Poštovane kolegice i kolege, obraćamo vam se četvrti put. Povod je jednak – 4. simpozij učitelja i nastavnika Hrvatskoga jezika. Koncepcijski se ovaj simpozij od prethodnih razlikuje po tome što se bavi samo jednom, ali iznimno važnom temom – čitanjem. Tema je vrlo aktualna – nezadovoljavajuća razina čitalačke pismenosti petnaestogodišnjih Hrvata na OECD-ovom PISA istraživanju 2009. i nezadovoljstvo učitelja i nastavnika svih nastavnih predmeta, posebice Hrvatskoga jezika, čitalačkim vještinama i sposobnostima svojih učenika.
Vodeći se onom iz Biblije Bože, daj mi hrabrosti da mijenjam što mogu mijenjati i činjenicom da je čitanje životno važna aktivnost neodvojiva od pojma razumijevanje, odvažili smo se na to da, podastirući sve što o čitanju možemo znati, bolje razumijemo što nam je u vezi s njim u školama činiti. Pozvali smo stručnjake različitih znanosti i društvenih područja da nam iz svog kuta govore o čitanju. Ponudili su nam građu koju smo lako pretočili u ciljeve Simpozija: vrednovati status čitanja danas (Jurica Pavičić), upoznati vrste čitanja neknjiževnih tekstova (Kornelija Kuvač-Levačić), upoznati kognitivne i metakognitivne aspekte učenja čitanja i pojam samoregulacije čitanja (Svjetlana Kolić-Vehovac i Barbara Rončević Zubković), upoznati kako informacijska znanost dekodira čitanje (Marija Laszlo), osvijestiti utjecaj čitanja hipertekstova na ljudski um (Irena Miličić), osvijestiti da je usvojenost vještine linearnog čitanja preduvjet čitanju elektroničkih tekstova te da sve vrste tekstova uvijek čitamo kao cjelovite osobnosti, s obzirom na sva svoja iskustva i stečeno znanje (Meta Grosman), upoznati primjere postupaka i metoda za uklanjanje prepreka učeničkoj recepciji književnih djela (Mirjana Benjak i Vesna Požgaj-Hadži), upoznati strategije čitanja neknjiževnih tekstova (Jadranka Nemeth-Jajić), razmisliti o mogućnostima primjene novih medija u poticanju čitanja (Nina Tadić), upoznati načine propitivanja čitalačkih interesa učenika i njihova uvažavanja (Teana Tomažin, Irena Bekić), osvijestiti važnost tehnike usmjerenog čitanja za školu i život (Sanja Fulgosi) i upoznati korist i važnost čitanja kroz metaforu hranjenja (Ružica Pšihistal). Nabrajanje tu nikako ne prestaje, već želimo da svaki sudionik Simpozija na temelju nečega (ili svega što je čuo) planira i počne ostvarivati zadani cilj u vezi s čitanjem (s) kojim će ući u razred. Zato što nam je uvijek važno i mišljenje učitelja i nastavnika organizirani su i okrugli stolovi na kojima će i oni progovoriti o temi.
Rječnikom Bloomove taksonomije, Simpozij nam je omogućio kretanje razinom pamćenja i razumijevanja. Na svima nama nadalje ostaje pokušaj primjene, raščlamba onoga što se primijenilo i vrednovanje primijenjenog. To je sve lakše u zajednici koja uči.
Bez čitanja nema pisanja… Pokušat ćemo taj logički slijed slijediti u sljedećemu simpoziju.
Linda Grubišić Belina
Tamara Zadravec