Ovaj je zbornik nastao kao rezultat višegodišnje plodne suradnje Agencije za odgoj i obrazovanje i znanstvenika na hrvatskim fakultetima i u istraživačkim institutima kao i učitelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj. Rezultati suradnje prikazani su na Četvrtom hrvatskom simpoziju o nastavi povijesti Hrvati i manjine u Hrvatskoj: moderni identiteti koji se održao u Opatiji od 30. kolovoza do 2. rujna 2011. godine. Velik odziv učitelja, nastavnika i znanstvenika rezultat je zanimljivosti i aktualnosti izabrane teme. Poticaj za izbor teme bilo je donošenje Nacionalnog okvirnog kurikuluma u rujnu 2010. godine, koji postaje ishodište cjelokupnog hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava, od predškolskog odgoja do završetka srednje škole. Taj dokument je i osnova za restrukturiranje nastavnih planova i programa te izradu predmetnih kurikuluma za srednje škole koji će uslijediti u narednom razdoblju. Kada se govori o nastavi povijesti, dokument ističe kao jedan od njezinih važnijih ciljeva odgoj za vrednovanje i čuvanje povijesne i kulturne baštine, njegovanje nacionalnog identiteta te uključivanje kulture i identiteta nacionalnih manjina u Hrvatskoj u nastavne programe i kurikulume. Spomenuti ciljevi u uskoj su vezi s odgojem i obrazovanjem za kritički duh, autonomiju mišljena te otvoreni osobni moral što ga promovira Nacionalni okvirni kurikulum. Poučavanje i odgoj mladih u nastavi povijesti započinje što je moguće potpunijom informacijom o raznolikim sadašnjim i prijašnjim civilizacijama, kulturama, nacionalnim i etničkim skupinama. Zatim se vrijednosti različitih kultura, nacija i etničkih skupina stavljaju se u povijesnu perspektivu bez hijerarhiziranja. Sociološko objašnjenje je također obvezno jer omogućuje razumijevanje vrijednosti pojedinih kultura i skupina, ovisno o geografskom, tehnološkom i društvenom okruženju. Vrijednosti se dovode istodobno u vezu s apstraktnom idejom čovjeka, uzetom kao moralnom referencom. Ta referenca omogućuje isto tako utemeljenje kritike vrijednosti, koja tako više nije opravdana određenim stupnjevima razvoja. Čovjek je dragocjeno i krhko biće, nositelj je znanstvenih spoznaja i stvaralački senzibilitet umjetnosti. Religije i filozofije posljednji su napori da se shvati čovjek i one se prikazuju kao ostvarenje razmišljanja, a ne kao dogmatska polazišta. Razlika je znatna. Dogmatizam uzrokuje netoleranciju, tj. negaciju čovjeka kao načelo. Nasuprot tome, istraživanje, indukcija i divergentno razmišljanje relativiziraju ideološke i dogmatske afirmacije i otvaraju staze prema mogućoj i dosad nepristupačnoj istini. Tako vrijednost čovjeka, iz koje proizlaze njegove obveze i prava, čine središnju temu odgoja i obrazovanja mladih u školama kroz gotovo sve školske predmete, a osobito povijest i kamen je kušnje odgoja i obrazovanja mladih. Postavlja se pitanje kako te priznate vrijednosti i ideje preuzeti i internalizirati? Stručnjaci se slažu u jednome – cilj se jedino može ostvariti spojem znanja i afektivnosti. U posljednja tri desetljeća u europskim državama održava se niz seminara, simpozija i drugih oblika stručnog usavršavanja učitelja i nastavnika ne bi li im se na taj način pomoglo u realizaciji ove složene zadaće. Simpozij koji je održan 2011. godine u Opatiji i zbornik kojim je popraćen imaju svrhu pomoći učiteljima i nastavnicima da se sigurno kreću kroz nastavu i što više pridonesu razvoju otvorenog razmišljanja, kritičkog duha i poštivanja drugog i drugačijeg kod svojih učenika. Dakle, krajnji cilj ovog zbornika je pomoć učiteljima i nastavnicima u svakodnevnom radu u razredu te osuvremenjivanje i podizanje kvalitete nastave povijesti u cjelini. Također, njegova je svrha upoznavanje učitelja i nastavnika s najnovijim dostignućima historiografije i drugih humanističkih znanosti.
Radove u zborniku prožimaju dvije osnovne ideje: oblikovanje modernih identiteta u Hrvatskoj, hrvatskog i identiteta drugih (ne-Hrvata) kroz posljednja dva stoljeća, te pojavu nacionalnih manjina kao suvremenog političkog problema u 20. stoljeću. Naime, trijumf nacionalizma u multietničkim carstvima na prostoru srednje i jugoistočne Europe i njihov slom nakon Prvog svjetskog rata doveo je u pitanje postojanje drugih etničkih skupina unutar granica novih nacionalnih država. Osnovno područje zastupljeno u zborniku upravo je oblikovanje nacionalnih ili etničkih identiteta i u svezi s tim evolucija u poimanju većine i manjine u pojedinim europskim prostorima. Što se tiče hrvatskog etničkog i državnog prostora pojedini radovi bave se konkretno oblikovanjem nacionalnog identiteta drugih naroda i etničkih skupina, Srba, Bošnjaka, Talijana, Austrijanaca, Nijemaca, Mađara i Židova najprije u okrilju „političkog naroda“, a kasnije sve individualiziranje u odnosu na većinski narod, u obrascima suradnje i sučeljavanja. O tom pitanju pojedini znanstvenici iznose nova saznanja u europskoj i hrvatskoj historiografiji, a nastavnici praktičari pokazuju kako se trenutačno obrađuje ta tema u razredu. Radovi svjedoče o različitim promišljanjima i pristupima razumijevanju oblikovanja kolektivnih identiteta i pojavi manjina i odnosu većine prema njima, kao suvremenog društvenog i političkog problema. Ovi se radovi bitno razlikuju od onih radova koje smo donedavno uglavnom poznavali i čitali.
Organizacijski odbor je odlučio da će se stručno-znanstveni skup održati na različitim lokacijama u Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Ličko-senjskoj županiji jer je upravo ovaj dio Hrvatske, endemski multikulturalan, vrlo prikladan za skup o navedenoj temi te se učitelji i nastavnici mogu neposredno upoznati sa stvarnom situacijom na terenu. Naime, već krajem 19. stoljeća etnografi i povjesničari počeli su otkrivati kulturološku specifičnost Istre, Kvarnerskog primorja i njegova zaleđa, pri čemu su posebnu pozornost posvetili različitim nacionalnim i etničkim skupinama, različitosti njihovih kultura, jezika i stilova života. Oni su samo u Istri utvrdili trinaest „etnografskih nijansi“. Kulturna raznolikost na tako malenom prostoru posljedica je njegove stoljetne političke podjele, mnogobrojnih migracija i višekratnih kolonizacija koje su slijedile nakon brojnih ratova, prirodnih katastrofa, kuge i drugih zaraznih bolesti, te tradicionalnog karaktera agrarnih i pomorskih zajednica ove regije. U Rijeku, kao najveći grad ovog prostora, početkom 20. stoljeća slijevao se kapital iz cijele Europe o čemu svjedoče i 22 konzulata koja su u gradu djelovala. Na području grada Rijeke danas žive u toleranciji, uvažavanju i vrlo dobroj suradnji, pripadnici isto toliko nacionalnih manjina koje, sa svojim etničkim, jezičnim, kulturnim i vjerskim obilježjima na osobit način obogaćuju društveni, kulturni i gospodarski život grada.
Očekujemo da će nova saznanja i razmišljanja znanstvenika potaknuti učitelje i nastavnike da nastavi povijesti i odgoju i obrazovanju mladih pristupe na suvremeniji način.
Urednica