Stručni skupovi - Vjeronauk
29. 08. 2017.

Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola

Split1_mU organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje, u Splitu je u četvrtak, 24. kolovoza s radom započela Katehetska ljetna škola za vjeroučiteljice i vjeroučitelje u osnovnim školama. Oko 350 sudionika okupilo se u prostorijama splitskog Nadbiskupijskog sjemeništa kako bi tijekom dva radna dana nazočilo i aktivno sudjelovalo u zanimljivim predavanjima i pedagoškim radionicama pod okvirnom temom „Zajedno molimo Gospodina. O ekumenskoj dimenziji vjeronauka u školi“.

Skup je započeo pozdravnim govorom organizatora i domaćina mr.sc. Josipa Periša, voditelja povjerenstva Katehetske škole i predstojnika Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. Podsjetivši na osamnaest godina dugu tradiciju održavanja Katehetske ljetne škole u Splitu predstojnik Periš je istaknuo značajnu ulogu školskih vjeroučitelja u promicanju kršćanskih i općeljudskih vrijednosti u našem društvu. Jedna od njih, kako je rekao, odnosi se upravo na međureligijski dijalog i suradnju među kršćanskim Crkvama koje po prvi puta zajednički obilježavaju 500-tu obljetnicu Reformacije i početak utjecaja Lutherovog učenja na povijest Europe i ostatka kršćanskog svijeta.

U ime domaćina ovogodišnje Katehetske ljetne škole, prisutnima se obratio i splitsko-makarski nadbiskup, mons. Marin Barišić koji je tragični trenutak podjele zapadne Crkve i spor oko tumačenja Svetog pisma nazvao prilikom za međusobno obogaćivanje i spremnost na dijalog. - Obilježavanje nastanka Reformacije ne smijemo gledati kroz podjele, sukobe i nesnošljivost već je moramo iskoristiti za nastavak ekumenskih inicijativa kao sastavnog dijela teološko-pedagoškog temelja školskog vjeronauka, kroz učvršćivanje vlastitog identiteta i spremnost na otvaranje prema drugima i drugačijima, kazao je mons. Barišić.

Pohvalivši trud i entuzijazam vjeroučitelja u izgradnji cjelokupnog sustava obrazovanja, sudionike KLJŠ ove je godine pozdravio i Mate Omazić, predstavnik Grada Splita. Njegove riječi potvrdila je i Jadranka Žarković Pečenković, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje koja je okvirnu temu skupa povezala s trajnom zadaćom škole, a to je odgajanje učenika za susret, dijalog i komunikaciju. U sam radni dio skupa sudionike je uveo mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki biskup i predstojnik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju. Polazište našeg razmišljanja o Reformaciji i okolnostima u kojima je ona nastala je osoba Isusa Krista koja nas zahvaća u našoj težnji za praštanjem i prihvaćanjem. Obnova crkvenog zajedništva je u interesu svih kršćanskih konfesija, a ekumenska dimenzija katoličkog vjeronauka jedan je od katalizatora tog nastojanja, kazao je biskup Hranić.

Split2_mOdmah potom uslijedilo je prvo tematsko predavanje kojeg je pod nazivom „Temeljni naglasci konfesionalno-kooperativne vjeronaučne nastave“ održala izv.prof.dr.sc. Jadranka Garmaz, pročelnica Katedre katehetike i religijske pedagogije KBF-a u Splitu. Govoreći o vrsti, potrebi i cilju konfesionalno-suradničkog i dijaloškog vjeronauka predavačica je predstavila i pojedine smjernice za razvijanje i izgradnju uspjelih oblika suradnje u njezinim mogućnostima i mjesnim datostima. Prema riječima prof. Garmaz konfesionalno-kooperativni vjeronauk nudi pristup religioznom tumačenju svijeta, potiče razvoj samostalnog stava te odgaja za religioznu toleranciju i sposobnost dijaloga.

Radi se o vrlo aktualnoj temi, ne samo zbog 500-te obljetnice Reformacije već i zbog promijenjene uloge katoličkog vjeronauka u našoj zemlji. Crkva je danas suočena s novim izazovima te kroz ekumenski interreligijski dijalog treba prepoznavati znakove

vremena i kairos u školskom vjeronauku i župnoj katehezi. Mjesto susreta religija i kultura

takozvani je „treći prostor“ razmjene stranog i vlastitog gdje sam čovjek postaje subjekt raskrižja, čvorišta, govora i diskursa. Pri tome ne smijemo zaboravit kako je sam dijalog iskustva utemeljen u brojnim postkoncilskim dokumentima kroz načela vjernosti Bogu i čovjeku, inkarnaciji i postupnosti. U svjedočenju vlastitih iskustava vjeronauk stoga mora biti konfesionalan, kooperativan i kontekstualan. Dovodeći se u zajedništvo s osobom Isusa Krista vjeronauk mora poštivati hijerarhiju istina, sa Crkvom kao instrumentom postizanja Kraljevstva Božjeg na putu dijaloga, kazala je prof. Garmaz.

Nakon aktivne rasprave po zadanoj temi uslijedilo je i drugo predavanje koje je pod nazivom „Martin Luther i sola Scriptura danas“ održao dr. Ivan Macut, stručnjak iz područja međureligijskog dijaloga i ekumenske teologije. Osvrnuvši se na povijesni razvoj protestantskog tumačenja autoriteta Sv. Pisma u odnosu na tradiciju kao ljudsku predaju predavač je istaknuo Lutherovo inzistiranje na samo-tumačenju Biblije koje Pismo stavlja u nadređeni položaj u odnosu na Crkvu i njezino učiteljstvo. Razlikujući Riječ kao utjelovljenog Boga, Pismo ili propovijed, protestanti su Bibliju uvijek dovodili u izravni odnos s Bogom koji se kroz živu riječ objavljuje ljudima u konkretnoj situaciji. Načelom sola Scriptura Sveto pismo shvaća se kao jedini izvor i mjerilo kršćanskog nauka, vjere i življenja, a Božja riječ jedino je mjerilo teologije, objasnio je dr. Macut koji je u drugom dijelu svog predavanja postavio nekoliko provokativnih pitanja s ciljem opravdavanja katoličkog učenja po kojem je Pismo nemoguće razumjeti bez Tradicije. Osvrnuvši se na protestantsko tumačenje u razlikovanju apostolske i post-apostolske tradicije Macut je podsjetio na često i krivo shvaćanje protestantskog protivljenja bilo kakvoj tradiciji. Protestanti, kako je rekao, ne odbacuju izvor objave za Tradiciju i Pismo u apostolskom vremenu već se protive katoličkom shvaćanju tradicije koja završava u papinom vrhovnom autoritetu i njegovoj nepogrješivosti. Nastojeći pomiriti oba shvaćanja, predavač je ukazao na odrednice dogmatske konstitucije Dei Verbum koja Predaju i Pismo gleda u neraskidivoj vezi gdje je Pismo Božji govor nadahnut Duhom i povjeren živom crkvenom učiteljstvu koje obnaša vlast u ime Isusa Krista.

Poslijepodnevni dio prvog dana Katehetske ljetne škole protekao je u znaku dvanaest pedagoških radionica na tri različite teme: „Tragovima Isusa Krista“, „O biblijskim tekstovima između redaka“ i „Isus Krist – lice milosrđa u likovnoj umjetnosti“. Kroz različite aktivnosti, sudionici su nastojali naučiti kako učenicima približiti život Židova u Isusovo vrijeme, kako produbljivati razumijevanje odabranih biblijskih tekstova u višim razredima osnovne škole, te kako koristiti likovna djela u nastavi vjeronauka na primjeru radova akademskog kipara Krune Bošnjaka. Prvi radni dan KLJŠ-e završen je zajedničkim euharistijskim slavljem koje je predvodio nadbiskup Barišić. U svojoj je propovijedi nadbiskup govorio o apostolu Bartolu kojemu je vjerojatno puno ime bilo Natanael Bar-Tolmaj. Nije od onih koji su lakovjerni. On računa sa svjetlom, s riječju odozgor, da mu se otvore oči za novo svjetlo. U tom svjetlu nadbiskup je pozvao vjeroučitelje da poput Natanaela traže i duboko poniru u istinu, istinu o sebi i o Bogu.

U znaku tematskih predavanja i pedagoških radionica protekao je i drugi dan Katehetske ljetne škole za vjeroučiteljice i vjeroučitelje u osnovnim školama koja se od 24. do 25. kolovoza održavala u prostorijama splitskog Nadbiskupijskog sjemeništa. Nakon zajedničke molitve koju su pripremile i predvodile vjeroučiteljice iz Cavtata i Mokošice, u drugi radni dan sudionike je uveo izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK.

Uslijedilo je odmah prvo predavanje koje je pod nazivom „Johann Sebastian Bach: glazbenik i vjeroučitelj“ održao prof. Tihomir Petrović, glazbeni pedagog i predsjednik Hrvatskog društva glazbenih teoretičara. Svoje predavanje Petrović je temeljio na rezultatima specifičnih istraživanja Bachove glazbene ostavštine povezane s teološkim značenjem njegovih skladbi.

Vodeći se zaključcima Ludwiga Prautzscha, njemačkog crkvenog glazbenika i pisca čija je knjiga „Ovime stupam pred prijestolje tvoje“ temeljno djelo za razumijevanje Bachove glazbe, predavač je atraktivnost i autentičnost Bachove glazbe povezao s njezinim prenošenjem kršćanske poruke kroz note i riječi.

Prautzsch je otkrio sustav prema kojemu se raspoznaje neglazbeni sadržaj i značenje Bachove glazbe, njezina poetiku, glazbeno-retoričke figure, simbolika tonova, brojeva i slova, način na koji su ta slova i notni znakovi napisani ili zašto uopće nisu napisali i sl. Iz svega rečenog vidimo kako su osnova Bachove glazbe protestantski korali bilo da su citirani u okviru opsežnijeg djela ili je njihova nazočnost dublje skrivena. Stoga i ne čudi da je upravo Bach uzor glazbenicima svih generacijama pa tako i hrvatskim skladateljima koji su poput njega obrađivali autohtone crkvene popijevke, zaključio je prof. Petrović.

Nakon aktivne rasprave po zadanoj temi uslijedilo je i drugo predavanje koje je pod nazivom „Radosna vijest u likovnoj umjetnosti“ održao Anton Šuljić, svećenik Krčke biskupije i povjesničar umjetnosti. Označujući likovnost kao govor slikom, predavač je napravio kratak presjek kulturne povijesti slike u kršćanstvu koja kao plod vjere i tradicije ima i svoju katehetsku tj. kerigmatsku ulogu. Prema njegovim riječima, već u prvim stoljećima kršćanstva slikom se vjerovalo, navješćivalo i tumačilo, najprije kroz simbole, a onda i prihvaćanjem figurativnosti. Primjere za to nalazimo u likovnim prikazima Krista, Bogorodice, Svetog Trojstva, svetaca te brojnih biblijskih motiva i tema. U svom tumačenju likovne povijesti Šuljić se osvrnuo i na načine prikazivanja sakralnih motiva kroz određena povijesno-umjetnička razdoblja, od ranog kršćanstva do suvremene umjetnosti. Pri tom je naglasio važnost umijeća „čitanja“ svetih slika koje bi nam i danas trebalo pomoći u predstavljanju sadržaja vjere i njezinu tumačenju.

I nakon ovog predavanja razvila se aktivna rasprava, a nakon kraće stanke uslijedilo je i treće predavanje koje je pod nazivom „Riječ i scensko uprizorenje“ održao dramski redatelj Damir Mađarić. Uz pomoć glumca Adama Končića kao prezentera dramskog prikaza pojedinih proznih djela Mađarić je nastojao pokazati način na koji vjeroučitelji mogu svojim učenicima kroz igru, veselje i razgovor pokazati drugačije poimanje kazališta. Na primjeru dramatizacije proznih tekstova Selme Lagerlof (Legende o Kristu), Jana Sobrea (Zašuti) i Urlicha Huba (Kod arke u osam) predavač je pokazao svu raznolikost tema koje nam na specifičan način govore o ljubavi, prijateljstvu i različitosti. O aktualnosti i dobrom odabiru okvirne teme ovogodišnje Katehetske ljetne škole svjedočila je i zanimljiva rasprava nakon sva tri predavanja.

Zainteresiranost vjeroučitelja pogotovo se ogledala u njihovom sudjelovanju na pedagoškim radionicama što je, između ostalog, naglašeno i u samom izvješću pri kraju Katehetske škole. Kroz tri zadane teme u dvanaest radnih skupina vjeroučitelji su kroz različite aktivnosti nastojali upoznati Isusa u kontekstu njegove obitelji, škole i domovine. Također su pokušali interpretirati izabrane biblijske tekstove korištenjem vizualnih medija te su u jedinstvenom prostoru Muzeja sakralne umjetnosti upoznali život i rad akademskog kipara Krune Bošnjaka i dobili korisne savjete kako vrijedna umjetnička djela mogu koristiti u vjeronaučnoj nastavi. Po već ustaljenoj praksi Škola je okončana završnom raspravom i okruglim stolom u kojoj su vjeroučitelji i ovog puta izmijenili svoja iskustva, te izrazili zadovoljstvo koncepcijom i cjelokupnom organizacijom ovakvih susreta.

 

KaramanDesign

Na vrh stranice Copyright © Agencija za odgoj i obrazovanje. Prenošenje sadržaja dopušteno je uz navođenje izvora. Uvjeti korištenja