenicu Haračić je bio primoran prihvatiti, no nije odustao od pisanja prezimena hrvatskom grafijom.
Tada je najveći problem u pomorskim školama bio nedostatak školskih udžbenika, pa su nastavnici bili primorani pisati vlastite. Tadašnji ravnatelj škole, Eugen Jelčić, u svih svojih 96 znanstvenih publikacija i udžbenika potpisivao se talijanskom grafijom – Gelcich. Uz njega, to su činili i profesori: Antonio Budinich, Melchiade Budinich, Nicolò Cosulich pa čak i jedan od vođa preporoda Šime Kvirin Kozulić koji se u svom udžbeniku o pomorskom osiguranju, potpisuje sa Simone Quirino Cosulich. Uvidom u Arhiv naše škole i proučavanjem školskih matičnih knjiga, u to smo se sami uvjerili.
Uz svoje profesorsko zvanje, Haračić je mnogo vremena provodio istražujući i pišući znanstvene radove. U svima se potpisivao hrvatskom grafijom. Napisao je šest knjiga i brojne znanstvene članke u talijanskim i austrijskim stručnim časopisima. Poimajući ljubav prema domovini u duhu romantizma, kao jedinstvenost prirode, naroda i društva, Haračić vrijedno popisuje narodna imena biljaka i objavljuje ih u Prilogu za narodnu botaničku nomenklaturu 1894. godine. Ime svake biljke navedeno je na latinskom, talijanskom, njemačkom i hrvatskom jeziku te lošinjskom dijalektu. Prikupljajući biljke za svoj herbarij, vodio je evidenciju i o mjestima njihova nalaženja i sva ta mjesta pisao je hrvatskim jezikom i hrvatskom grafijom. Njegovom su zaslugom sačuvani domaći nazivi lokaliteta Bobarič, Ćunski, Kovčanja, Kožjak, jer su prve karte koje su u to vrijeme Austrijanci izrađivali bile s talijanskim toponimima.
Kruna Haračićevog rada bilo je djelo „L’isola di Lussin: Il suo clima e la sua vegetazione“ u kojem je opisao 939 biljnih vrsta. Iako je djelo u potpunosti pisano na talijanskom jeziku, često je dodavao i hrvatske nazive uz koje bi dopisao „in lingua nostrana“.
Osamdesetih godina u Lošinju počinju inicijative vezane za zdravstveni turizam. Za promociju blagodati lošinjske klime, među ostalim, zaslužni su Haračićevi meteorološki podaci o Lošinju. Rezultate njegovih istraživanja navode mnogi austrijski turistički vodiči te medicinski i drugi časopisi, kap što su Österreichische Badezeitung, Wiener klinische Wochenschrift, Die Presse i drugi. Upravo su Haračićevi članci, u kojima se i dalje potpisuje hrvatskom grafijom, pridonijeli promidžbi Lošinja kao blagotvornog ljetovališta.
Veliki Haračićevi napori 1904. godine bivaju prepoznati od austro-ugarskog cara Franje Josipa I. On ga odlikuje redom Viteza za zasluge u razvijanju prirodnih znanosti. Diploma koju je Haračić primio prilikom odlikovanja, nalazi se u posjedu naše škole. Korištenje hrvatske grafije pri pisanju prezimena dokaz je njegovog ugleda.
Haračić je bio izuzetno društveno aktivan. U Izvještaju Matice hrvatske za 1898. godinu Haračić se navodi kao jedan od prinosnika Matice. Od 1907. godine djeluje u odboru podružnice Družbe sv. Ćirila i Metoda, a član je i odbora Hrvatske čitaonice u Malom Lošinju.
Osnovao je i vodio mjesnu Posujilnicu – Društvo za štednju i zajmove čija je svrha bila ekonomsko rasterećivanje otočnog težaka. Redovito je prisustvovao rodoljubnim priredbama poklanjajući veće novčane iznose u dobrotvorne svrhe.
Nakon smrti dugogodišnjeg zastupnika Šime Kvirina Kozulića 1913. godine, Političko društvo za Slovence i Hrvate u Istri predlaže Haračića, tada umirovljenika, da zastupa otok Lošinj u istarskom Pokrainskom saboru. Kao narodni zastupnik zalagao se za narodne potrebe, za težake, mornare i ribare. Upozoravao je na iseljavanje hrvatskog stanovništva. No, njegova zastupnička aktivnost bila je kratkog vijeka jer je Sabor raspušten, a nedugo zatim je izbio i Prvi svjetski rat.
Jedna od potreba narodnog preporoda bila je osnivanje hrvatskih škola. Nakon osnivanja osnovne škole, otočni su preporoditelji krenuli s inicijativom za osnivanje Pomorske škole. Haračić je o njoj izvijestio Družbu sv. Ćirila i Metoda. O tome je vodio prepisku s Vjekoslavom Spinčićem, predsjednikom Družbe. Nažalost je i tu njegovu inicijativu prekinuo početak Prvog svjetskog rata.
Haračić je umro tijekom Prvog svjetskog rata, 1916. godine, u svom domu u Malom Lošinju. U testamentu je izrazio želju da mu na nadgrobnoj ploči ime i prezime bude upisano hrvatskom grafijom, što je na njegovu želju i učinjeno.
Cijeli spis ostavinske rasprave čuva se u Državnom arhivu u Rijeci, a sadrži preko 30 dokumenata. Iznenađuje besprijekornost kojom je Haračić predvidio sve troškove svoga pogreba i raspodjele imetka. Njegova volja, oko pisanja prezimena, poštovana je i na tim dokumentima.
Ambroz Haračić, profesor i znanstvenik dosljedno se identificirao kao dio hrvatskog naroda u vremenu kada su otokom Lošinjem dominirali Talijani i talijanski jezik. Za razliku od svojih suvremenika, činio je to isticanjem svojega prezimena koje je hrvatskom grafijom napisano već u Matičnoj knjizi krštenih, a kroz cijeli život ostalo je konstanta njegovog nacionalnog identiteta. Značajno je njegovo djelovanje kroz mnoga preporodna društva, kao i politička angažiranost u Pokrajinskom saboru Istre. Zahvaljujući njemu sačuvani su mnogi lošinjski toponimi i nazivi biljaka. Cjelokupnim njegovim djelovanjem zaslužio je mjesto među vodećim preporoditeljima i rodoljubima kvarnerskih otoka, što je do sada u literaturi većinom zanemareno.