Mato Artuković (dr. sc.) rođen je 1954. godine u Kuljenovcima kraj Dervente u Bosni i Hercegovini. Osnovnu školu polazio je i završio je u Slavonskom Brodu, klasičnu gimnaziju kod otaca isusovaca u Zagrebu, studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je 1980. godine te magistrirao 1987. s temom Srbobran 1884–1902. Doktorirao je 1999. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom Položaj Srba u Banskoj Hrvatskoj 1883–1903. – Analiza srpske izdavačke djelatnosti. Poslije završenoga fakulteta radio je u Historijskom institutu Slavonije i Baranje (kasnije Centar za društvena istraživanja Slavonije i Baranje i Centar za povijest Slavonije i Baranje) do 1990. godine. Nakon toga radio je u Državnom arhivu, a od 1994. godine radio je u Odsjeku za povijest pri Muzeju Brodskog Posavlja. Od 1996. godine, kada je Hrvatski institut za povijest iz Zagreba osnovao svoju Podružnicu u Slavonskom Brodu, prešao je raditi u tu ustanovu, čiji je voditelj bio u razdoblju od 1996. do 2011. godine. Od 2011. godine u zvanju je znanstvenoga savjetnika u istoj ustanovi i vodi redoviti znanstveno-istraživački projekt Slavonija, Srijem i Baranja 1860–1945: politika, društvo, kultura. U svome povjesničarskom radu pretežito se bavi nacionalnom poviješću novoga vijeka, posebno hrvatsko-srpskim odnosima i ideologijama srpskih stranaka u Hrvatskoj u 19. i početkom 20. stoljeća.
Željko Bartulović (dr. sc.) rođen je 5. ožujka 1962. u Rijeci, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1986. godine. Magistrirao je na poslijediplomskom studiju Pravnog fakulteta u Beogradu 1991. s temom „Imovinska prava statuta područja pod vlašću Krčkih knezova u XIII. i XIV. stoljeću“. Doktorirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 28. prosinca 1998. s temom „Državnopravni položaj grada Sušaka 1919–1947.“ Zaposlen je na Pravnom fakultetu u Rijeci gdje predaje predmete „Povijest hrvatskog prava i države“. Objavio je knjigu „Neka pitanja stvarnih i obveznih prava. Vinodolski zakon 1288. te Krčki i Senjski statut 1388.“ i petnaestak znanstvenih radova uglavnom s područja hrvatskog srednjovjekovnog prava.
Tvrtko Božić (mr. sc.) rođen je 10. travnja 1972. godine u Slavonskom Brodu, gdje je polazio osnovnu i srednju školu, odgojno-obrazovno usmjerenje. Od 1992. godine u Zagrebu je studirao geografiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i povijest na Filozofskom fakultetu. Diplomirao je 1998. godine na Geografskom odsjeku PMF-a radom Novije promjene u gospodarskoj strukturi Brodsko-posavske županije. Od rujna iste godine zapošljava se u Osnovnoj školi Frana Krste Frankopana na otoku Krku, u Područnim školama Vrh i Baška, u kojima radi i danas kao učitelj geografije i povijesti. Poslijediplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao je akademske godine 1999/2000. te je magistrirao u srpnju 2007. godine na temu Uloga gospodarskog lista Pučki Prijatelj u razvoju krčkog zadrugarstva u prvom desetljeću XX. stoljeća. Sudjelovao je na nekoliko znanstvenih skupova i seminara kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini, te međunarodnim edukacijama.
Mihovil Dabo (dr. sc.) rođen je 1979. godine u Puli, gdje je završio osnovnu školu i jezičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Puli diplomirao je povijest i kroatistiku 2005. godine, a poslijediplomski studij povijesti na Hrvatskim studijima dovršio je obranom doktorske disertacije 2013. godine. Od lipnja do studenog 2005. bio je zaposlen u pulskoj FINA-i kao mlađi referent za poslove platnog prometa. Od studenog 2005. do konca siječnja 2007. zaposlen je kao arhivist u Državnom arhivu u Pazinu. Od veljače 2007. radi kao asistent na Odsjeku za povijest pri Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli (nacionalna povijest XIX. stoljeća). U znanstvenom je radu usredotočen na procese političke i društvene modernizacije stanovništva Istre tijekom XIX. i XX. stoljeća.
Ljiljana Dobrovšak (dr. sc.) rođena je 13. ožujka 1971. godine u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu. Povijest je studirala od 1992. do 1997. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirala 14. listopada 1997. s temom Židovi u hrvatskim zemljama za revolucije 1848/1849. Tijekom 2000. godine zaposlila se kao znanstveni novak--asistent u Institutu društvenih znanosti „Ivo Pilar“ u Zagrebu na projektu dr. sc. Dragutina Pavličevića Hrvati u okolnim zemljama (1996–2002), pa Hrvati kao dio multikulturalnog identiteta okolnih zemalja (2002–2006) i sada kao Manjine u Hrvatskoj i Hrvati u okolnim zemljama: povijesni identiteti (2007–). Ujedno je bila vanjski suradnik na projektu Triplex Confinium: hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu koji se izvodio u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu godine 2003. temom Hrvatska javnost prema Židovima krajem 19. stoljeća (Za vrijeme Dreyfusove afere od 1894–1899). Doktorsku disertaciju pod naslovom Razvoj židovskih zajednica u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (1783–1873) obranila 4. svibnja 2007. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno je uz svoj matični projekt Manjine u Hrvatskoj i Hrvati u okolnim zemljama: povijesni identiteti, vanjski suradnik projekta Zeitschrift für Jüdische Studien transversal – Jüdische Lebenswelten auf dem Balkan im 19. Jahrhundert, koji se izvodi na nekoliko institucija.
Hrvoje Gračanin (dr. sc.) rođen je u Zagrebu 28. studenog 1973. godine. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Zagrebu. Godine 1992. upisao je jednopredmetni studij povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Diplomirao je povijest 1998. godine radom Položaj žena u svjetlu siscijskih natpisa. Te je godine upisao i poslijediplomski studij povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te je na istome fakultetu u lipnju 2004. godine magistrirao radom Antička kronika kao povijesni izvor: Primjer „Kronike“ komesa Marcelina. Njegovi su znanstveni i istraživački interesi prvenstveno usmjereni na proučavanje hrvatskih krajeva u kasnoj antici, odnosno vidova i postignuća rimske civilizacije na širem prostoru današnje Hrvatske, s osobitim obzirom na panonsku regiju. Od 1. ožujka 2001. zaposlen je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autor je velikog broja znanstvenih radova i knjiga od kojih izdvajamo knjige Južna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju (od konca 4. do konca 11. stoljeća te Kratka povijest Hrvatske za mlade I. Od starog vijeka do kraja 18 stoljeća i Kratka povijest Hrvatske II. Od kraja 18. stoljeća do početka 21. stoljeća.
Zlatko Hasanbegović (dr. sc.) rođen je 1973. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je i magistrirao i doktorirao. Radi kao znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ u Zagrebu. Autor je dviju znanstvenih monografija: Muslimani u Zagrebu 1878–1945. Doba utemeljenja i Jugoslavenska muslimanska organizacija 1929–1941. (U ratu i revoluciji 1941–1945). Predmet njegova historiografskog interesa je odnos modernih hrvatskih nacionalnih ideologija, napose pravaštva i njegovih izdanaka, prema islamu i muslimanima u Bosni i Hercegovini u 19. i 20. stoljeću. Istražuje muslimansku sastavnicu hrvatske građanske kulture do 1945. te političko-stranačke i vjersko-nacionalne odnose u Bosni i Hercegovini od austrougarske okupacije do komunističkog preuzimanja vlasti.
Željko Holjevac (dr. sc.) rođen je 15. prosinca 1973. u Brinju. Osnovnu je školu polazio u Brinju, a srednju (gimnaziju) u Otočcu i Senju. Studij povijesti završio je 1997. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 2002. magistrirao i 2006. doktorirao iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polje povijest. Od 1998. do 2007. radio je u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu kao znanstveni novak. Od 2007. zaposlen je kao docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bavi se hrvatsko-mađarskim odnosima, gradišćanskim Hrvatima, Vojnom krajinom, zavičajnom Likom i drugim temama u povijesnoj perspektivi. Predsjednik je Društva za hrvatsku povjesnicu, pročelnik Odjela za povijest Matice hrvatske i voditelj Područnog centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Gospiću kao vanjski suradnik Instituta. Autor je velikog broja znanstvenih radova i knjiga od kojih izdvajamo knjige: Gospić u Vojnoj krajini (1689–1712–1881), Brinjsko-lički ustanak 1746. godine, Ivan Dominik Vukasović, Zemljopisni i povijesni novi opis Karlovačkog generalata u Kraljevini Hrvatskoj (1777) te monografiju Gospić grad ljudi, identitet čiji je urednik. Suautor je udžbenika povijesti za VII. razred osnovne škole i III. razred gimnazije u nakladi izdavačke kuće Meridijani iz Samobora.
Aleksandar Jakir (dr. sc.) rođen je 1. siječnja 1966. godine. Studij povijesti i slavistike završio na Sveučilištu Erlangen–Nürnberg (Friedrich-Alexander-Universität Erlangen-Nürnberg). Na istome sveučilištu doktorirao 1997. godine. Prošireni tekst disertacije uvršten je u niz „Südosteuropäische Arbeiten“ Südost-Instituta iz Münchena i objavljen u Münchenu 1999. godine u nakladi izdavačke kuće R. Oldenbourg Verlag. Od 1997. do 1999. godine radi kao znanstveni suradnik na katedri za Istočnoevropsku povijest Sveučilišta u Jeni (Friedrich-Schiller-Universität Jena). Istodobno je gost je predavač za predmet Povijest istočne Europe na Filozofskome fakultetu sveučilišta u Baselu u Švicarskoj (Universität Basel). Od travnja 1999. do travnja 2006. radi na katedri za Istočnoeuropsku povijest Sveučilišta u Marburgu (Philipps-Universität Marburg). Od travnja 2006. do veljače 2007. godine ponovno radi kao docent na katedri za Istočnoeuropsku povijest u Baselu, a od 1. ožujka 2007. na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Splitu. Sudjelovao je na brojnim seminarima i znanstvenim skupovima. Bavio se raznim temama iz povijesti jugoistočne i istočne Europe 20. stoljeća posebno Hrvatske, područja bivše Jugoslavije i Sovjetskoga Saveza. Posebno ga zanimaju socijalna povijest i teorije nacionalizma. Objavljene knjige: Dalmatien zwischen den Weltkriegen. Agrarische und urbane Lebenswelt und das Scheitern der jugoslawischen Integration (Dalmacija između dvaju svjetskih ratova), Oldenbourg Verlag, München 1999. (= Südosteuropäische Arbeiten 104), (proširena i istoimena disertacija na 534 str.); Uredio (zajedno s Heiner Timmermann): Europas Tragik. Ex-Jugoslawien zwischen Hoffnung und Resignation (Tragedija Europe. Područje bivše Jugoslavije između nade i rezignacije). LIT Verlag, Münster 2003.
Daniela Jugo-Superina (prof.) rođena je u Rijeci 1968. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirala je 1993. godine povijest i povijest umjetnosti. Od iste godine do danas radi na mjestu učitelja povijesti u OŠ „Fran Franković“ u Rijeci. Jedan je od osnivača Udruge nastavnika povijesti RICLIO. Od 2004. do 2008. godine bila je voditeljica Županijskog stručnog vijeća učitelja povijesti Primorsko-goranske županije. Održala je niz predavanja i radionica za učitelje povijesti na županijskim, međužupanijskim i državnim stručnim skupovima u Republici Hrvatskoj. Mentorica je studentima povijesti Filozofskog fakulteta u Rijeci. Jedan je od osnivača Udruge nastavnika povijesti RICLIO. Od 2004. godine voditeljica je Županijskog stručnog vijeća učitelja povijesti Primorsko-goranske županije. Pokrenula je i vodi projekt „Raznolika Rijeka“ na temu upoznavanja i suradnje s riječkim nacionalnim manjinama. U Zborniku Drugog hrvatskog simpozija o nastavi povijesti objavila je 2006. godine stručni članak „Riječki Romi“ u kojem je opisala poučavanje riječkih učenika o multinacionalnosti i multikulturalnosti unutar kroz projektnu nastavu povijesti.
Lidija Kosmos (prof.) rođena je 1958. godine u Rakeku u Sloveniji. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani diplomirala je 1986. godine povijest i sociologiju. U Srednjoj školi Ambroza Haračića u Malom Lošinju radi od 1985. godine. Od 2005. godine vodi projekt „Njegovanje tradicije, istraživanje i prezentiranje zavičajne povijesti Malog Lošinja“. Surađuje s lokalnom zajednicom i drugim institucijama i udrugama, posebno u provedbi manifestacije Dani Ambroza Haračića (Grad Mali Lošinj i Turistička zajednica grada Malog Lošinja), a u suradnji s Lošinjskim muzejom i Creskim muzejom pri Pučkom otvorenom učilištu postavila je nekoliko izložbi. Godine 2009. dodijeljena joj je Plaketa Grada Malog Lošinja za izuzetne rezultate u radu s mladima i kreativno promicanje malološinjske povijesti. U povodu Svjetskog dana učitelja 2011. godine dobila je Nagradu PGŽ-a za najuspješnijeg prosvjetnog djelatnika.
Nera Malbaša Kovačić (prof.) rođena je 1972. godine u Sinju, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirala je arheologiju i povijest. Od 2001. godine do danas radi na mjestu učitelja povijesti u OŠ „Fran Franković“ u Rijeci i u OŠ „Drago Gervais“ u Brešcima. Održala je niz predavanja i radionica na županijskim i međužupanijskim stručnim skupovima za učitelje povijesti. Predsjednica je Udruge nastavnika povijesti RICLIO. Završila je CARNetovu E-learning akademiju, smjer E-learning Tutoring te u nastavi povijesti intenzivno koristi ICT-tehnologiju.
Helena Miljević Pavić (mr. sc.) rođena je 1975. godine u Rijeci, gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Diplomirala je povijest i arheologiju na Sveučilištu u Zadru 2001. godine. Na istom je Sveučilištu 2009. godine stekla zvanje magistra znanosti uspješno obranivši rad pod naslovom Brodovi na zavjetnim slikama svetišta Gospe Trsatske. Radi kao učiteljica povijesti u OŠ „dr. Andrija Mohorovičić“ u Matuljima i od 2008. godine voditeljica je Županijskog stručnog vijeća za učitelje povijesti Primorsko-goranske županije. Održala je niz predavanja i radionica na županijskim i državnim stručnim skupovima.
Marijana Marinović (mr. sc.) Rođena je 12. studenoga 1963. godine u Rijeci, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je povijest i arheologiju godine 1988. na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1989. do 1996. predavala je povijest u Medicinskoj školi, a zatim u Prvoj hrvatskoj sušačkoj gimnaziji u Rijeci. Od 1996. godine radila je kao školska nadzornica u Ministarstvu prosvjete i športa, a od 2003. godine radi kao viša savjetnica za nastavu povijesti u Zavodu za školstvo Republike Hrvatske, Podružnica Rijeka (danas Agencija za odgoj i obrazovanje). Organizator je i aktivni sudionik niza simpozija i seminara za nastavnike povijesti u Republici Hrvatskoj. Predsjednica je Ispitne komisije za polaganje stručnih ispita učitelja i nastavnika povijesti u osnovnim i srednjim školama u Ispitnim centrima Zagreb i Rijeka. U studenome 2007. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru obranila je magistarski rad Pomorsko školstvo u Bakru od 1849. godine do danas u okviru poslijediplomskog znanstvenog studija Povijest hrvatskog pomorstva i stekla akademski stupanja magistra znanosti. Objavila je sljedeće stručne i znanstvene članke: „Interkulturalni pristup nastavi povijesti“, „Nautičko školstvo na Kvarnerskom primorju do pojave parobroda“, „Povijesno naslijeđe i nacionalni identiteti“ te „Povijesne osobe i poučavanje vrednota“. Uredila je tematski broj časopisa Povijest u nastavi koji je posvećen industrijskoj baštini u nastavi povijesti u kojem je objavila istoimeni znanstveni članak. Dugogodišnja je urednica Zbornika hrvatskih simpozija o nastavi povijesti.